Potrebna je hrabrost ili poziv na izlazak. Umjetnik ni sebi ni nama ne nudi odgovor. Prepušten je /prepušteni smo/ slučajnosti ili odluci. Jer, slučajnost donosi izliku, a odluka odgovornost
Eugen Borkovsky
Neiščitana svjedočanstva
Kreativni proces Milana Marina počinje nanošenjem nekoliko slojeva na platnene podloge. U većini slučajeva ona biva bogata prikrivenim tonovima, uvijek gruba, rasterirana, uz baršunasti odziv. Umjetnik je razvio karakterističan način izvedbe rada raznorodnim materijalima. To su, osim pigmenta, i pijesak, cement, građevinska ljepila; zapravo varijanta fresco načina brzog rada na svježoj podlozi. Tako se slojevi neslikarskog materijala pojavljuju kao suradnici oblikovanja. Opisana podloga potrebna mu je kao polazište, kao „bojno polje“ na kojem može iskazati intuitivno promišljanje. Rezultat je uvijek viđenje, a ne vidljivo. Autor, unatoč apstraktnom karakteru radova, uvijek nekako upliće elemente realnog. U ovom slučaju često nalazimo naznake oblika slova. Ponekad nudi ideju križaljke. Uvijek se radi o gestualnim intervencijama na/kroz slojeve radova.
Pred nama je noviji ciklus koji Milan Marin ujedinjuje naslovom: Letters/Pisma. I u ovom se nizu oslanja na gestualno činjenje. On se igra elementima koje ne planira, ne promišlja kao oponašanje oblika, već se prepušta nerežiranom činjenju. Tako jedan postignuti detalj, autorovim udubljivanjem u aktivnost, priziva drugi. Umjetnik je, unatoč dugogodišnjem bavljenju slikarstvom, i dalje nevjerojatno spontan. Uz očit, štoviše, snažno naglašen smisao za kompoziciju.
Na polju tonirane, tople uzgibanosti nalazimo refleksivne tragove akcije, nepravilne slojeve, linije, oznake. Kolor koji zapažamo najčešće proviruje iz dubljih slojeva radova. Asortiman elementarnih gestualnih bilješki u ovom nas ciklusu vodi ka ideji tekstualnosti. Ne nalazimo tekst, ali zapažamo slovne znakove. Ponegdje je to zapis nalik grafitu ili dječjoj šari. Ritam je naglašen rasporedom nakupina oznaka. Frekvencija elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Tragovi aktiviteta nerijetko izlaze iz formata slike. Linijama, plohama, mrljama, zaustavljenim u rasprostiranju, sugerirana je dinamika vremena. Forme se u ovim radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu. Autor namjerno miješa igru i elemente igre. Oblikovna nepredvidljivost omogućuje nam refleksivno čitanje ovih holograma. Milan likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire služeći se intuitivno likovnim obrazovanjem i iskustvom, oslanjajući se na instinkt. Pred nama je razvoj promišljanja koji je tijekom realizacije prošao niz doživljajnih i spoznajnih pomaka. Poput nekih starih zamrljanih zapisa koji, i bez detaljnog iščitavanja, sugeriraju emociju, doživljaj.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja
petak / venerdi, 3. III. 2023. u 19.00 h
Milan Marin
LETTERS
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: petak / venerdi, 3. III. 2023. u 19.00 h
Karakteristika i ovog postava je neprestano gibanje, promjene i nestalnost pojava u prirodi i, paralelno s time, u nama samima. Tijek je raspoređen u formate kako bi mogao biti nastavljen na svakom sljedećem radu. Ovim likovnim zapisima ublažene su granice između vidljivog i doživljenog. Likovnim jezikom, procesualnim postupcima otvoreno je područje suočavanja s imaginarnom realnošću i vizualizirana fantastika osobnih doživljaja. Radovi iskazuju doživljene trenutke koji se ne mogu ponoviti. Upitnost pojma trenutka i njegova obima, značenja i definicije mogu se različito interpretirati. Trenutak može biti konvencionalno tumačen, sekundom, danom, godinom, stoljećem, a može biti personaliziran, sveden na doživljaj individualnog saznanja. Od toga ovisi kakva će relacija biti uspostavljena u procesu komunikacije umjetnika samog sa sobom ili promatrača i djela.
U postavu izložbe kao da su razmotani neki stari svitci koji simboliziraju tajno znanje. Dramatična je činjenica da ovaj svitak nudi znakovni i slovni repertoar koji tek treba odgonetnuti. Predmet na kojem očekujemo objelodanjivanje neke istine ili tajne ostaje nijem, ali nam vabi uvid kroz doživljaj. Ovaj način našu pažnju usmjeruje ka spontanom uživljavanju. Prisiljeni smo promisliti, a ne pročitati. Počinje nas zanimati bit predmeta. Umjetnik propituje ideju slabosti gledanja, a uvodi doživljaj, osobno, instinktivno saživljavanje.
Vrijeme je tzv. alter-postmoderne u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Umjetnik ima ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera sadašnjeg, a nadasve osobnog trenutka. Recentno vrijeme radnje odvodi nas na područje igre i sumnje. Marinovi vizualni iskazi smjeraju ka dekonstrukciji koncepcija stvarnosti. Svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalne čine interpretacije i reinterpretacije. Umjetnik plasira postavku da ljudski um treba smatrati aktivnim, kreativnim entitetom. Potrebno je brisati stari pojam – „promatrač“, a na njegovo mjesto postaviti novi – „sudionik“. Iskustvo promatrača bitna je činjenica pri percepciji kreativnog sustava.
Kao da Milan na neki način želi izvesti umjetnost iz njenog vizualnog konteksta naglašavajući smisao. Ovime dodiruje površnost suvremene komunikacije. Predstavljeni radovi ukazuju na nesporazume. Doživljavamo ih kao snažne znakove upitnosti formalnih informacija kojima smo obasuti i koje moramo percipirati bez obzira na njihovu neprihvatljivost za naše pojmovanje i našu psihu. Danas smo s plakata, iz novina, s ekrana napadnuti slikom koju ne želimo vidjeti. Nažalost, vidjeli smo ju jer nam je iznenada nametnuta. Tako se prag tolerancije širi i više nas ne šokira vidjeti raskomadano ljudsko tijelo ili nečiju tragediju. Snižavanje praga tolerancije nije pridonijelo našoj senzibilnosti, već upravo suprotno, gasi naš senzibilitet i emocionalnu osjetljivost. Tu su i orkestrirane, usmjerene medijske informacije u službi profiterskog, licemjernog, zapadnog kapitalističkog, tzv. demokratskog društvenog uređenja. Sve to utječe na našu međusobnu komunikaciju koja postaje sve formalnija te sve više sakriva prave dojmove i osjećaje.
Moguće poruke, zapravo pitanja, autor uranja u bjelinu galerijskog mira. Ovi svitci/slike imaju ideju iščitavanja, ali se ne daju čitati. Potrebna je maštovitost, misaona energija za odgonetanje. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada, bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rad kao dio niza ili grupe. Promatrač se mora odlučiti što doživljava, predmet ili izazov. Sinergija uklopljenih elemenata definira promišljanje o radovima, odvaja nas od sabiranja i okreće dojmu cjelokupnog projekta. Sklad je postignut idejnim okvirom unutar kojeg svi elementi, grupe koje su se dogodile i kompletan postav predstavljaju cjelinu.
Pred nama je apstraktni slog doveden do ruba nadrealističkog odnosa spontanog umjerenijeg sloja i poteza. Uslojene podloge pogledu dopuštaju samo izreske. Dramaturški naboj daje kontrast nutrine i vidljive vanjštine. Izvedba površine radova sugerira dvojbu o želji za spoznajom, izlaskom iz konvencija. No, nismo sasvim sigurni želimo li izići na nemirno svjetlo ili ostati u sigurnoj tami. Potrebna je hrabrost ili poziv na izlazak. Umjetnik ni sebi ni nama ne nudi odgovor. Prepušten je /prepušteni smo/ slučajnosti ili odluci. Jer, slučajnost donosi izliku, a odluka odgovornost.
Milan Marin diplomirao je Povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje je i na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje, magistrirao slikarstvo. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Rumuniji, Bosni i Hercegovini, i.t.d. Dobitnikom je više od pedeset međunarodnih nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim i javnim zbirkama (Likovni fundus Grožnjan, fundus Centro di ricerche storiche Rovigno, fundus Obalne galerije Piran, fundus galerije Milotić Pula; zbirka grada Umaga, Vodnjana, Talijanske unije Pula, Buje, Kastav, Rijeka, Novigrad (HR); Bosanska Gradiška, Novi Grad (BiH); Sečovlje, (SLO). Dvije skulpture mu se nalaze na javnim površinama grada Umaga itd). Kao kustos realizirao više tematskih projekta. Obavlja dužnost Predsjednika Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Živi i radi u Umagu, Istra, Hrvatska.
