Darija Dolanski Majdak suvremena je hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica, autorica je vrlo složenog opusa, niza izvanrednih ciklusa, izvedenih specifičnim i vrlo osobenim specifičnim rukopisom, često i uspješno izlagala na brojnim samostalnim izložbama
Miroslav Pelikan
Razgovaramo s autoricom o jedinstvenom ciklusu koji se sastoji od akromatskih slika, ulja na platnu, 30 x 30 cm
Ciklus Skyline ima iznimno značenje za Vaš slikarski rad?
„Skyline“ je bio moj prvi korak u geometrijsku apstrakciju, kojeg ću kasnije, kroz razne varijante potvrditi kao svoj glavni likovni izričaj, a po kojem su me prepoznavali i likovni kritičari i publika, ali sam u međuvremenu otišla „predaleko“ od tog originalnog ciklusa, pa mu se opet vraćam, naravno, ipak kroz neke promjene i nove ideje.
Pojavile su se i novosti u tom ciklusu.
Novo je to što radim na platnima parnih dimenzija, da bih izbjegla središnjicu i bočno zrcaljenje te tako donosim kompozicije koje su naoko „nestabilne“, ali unose dodatnu dinamiku, što je posebno izraženo kod akromatskih slika.
Što je ključno u ovom ciklusu?
U ovom ciklusu slike radim po sistemu glavnih odredišta crnih i bijelih kvadrata koji se kroz nizanje sivih tonova spajaju ili rastavljaju uglavnom uz okomito nanizane nijanse sivih (rijetko vodoravno). Radovi u više slučajeva imaju svoju „pozitiv“ i „negativ“ varijantu, pa bih u tom slučaju u postavu izložbe slagala diptihe, ali i triptihe i poliptihe. Takav način prezentacije unosi dodatni dojam kretanja i dinamike kompozicija te postava izložbe općenito.
Skyline nosi i posebnu poruku.
Svojim akromatskim slikama tumačim kako gotovo ništa u životu nije crno-bijelo, jer život se odvija kroz fine nijanse, kojih ponekad nismo ni svjesni, jer mnogo toga uzimamo „zdravo za gotovo“, ne razmišljajući o podkontekstima, pa tako i propustimo neka vrata koja nam se otvaraju, neke prilike koje bi nam mogle oplemeniti život – samo kad bi shvatili da smo mi sami tvorci i gospodari svog života te ga kreiramo svojim stavovima i razmišljanjima, nažalost često negativnim, svojim ciljevima, koje korak po korak možemo doseći, ali to ne pokušavamo, uvjereni da nam sudbina određuje život, a ne mi sami. Međutim, mogućnost usmjeravanja života prema pozitivnom, moguće je, kao što i moj novi ciklus „My gray Skyline“ pokazuje da se i kroz geometrijsku apstrakciju mogu izraziti matematički nemjerljive kombinacije, kao što je slučaj i u našem stvarnom životu.
