Skip to content

Iz bakine škrinje, za svečane prigode

Blagdansko vrijeme adventa prigoda je da se prisjetimo naših tradicijskih običaja – nakit, modni dodaci i ostali predmeti memorije

Višnja Slavica Gabout

Blagdansko vrijeme adventa prigoda je da se prisjetimo naših tradicijskih običaja. Da „prustovski“ osjetimo mirise i okuse iz „bakinih kuharica“, obnovimo sjećanje na svečanu atmosferu blagdanskih dana našega djetinjstva, pričamo priče iz davnina te tako komuniciramo s našom obiteljskom baštinom, čuvajući je i prenosećis generacije na generaciju. Vrijeme adventa inače je uvijek doba kad se s njom snažnije povezujemo; kad, simbolički i doslovno, otvaramo bakinu *škrinju i iz nje vadimo obiteljske dragocjenosti, kako bi im u to posebno doba godine, kad je zajedništvo obitelji posebno naglašeno, dali onaj poseban značaj koji ti predmeti memorije imaju za nas. Jer oni su svojevrsne „obiteljske relikvije“. U njima je upisana naša individualna povijest i uz njih nas veže mnoštvo asocijacija, sjećanja i emocija. Najčešće je to ženski ili muški obiteljski nakit, očev ili djedov sat na lancu, ukrasna igla za šešir ili kravatu, čipkasto rublje, sačuvana dječja haljinica, ukrasni rupčić, lula, stari monokl, „burmutica“, bočica starinskog mirisa, ukrasno ogledalo i ukrasni češalj, svileno donje rublje (primjerice korzet), čipkaste rukavice, orukavlje i ovratnik, mali šeširić, podvezice, fine satenske cipelice, mala svečana torbica, tradicijsko oglavlje, stare blagdanske čestitke, najfinije porculansko posuđe… Predmeti su to koji sadrže mnogo toga autobiografskoga, ali i opće-kulturološkoga i tradicijskoga, reflektirajući naše običaje i kulturu, spajajući prostore i vremena, povijest i sadašnjost; čuvajući memoriju i pohranjujući emocije. Zato u posebno svečanim prilikama te nama najdragocjenije obiteljske uporabne i ukrasne predmete vadimo iz bakine škrinje, kako bi u toploj atmosferi obitelji i prijatelja – u nama važnim zajedništvima, međusobno podijelili emocije radosti i pripadnosti.    

Transkripcija obiteljskih dragocjenosti iz bakinih škrinja (ali i iz komoda, starinskih kredenaca, sekretera, skrivenih ladica ormara, ili malih kutijica) u keramički medij, za suvremene keramičare ovdje je bila izuzetno uzbudljiv izazov. Izazov suvremene interpretacije prošlosti u suvremenost, pri čemu su tu na inventivan i maštovit način povezani memorija i emocije nasljeđa s iskustvima suvremene umjetnosti današnjega vremena. Dvadeset dvoje umjetnika-keramičara prikazalo je kroz ovaj projekt svoje memorijske priče, koje su istodobno i intimne i opće, univerzalne. Zato ih oni najčešće interpretiraju višeslojno, doznačujući ih kao zanimljive semantičko-semiotičke cjeline. Pritom u keramici koristeći suvremene postupke i tehnike, vežući keramički medij s drugim medijima i materijalima, stvarajući skulpture, objekte, instalacije i asamblaže, ali i suvremeno dizajnirane uporabne i ukrasne predmete. 

See also  Turska umjetnica Olga Sëmengen Berker izlaže u Zagrebu

*O ŠKRINJI

Škrinja (lat. scrinium) je uvijek bila mjesto za pohranu i čuvanje dragocjenosti, posvećenih predmeta, nakita, novca, ili odjeće i pružala je zaštitu i sigurnost pohranjenom sadržaju. Škrinja se univerzalno upotrebljavala u Europi od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Tijekom vremena imala je različitu namjenu, od spremanja stvari, vrijednih predmeta i dokumenata te rublja, posteljine i odjeće, do pohranjivanja žita ili brašna. Riječ skrina (škrinja) u značenju spremnice za blago i dragocjenosti, nalazi se u svim slavenskim jezicima, s istim značenjem. Kako je bila riznicom najvrjednijega blaga neke zajednice, tako ju je od davnina posjedovala gotovo svaka obitelj. Važnost pojedinih škrinja nije bila u njihovoj vrijednosti, već u značenju kao dijelu svakodnevnog života pojedinca i obitelji. Njihov oblik je raznovrstan – od manjih, ili većih  škrinja s poklopcem, do klupa i komoda. Većinom su uvijek lijepo ukrašene i imaju (jer čuvaju „obiteljsko blago“) bravicu s ključićem ili lokotom. U 20. stoljeću mnoge je obitelji po tradiciji i dalje nastavljaju koristiti u domaćinstvu, a početkom 21. stoljeća dolazi do ponovnog korištenja škrinja kao detalja u uređenju suvremenog interijera, pa su tako pojedine škrinje, s obzirom na njihovu vrijednost i važnost u svojstvu „čuvara obiteljskog blaga“ doživjele ponovnu uporabu.  (iz tekstova uz zbirke zagrebačkog i splitskog Etnografskog muzeja)