Razigrane boje nepredvidljivih pokreta gibaju se poput plime, samo rastu, do samoga kraja kada se rasipaju i onda opet, ciklično iznova tvore kretanje u ponešto drugačijoj koreografiji
Miroslav Pelikan
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, autor impozantnog opusa, kontinuirani radoznali eksperimentator i dalje nastavlja svoje predano istraživanje, realizirajući nove cikluse.
Nedavno je dovršio ciklus više djela na platnu uobičajeno velikih formata (100 x 90 cm) u kombiniraj tehnici, akril, tekuća ulja, pasteli i alabaster.
Niz motiva u primarno svjetlijim tonovima, izrazitog razigranog kolora, likovna konstrukcija prošarana bjelinama (kanalima, tunelima, podzemnim ili nadzemnim prolazima), koje se slobodno gibaju po cijeloj površini.
Mnošto oblika međusobno suprotstavljenih, u neprekidnom je pomicanju, treperenju, nadvladavanju ili pak ustezanju i uzmicanju, jednostavno vrije na svim slikama.
Svijet u nastajanju ili nestajanju ili tek sjećanje na dosadno poslijepodne koje je obećavalo štošta a na kraju se dogodio samo iznenadni, nenajavljeni pljusak da bi ponekom sve pokvario a drugima donio potrebnu svježinu.
Razigrane boje nepredvidljivih pokreta gibaju se poput plime, samo rastu, do samoga kraja kada se rasipaju i onda opet, ciklično iznova tvore kretanje u ponešto drugačijoj koreografiji.
Žunjić vješto i odmjereno koristi uvijek nadahnuto raznovrsne mogućnosti različitih likovnih tehnika, stapajući ih u jedinstveni izvorni likovni produkt.