Svjetska praizvedba predstave “Djedova priča”, nastale prema tekstu i u režiji Maje Lučić
Venina Markuš
Ova predstava nastala je iz želje da se obilježi igranje i “igranje” Djeda i dide Ivice na daskama ovog Kazališta. Toplo, emotivno, osebujno,edukativno i nadasve inovativno, sukus je predstave. Emocije su na visokom nivou. Riječ je o monodrami kojom Ivica Lučić obilježava 30 godina umjetničkog rada. Predstava je prije svih namijenjena djeci osnovnoškolske dobi, a ovu vrlo intimnu priču publika će imati priliku doživjeti iz neposredne blizine, s klupica postavljenih na samoj pozornici. Ivica Lučić iskazao je punu glumačku zrelost i veliku emotivnu snagu. Važna predstava o kojoj će se još dugo govoriti.
KRATKO O PREDSTAVI:
Iz Djedovih usta:
Ovo je priča o Kikiju. Mom Kikiju. Mom malom prijatelju Kikiju. Mom unuku Kikiju. O našim druženjima i pričama. O našim zajedničkim avanturama. O tome kako sam ga učio da nikada ne smije odrasti. I, kako to obično biva, ovo je priča o tome kako je ipak na kraju moj Kiki mene naučio da ostanem dijete upravo onako kada sam jako poželio odrasti. A ovo je priča o neodrastanju. O našem zajedničkom neodrastanjju. Jer biti odrastao sigurno nije najvažnija stvar na svijetu. I, iako to nikako nisam htio, ovo je usput i priča o jednom prijateljstvu. Tako neobičnom, a zapravo vrlo običnom. O imaginarnom prijateljstvu koje i nije bilo imaginarno. Kako je postalo vrlo stvarno. I koje je odvelo mog Kikija daleko. Dalje nego što sam to ikada mogao zamisliti. Dalje i od mjeseca na koji smo putovali. Ali opet ne tako daleko. Jer Kikija i mene nemoguće je odvojiti. Drže nas zajedno naše zajedničke igre i naše zajedničke priče. I naša želja za neodrastanjem. Jer biti odrastao sigurno nije najvažnija stvar na svijetu.
