Skip to content

TKO STVARA SUSTAV

Walter William Safar

Kada se u glavnom gradu na korupciju gleda, kao na nešto normalno, što mislite kako je u malim gradovima i selima lijepe Naše?  A saborski zastupnici? Čovjek zdrava razuma se mora zapitati, pa zar predsjednika Sabora Jandrokovića i sve potpredsjednike i potpredsjednicu Sabora nije niti malo stid kada presjedaju Praznoj sabornici?! Sramotnom izmjenom saborskog Poslovnika (HDZ&SDP) saborske rasprave su eutanazirane. Pa tako imamo sramotno primitivno ponašanje potpredsjednika Željka R. da časnoj i samosvjesnoj saborskoj zastupnici Karolini, izabranoj od naroda, zabranjuje da govori o kroničnoj korupciji koja osiromašuje narod i  razara Hrvatsku. Oni koji oduzimaju saborskim zastupnicima i zastupnicama pravno na govor moraju znati da pljuju na žrtve heroja, koji žrtvovaše živote za slobodu. Danas  živimo, zahvaljujući nesebičnoj žrtvi Hrvatskih branitelja-dragovoljaca ZNG&HOS-a, u slobodnoj državi blagoslovljenom divnom Prirodom i blagom klimom.  

Sloboda pojedinca mora biti svetinja u svakom slobodnom društvu. SLOBODA ZNAČI I ODGOVORNOST – oni saborski zastupnici, koji ne dolaze na radno mjesto u Sabor, najviše degradiraju sam sabor i demokraciju, jer zastupnik je biran od naroda da govori u njegovo ime i glasa po savjesti i pravdi. Ruku na srce, za ples je uvijek potrebno dvoje. Ne reče se uzalud, kakvi glasači takvi političari. U diktaturi nemamo slobodu izbora, ali u Hrvatskoj, kao slobodnom društvu, imamo pravo na slobodu izbora. Stoga tražiti krivca u državi Hrvatskoj za vlastitu neodgovornost ne drži vodu. Najlakše je kriviti državu za sve i svašta. Od  SUDACA, zbog kojih parnice traju duže od školovanja tih istih sudaca (tako da mnogi  ‘bijeli ovratnici’ budu oslobođeni zbog zastare, a DORH -znate li za staru istražiteljsku izreku- ako želiš naći lopova – follow the Money), pa od populističkih saborskih zastupnika, pa od novinara koji samocenzurom postaju lutke na koncu domaćih i prekodrinskih medijskih i gospodarskih ratnoprofiterskih ‘tajkuna’, pa od bolesno pohlepnih špekulanata zbog kojih cijene idu u nebo, pa sve do glasača, koji su i birali one koji ih tako marno deru do gole kože, i glasačkih apstinenata, koji neshvatljivim bojkotiranjem glasanja režu granu na kojoj sjede, od da, od svih čuti ćete istu mantru: Država je kriva što nemam…država nije platila…država nije pomogla…država je kriva za ovo i ono…i tako se zatvara krug nečinjenja. Onaj i ona, koji uvijek traže izgovore za vlastite pogreške i grijehe, za sve zlo krive državu i sustav, a tko stvara državu i sustav dobrim ili lošim? Čovjek kao slobodni pojedinac! Sustav je odraz pojedinaca, kao slobodnih ljudi u slobodnom društvu.  Da bi mijenjali svijet na bolje najprije moramo promijeniti sebe.  Pogledajte i poslušajte pažljivo ovaj kultni govor slavnog glumca:  There is nothing like the sight of an amputated spirit, there is no prosthetic for that“   Da, život nam bratski poručuje:  Onaj tko slijedi zov savjesti, ostaviti će dubok trag u pijesku vremena i ljudskim srcima .   

Dirljiva pjesma neprežaljenog kralja Elvisa If I Can Dream, skida krinke pohlepi. Na tu temu, prije dosta godina ,napisah esej – Who Is Destroying Mankind (And How)?

Pohlepa i Mržnja je užasna bolest koja ubija sve dobro u i oko čovjeka. Život nas uči da ljubav pobjeđuje mržnju. Ljubav pokreće svijet. Ljubav rađa suosjećajnost. Suosjećajnost rađa svjetlo harmonije u čovjeku, a pohlepa i mržnja rađa bezosjećajnost, nesklad i kaos tame u čovjeku. Jer suosjećajnost je rođena iz ljubavi, a ljubav je najplemenitiji osjećaj u duši-a duša je rajska oaza iz koje nas nitko ne može istjerati. Ljubav pokreće svijet, tako bijaše jučer, tako je danas i tako će biti sutra.  Možda i ne znam puno o igrama prijestolja, ali u jedno sam siguran, da je suosjećajnost najveća i najvažnija pobjeda ljudskog duha. Our tenure on this small planet we call Earth is very short, and thanks to it we have an excellent opportunity to leave behind us a world that is better than the one we came into, due to the way we decide to live.” (Sir John Templeton) Besmrnost se ne može kupiti vlašću niti novcem. Ni materijalna sigurnost, ni sva vlast ovog svijeta, ni zadovoljenje prohtjeva, ni karijera, ni lijepa odijela, limuzine, skupi stanovi, kuće, ni slava ne mogu  osigurati stvarnu sigurnost, ostvarenost, punu sreću i spoznaju dragocjenosti, kao suosjećajnost. Suosjećajnost rađa svjetlo harmonije u čovjeku, a pohlepa, mržnja i bezosjećajnost rađa unutarnji nemir i kaos tame u čovjeku. Najgora je kazna bojati se samog sebe. Da citiram slavnog pjesnika- Peter Dale Wimbrow Sr. :Jer na putu života možeš prevariti cijeli svijet i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu, ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze, ako si prevario čovjeka u ogledalu. – čovjeka u ogledalu 

Pošteno je opet priznati ponajprije zbog vlastite savjesti. Niti za jedan članak nikada nisam primio niti lipe, uvijek vođen svjetlošću ljubavi, a što je dokaz da je pisano zaista iz dubine duše. Nitko nije bez grijeha, bezbroj puta priznah da sam u životu znao griješiti možda čak i više nego oni koje kritiziram. I to je dobar put prema spoznaju vlastita Ja. Jer ne zaboravimo da nema većeg neprijatelja za čovjeka od samog sebe. Još u mladosti napisah u zbirci poezije, posvetu čovjeku – Kritika bez samokritike opija vlastiti Ego do mjere egomanije. Ako Saborski zastupnik, ima slobodu izbora, e onda i građanin ima pravo na slobodno pisanje i mišljenje, jer to je bit demokracije. Jer sve ostalo je malodušje, pesimizam i predaja -opijajući koktel za autokrate.

Dragi ljudi, da se vratimo na početak putovanja stazom snova: Nema tog novca i vlasti i karijere koje mogu platiti ljubav, a ljubav izvore iz duše, jer duša je sveti vrelo ljudskih emocija. Bez emocija čovjek je samo ravna crta na monitoru života. „Kada ‘umjetna inteligencija’ postane važnija od duhovnosti, čovjeku više i ne će biti potreban robot, jer i sam postaje robot. Idemo malo gledati na svijet oko sebe duhovnim očima. Na uzburkanom oceanu želja više ima brodolomaca nego morskih kapi, što u tmini olujna dana svjetlucahu poput odbjeglih duša brodolomaca. U svjetlosti duše pronaći ćeš svjetionik spasa, čuje se šapat odlazećeg dolazećem brodolomcu. Što nam to život želi reći? Ako želimo bolje jedno drugima ,općenito društvu i zajednici, nemojmo biti netolerantni i misliti samo na sebe, nemojmo mrziti zbog različita mišljenja, jer mržnja je opasna bolest koja najviša uništava um i duh zaraženog mržnjom, naučimo slušati jedno druge, ako slušamo samo sebe nećemo čuti druge – ono što želiš sebi radi drugom. Neka nas različitosti spajaju u dobrom, a ne u lošem. Ako želimo putovati stazom snova – nemojmo gasiti jedno drugom svjetlo. Jer svi mi sanjamo da budemo voljeni, ali bez davanja – nema niti primanja ljubavi. Tek u miru i skladu duha i uma čut ćemo glas spasenja – Svakom sanjaru na stazi snova ljubav nek’ bude  svjetionik. Jer čovjek bez ljubavi je isto što i svjetiljka bez ulja. Ljubav pobjeđuje mržnju, pohlepu i malodušnost – Ta  divna opjevana ljubav nas diže u one više svete sfere, gdje caruje mir, harmonija, dobro i sreća“.

Go Rest High On The Mountain

a person standing in front of a white building with a red roof
Photo by Martin Bennie / Pixabay