Skip to content

MILJENKA KOŠTRO: MIRISI DITINJSTVA…

MILJENKA KOŠTRO
MIRISI DITINJSTVA

Davno je bilo

U sićanje se skrilo

Mater bi rano ustala

Kravu pomuzla

Mliko varila

Unda bi dicu zvala

Ustajte, triba janjce pustit

Ustali bi, trljali oči

Ladnom vodom iz lavora

Umij obraze

I oči progledaju

Unda se priporuči u Božje ruke

Za marendu, zna se

U vrilu vareniku udrobi

Kruva ispod sača

Liti, kad zvizdan zapeče

Dica bi se ispod murve okupljala

Gospe mila, slatke li su bile

I dica vesela i zdrava bila

Za kupovne igračke nije se znalo

Kamenom i drvetom se igralo

U zemlji i pržini prpalo

Ritko bi neko

Dici loptu kupijo

Dica cilog sela njom bi se igrala

I svakoj minuti života veselit se znala

I sada mi zamirišu mirisi ditinjstva moga

Kada sa Čvrsnice, Zavelima i Radovnja

Zapušu olujne bure

Lome grane, bacaju lišće

Ali uspomene ne odguraju

I kada ladnoća stišće

Vrimena se minjaju, iscure

Svagdi po svitu smo razasuti

Kazali bi stariji

Čudni su Gospodnji puti

U oku mi se iskra nade skrila

U dvorištu šutnja zagospodarila

Slana suza lice mi orosila

TAMO SAM SVOJA

Tamo sam svoja

Gdje se s pjesmom budim

I molitvom počinjem dan

Ono sam što jesam

Slobodna od nepotrebnih prosudbi

Doma sam gdje su moji najmiliji

Gdje sam bezuvjetno poštovana i voljena

Tamo sam svoja

Tamo me ljubav napaja i hrani

Tamo sam prkosna i ponosna

Blaga, osjećajna, mudra i snažna

I nosim sjaj u očima, osmijeh na usnama

Tamo sam majka, žena, susjeda, sestra…

Šumim iz tihe prošlosti

Snivam pod trepavicom budućnosti

Zagledana u daljinu, u širinu

Predajem se povjetarcu

Neka me kao travke

Ili klasje lagano ljuljuška

Tu spustit ću glavu na svom kamenu

I svom grumenu zemlje, u krilo njezino

Pokrivena mirom

Usnut ću vječni san

Taj dan

KUĆO STARA POD SJENKAMA ORAHOVIH GRANA

Kućo stara

Pod sjenkama orahovih grana

Na odrini, slast u grozdu neobrana

Sve je tiho, sve je isto kao prije

See also  Ljubo Krmek - IBALO BALO / PROČITAJTE KNJIGU!

Samo, bez ljudske ruke život mrije

Nema majke s maramom na glavi

Da otvori vrata, osmijehom pozdravi

Blagim pogledom prikrije brige

Još čujem njezino: Dico, u ruke knjige

Ta tvoja šutnja i samoća, o kućo stara

Dahom prošlosti okućnica progovara

Dozivaš me šutnjom uspomena

Dok krvotokom izmiču užurbana vremena

Samo Bog zna koliko sam puta

Prekoračila preko tvoga praga

Vraćala se s osmijehom, ili ljuta

Znaj, još si mi u srcu, draga

Ti, uzletište mojih nadanja i snova

U mojim sjećanjima uvijek si lijepa i nova

Trebam poći, noć se spušta iznad moje glave

Zahvatim i napijem se iz čatrnje hladne vode

Vedro nebo, zvijezde blješte, život slave

Sve je pusto, ničeg nema – ima duše i slobode

I ovaj put, duša osta, a tijelo mi niz ulicu ode

Primaklo se gluvo doba, stara kuća u tišini jeca

Dvorište odavno pusto, ne vraćaju se djeca

O Bože, moćni su prsti tvoji

Daj nova jutra i život u boji

ZAVIČAJ

Srce nije od kamena

Ali

Srce voli kamen sivi

Tamo me vuče, tamo živi

Gdje su me mati i baka učile

Anđeo Gospodnji i Anđele čuvaru

Gdje su dunje žute mirisale na ormaru

Gdje mi je piljak stopalo žuljao

Gdje uz kamen miriše ljekovito bilje

Doziva pčele i priča priču staru

Cvijeta puna rosna trava

A bura je pročešljava

Tamo moje srce slatko sniva

Sretno biva

Tamo ponos uspravan ko jablan

Pleten čvrstim nitima vjere i nade

Stoljetni kamen na suncu se sjaji

I njeguju se stari običaji

Glas djetinjstva mene zove:

Još u zavežljaju čuvam snove

Srce mene tamo vuče

Gdje sam prvi korak učinila

Gdje sam obiteljsko gnijezdo svila

Gdje sam svoju djecu rodila i gojila

Tu je moj raj, tu je moj ZAVIČAJ

I njegov topli zagrljaj

Iz njegovih njedara, sve više,

Moje djetinjstvo miriše

Tu kamen s lozom, raštikom

Ružmarinom, mesliđanom i dračom diše

I novu stranicu povijesti piše

See also  U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje predstavljamo pjesnikinju Rebeku Čilović

waterfall, travel, tourism
M. Tomić Photography