Brezovec Meštrić: CRNI OBLAK, ŠARENA KIŠA |

Stvarati u mediju keramike uvijek je izazovno i nepredvidivo. Ograničenja tu često postaju prednost, jer moram osmisliti kako od malih segmenata sagraditi veliki projekt

Željka Bračko

Višnja Slavica Gabout: Crni oblak, šarena kiša

Svoj autorski stvaralački pristup umjetničkoj keramici Smiljana Brezovec Meštrić razvija već gotovo tri desetljeća. Razvija ga u duhu suvremene umjetnosti na izrazito kreativan, samo sebi svojstven i sasvim individualan način. Ne podliježući prolaznim trendovima i uzorima, već slijedeći svoje unutarnje stvaralačke principe i uvjerenja. Pritom dozvoljavajući mašti nesputanu umjetničku slobodu, a kreativnosti sve igre s prostorom i vremenom, sa svjesnim i podsvjesnim, s iskustvom i imaginacijom. Jer njezino keramičko stvaralaštvo njoj je stalna inspirativna igra i začudna umjetnička pustolovina, a svako novo djelo na kojem započinje rad novo je imaginativno putovanje puno izazova, novih iskustava – i ushita. O tome ona sama kaže: „Stvarati u mediju keramike uvijek je izazovno i nepredvidivo. Ograničenja tu često postaju prednost, jer moram osmisliti kako od malih segmenata sagraditi veliki projekt. Moja je inspiracija uvijek priroda. Ona vanjska, vidljiva, ali i ona unutarnja, skrivena – ali uvijek prisutna. Igra i stalno propitivanje su polazišne točke moga stvaranja, a djetinjstvo moje drago sidro i utočište. Tamo gdje mogu biti list, kiša, oblak- tamo sam ja. Tamo gdje mogu biti topla, hladna, glasna, ali i pričati tiho nikad ispričane priče – tamo sam ja. Tamo gdje mogu putovati spiralom u srž i iz srži i tako u nedogled – tamo sam ja. Tamo gdje mogu biti linija, boja, oblik i stalno se mijenjati – tamo sam ja.” Ukazala je s tih nekoliko riječi ova autorica na cijelo bogatstvo i širinu svoga stvaralačkog univerzuma, na svoj stvaralački pristup i na njegov specifičan umjetničko-poetski diskurs.

Radovi Smiljane Brezovec Meštrić oprostorene su priče, koje kroz keramičke skulpture, skulpturalne kompozicije i instalacije sugestivno vizualiziraju njezine unutarnje svjetove, njezina sjećanja i snove, emocije i senzacije, razmišljanja i fantazije. Pritom je strategija pristupa zasnovana na interakciji više vizualnih medija i disciplina – keramičkih, kiparskih, slikarskih i crtačkih (ilustrativnih) te na njihovom kontrapunktnom harmoniziranju. Tako tu nekad dominira kiparski koncept, struktura i sinteza, a nekad „piktoplastički“ koloristički narativ. Nekad kompaktni volumen, a nekad razigrani „slikocrtački“ oslik. Svaki put je, međutim, prisutna značenjski gusta priča, koja poput dnevnika otkriva autoričinu osobnost i njezinu intimu te izvore njezina stvaralaštva i inspiracije. Posebno sad, u izložbi „Crni oblak, šarena kiša“ (nazvanoj prema nazivu jedne od izloženih instalacija), gdje radovi s jedne strane raspričano i razigrano, a s druge simbolički i metaforički, donose niz skulptura i instalacija koje vizualiziraju ovo umjetničko stvaralaštvo. Donoseći priče i sjećanja iz različitih prostora i vremena autoričina života, ali u ovom ambijentalnom site-specific projektu presložene u novom kontekstu i novoj stvarnosti, u kojoj sad istodobno koegzistira vrijeme pamćenja i vrijeme stvaranja; vrijeme istraživanja i vrijeme propitivanja. Nama je tu postavljen inspirativni izazov hermeneutičkog iščitavanja svakog vizualnog fraktala, ali i njihovog povezivanja u zaokruženu cjelinu, pri čemu je jasna povezujuća nit koja se kao karakteristika proteže svim radovima ove umjetnice: njezina ludička strast za stalnim stvaranjem i za iskušavanjem snage materije, za očuvanjem inspiracije pronicanjem u memoriju i snove, za bilježenjem vlastita identiteta i za pronalaženjem ravnoteže te za kreativnim ispunjenjem i oslobađanjem. O nekim inspiracijskim momentima u svome stvaralaštvu ona kaže: “Moje je djetinjstvo moja duhovna hrana. Često u radovima posegnem za tim bezbrižnim trenucima kad su mi osjetila bila užasno izoštrena i kad sam maštala o svijetu bez ikakvih predrasuda. Najnoviji rad u kojem sam sve to sažela je kompozicija “Čuvari snova”, koji je za mene temelj moga stvaranja i moje osobnosti te svojevrsni čuvar moga djetinjstva. Uz motive iz djetinjstva, veliki izazov za mene su i prostorne vizualizacije osjećaja, u ovom slučaju osjećaja ustreptalosti i treperenja. Taj osjećaj stalno je prisutan kad sam u procesu kreiranja, a njegova prisutnost označava trenutke moje kreativnosti. Mislim da sam ga uspješno pretočila u skulpturu u radu „Treperim“.

Forme Smiljane Brezovec Meštrić odašilju snažno ekspresivan vizualno-haptički doživljaj, stupajući s okolnim prostorom u živ i aktivan odnos dinamiziran pokretom (kinetičkim elementom). To je posebno evidentno u instalaciju “Crni oblak, šarena kiša”, koja je i svojevrsna morfološko – semantička metafora ne samo ove izložbe, nego i autoričina cjelokupnog umjetničinog rada, jer simbolizira smiraj i olakšanje koje dolazi nakon tenzija i traganja. Smiraj koji kao blagotvorna, opuštajuća „šarena kiša“ tjera tjeskobu natmurenog crnog oblaka.