Izložba “Vijesti”, svjetski priznate hrvatske multimedijalne umjetnice i redateljice Renate Poljak otvorena je 9. ožujka u Galeriji Josip Račić
Lana Šetka
Uzvanicima, među kojima je bila i izaslanica zagrebačkog gradonačelnika i zamjenica pročelnice Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju Nikolina Radić Štivić, izložbu su predstavili ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos izložbe Branko Franceschi i umjetnica Renata Poljak
Branko Franceschi: Podnošljiva blizina kraja
S vremenske je distance vidljivo da je Renata Poljak već svojim prvim videoradom Ja, domaćica! još 1996. godine s programskom jasnoćom postavila stvaralačko načelo koje će tijekom karijere razvijati i usložnjavati do samog vrha domaće medijske umjetnosti. Ja iz naziva određuje osobno iskustvo i osobnu poziciju kao trajno ishodište njezinog stvaralačkog impulsa i nadahnuća usmjerenog na interpretaciju užeg društvenog ili šireg civilizacijskog konteksta. Po potrebi, njezina pripovjedačka forma u prvom licu kao svoju prirodnu ekstenziju obuhvatit će i obiteljska iskustva, narative i nasljeđe. Domaćica!, pak, ukazuje na shvaćanje rodne pozicije kao neuralgičnog rakursa prema kojem i iz kojeg će oblikovati sadržaj u najširim crtama svediv na interpretaciju egzistencije pojedinca uvučenog u društveno-povijesna događanja onkraj mogućnosti osobne kontrole. Video Ja, domaćica! produciran je u ljetnoj radionici Ive Dekovića koja je tada predstavljala jednu od rijetkih mogućnosti obrazovanja i iskustva u produkciji medijske umjetnosti unutar obrazovanja u likovnim umjetnostima, a možemo je smatrati i simboličnom za proces formiranja druge generacije domaćih umjetnika koji će medijsku umjetnost ugraditi u današnji standard akademskog kurikuluma. Raspon izražajnih mogućnosti koje je medijska umjetnost unijela u postkonceptualnu stvaralačku paradigmu, Renata Poljak je u svom radu razvila u široku lepezu varijacija koje su, polazeći od videa, filma i fotografije, obuhvaćale i različite razine te moduse njihove prostorne prezentacije, s konstantom dihotomije i interakcije vizuala i teksta kao temeljnih nositelja sadržaja i forme. U ovom naizgled suženom repertoaru izražajnih sredstava i disciplina, Renata Poljak je razvila kompleksne narative koji obuhvaćaju široko područje određeno osobnim emocijama, činjenicama, iskustvom i refleksijama na lokalnu i globalnu vizualnu kulturu i društveni kontekst, s vrhuncima dostignutim u preciznom detektiranju i razobličavanju ustrajnosti društvenih hipokrizija i njihovih korijena.
Renata Poljak ciklus Vijesti započinje i razvija u razdoblju koje počinje s pandemijskim grčem, a završava s tragedijom rata u Ukrajini. U uvjetima opće karantene i suočena s fenomenima koji će zauvijek i očito ne nabolje promijeniti globalnu civilizaciju, Poljak se iz složene produkcije medijske umjetnosti koja predmnijeva intenzivan rad sa suradnicima, okreće samodovoljnosti najintimnijeg likovnog izražajnog sredstva – crtežu ugljenom na papiru. Njezin pristup ovom tradicionalnom umjetničkom mediju je neortodoksan. U osnovi je aproprijacija fotografija iz novina koje precrtava na providni papir ističući njihove ključne likovne segmente, a potom ih nakon uvećanja dovršava ugljenom, ponekad uz dodatak pigmenta. Rezultat su realistični monokromni crteži bogate teksture, likovne činjenice za sebe, koje Poljak, slijedeći svoju uhodanu stvaralačku metodu, uparuje s tekstom u parafrazi same metodologije formiranja novinskih vijesti. No, preuzete snimke događaja nisu popraćene pripadajućom novinskom vijesti koja načelno predmnijeva objektivni prikaz činjenica i događaja, već ih spaja s tekstovima u kojima iznosi naglašeno subjektivnu interpretaciju fenomena na koje je trenutno fokusirana globalna medijska pažnja. Transfer novinske fotografije u likovno tradicionalni umjetnički medij, pridaje poslovično sekundarnom statusu vizualne opreme novinskog članka auru umjetničkog čina i, implicitno, vječnosti. Aura obuhvaća i pridruženi tekst napisan ispovjednim, dnevničkim ugođajem i stilom, koji nas izravno uvodi u emotivno stanje i razmišljanja umjetnice. Tekstualni i vizualni elementi djela u sinergiji i oslonjeni jedan na drugog, spojem sveprisutne medijske slike događaja sada rekreirane i prisvojene radom ruke s napisanim i objavljenim tekstualnim opisom subjektivne refleksije umjetnice, ostvaruju puninu ciljanog efekta. Umjetničko djelo je točka konvergencije javnog i osobnog, informativnog i refleksivnog, činjeničnog i emotivnog, objektivnog i subjektivnog.
Stvarnost koju zajedno s umjetnicom živimo, doima se postupnim postvarenjem distopijskih sadržaja koji u svim umjetničkim žanrovima i disciplinama opterećuju i oblikuju kulturu moderne epohe. Globalna pandemija, rat čije je posljedice nemoguće izolirati na razinu lokalnih ili regionalnih ratova na kakve smo već navikli, sve izvjesnija mogućnost nuklearnih udara koji bi s lakoćom realizirali kulturološki koncept armagedona, sustavno urušavanje svega što se smatralo civilizacijskim dostignućima, vrijednostima ili osobitostima, te neprekidno šireća spirala sustavnog nasilja i njegova mračna medijska slika, kontekst su i poticaj nastanka Vijesti. Svjesni smo da nemamo kuda i kamo pobjeći. Sintagma kraj svijeta više ne predstavlja samo njegov geografski završetak i svedivost na kuglu minijaturne planete, već je ponajprije i po svim osnovama riječ o kraju stvarnosti kakvu poznajemo.
Snimanje materijala za potrebe filma Porvenir i istoimenog prethodnog ciklusa, Renatu Poljak je 2019. godine odvelo tragom njezinog pretka u Ognjenu zemlju, geografski kraj svijeta smješten na samom južnom rubu Čilea. Riječ je o veličanstvenoj, doslovnoj i metaforičkoj pustoši, krajobrazu svedenom na more i stijene koje udomljuju ono malo najupornijeg organskog života. Nastojeći monokrom Vijesti vizualno osnažiti bojom i pokretom, a simbolički vizijom pustoši, umjetnica je rješenje iz perspektive zavičajnog mediteranskog raja na Bolu pronašla u „kraju svijeta“ koji se geografski nalazi udaljen tek nešto više od 200 km sjeverno u burom oblikovanom kamenom krajobrazu otoka Paga. Jedini video na izložbi prikazuje je kako korača svojim opustošenim svijetom. Nije riječ samo o sretnoj i spretnoj zamjeni lokacija. Naime, kraj svijeta nam je metaforički i realno puno bliže nego što smo se ikad usudili pretpostaviti.
S fenomenološkog kuta gledanja Vijesti nas neizravno upućuju na status mentalnog prostora oko kojeg se oblikuje suvremena civilizacija. Naš doživljaj stvarnosti u potpunosti je uronjen u sustav stvaranja i oblikovanja „vijesti iz svijeta“ kao ishodišnom točkom osobnog iskustva postojanja. S aspekta pak kurentne stvaralačke paradigme, Renata Poljak uvođenjem svoje davno zanemarene crtačke vještine u repertoar izvedbenih strategija svjedoči o širem fenomenu nadilaženja dihotomije tradicionalnih likovnih disciplina i medijske umjetnosti koja je obilježavala dekade na prijelaza milenija. Možemo optimistično zaključiti da blizina kraja ima i svojih dobrih strana.
Životopis umjetnice
Renata Poljak rođena je 1974. u Splitu, gdje je 1997. diplomirala i stekla zvanje profesorice likovne kulture. Poslijediplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux-Arts 1999. u Nantesu u Francuskoj. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završava diplomski studij kiparstva 2020.
Godine 2002. dodijeljena joj je „ArtsLink“ stipendija na Umjetničkoj akademiji u San Franciscu, gdje gostuje kao umjetnica i mentorica studentima i studenticama 5. godine. Dobitnica je stipendije za boravak u MuseumsQuartieru u Beču 2004. i Cité des Arts u Parizu 2007. i 2008. Godine 2008. osvaja prestižni rezidencijalni umjetnički program „Art in General“ u New Yorku, nakon kojeg slijede druge umjetničke rezidencije: „Skowhegan“, Maine, USA, 2009.; „ArtOmi“, New York, 2010.; „Residency Unlimited“, New York, 2011. i tromjesečni rezidencijalni program u centru Récollet u Parizu 2013. godine.
U proljeće 2010. godine izbor njezina opusa prikazan je u Centru „Georges Pompidou“ u Parizu. Istovremeno sudjeluje na Bijenalu suvremene umjetnosti u Rennesu u Francuskoj. U studenom 2010. izbor njezinih radova izložen je u prostoru Carrousel du Louvre na izložbi „Paris Photo 2010“. Izbor vlastitih filmova samostalno izlaže u umjetničkom centru Palais de Tokyo 2012. u sklopu umjetničkog događanja „Festival d’Automne“ u Parizu.
Njezinu samostalnu izložbu u Galeriji „Stephan Stoyanov“ njujorški tjednik „The Village Voice“ uvrstio je u tri ponajbolje izložbe koje se u New Yorku moglo pogledati u siječnju 2013., dok je zapažena retrospektiva njezinih radova u studenom 2014. otvorena simultano u umjetničkim centrima „Optica“ i „Occurrence“ u Montrealu u Kanadi.
Od recentnih grupnih izložbi Renata Poljak sudjelovala je na izložbama „Prophetia“ Fondacije„Joan Miro“ u Barceloni te „Stories from the Edge“ u Kunsthausu u Grazu.
U 2016. svoj je novonastali projekt „Partenza“ samostalno izlagala u dvama muzejima u Hrvatskoj, u galerijama u Zagrebu i Parizu te muzeju Danubiana u Bratislavi.
Godine 2017. Verlag für moderne Kunst iz Beča izdaje njezinu umjetničku knjigu pod naslovom „Don’t Turn Your Back On Me“ koja uključuje eseje Elisabeth Lebovici, Alaine Clair Feldman, Mladena Lucića i drugih.
Godine 2018. samostalna izložba pod nazivom „Još jedan odlazak“ održava se u Salonu Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu, a njezin je rad jedan od jedanaest izabranih među više od 800 umjetnika za finalnu izložbu u Metropolitan Art Centru (MAC) u Belfastu za međunarodnu umjetničku nagradu „MAC International“ 2018.
Tri godine zaredom, 2019., 2020., 2021., tri recentna filma „Još jedan odlazak“, „Porvenir“ i „Split“ premijerno su prikazana na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u njemačkom Oberhausenu.Uz to, film „Porvenir“ dobitnik je i pet nagrada filmskih festivala, a direktor Festivala Lars Henrik Gass uvrstio ga je u časopisu Kinoscope u pet najboljih filmova 2020. godine.
Godine 2019. i 2021. sudjeluje na internacionalnim žiriranim izložbama „Proyector 2021“ u Madridu te na Ostrale Biennale u Dresdenu 2021. i 2023. Osvrt o samostalnoj izložbi „Porvenir“ u Galeriji Kranjčar objavljen je u Art Forumu u rubrici Critics’ Picks.
