MALI ŽENSKI RAZGOVORI S VARAŽDINSKOM PJESNIKINJOM ZLATICOM BOGOVIĆ

MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA VARAŽDINSKOM PJESNIKINJOM, ZLATICOM BOGOVIĆ POVODOM IZLASKA NJEZINE HAIKU POEZIJE U PRESTIŽNOJ ANTOLOGIJI  „Sakura Haiku Challenge Anthology“

Poezija mi puno znači jer mogu otvoriti srce i dušu

Nedugo je varaždinska pjesnikinja Zlatica Bogović dobila sa svojim haiku pjesmama mjesto u prestižnoj antologiji “Sakura Haiku Challenge Anthology“ , Toronto, Ontario, Canada. Počasno mjesto u antologiji dijeli sa još jednom svojom Varaždinkom Vlastom Pirker. Ova umirovljena ekonomistica i članica Varaždinskog književnog društva ima iza sebe dvije dvojezične zbirke  haiku poezije / hrvatski i engleski / „Pjesma slavuja“ / Nightingale’s song / i  „Sjaj i snovi – moj Varaždin“ /The shine and dreams – my Varaždin /. Haiku poeziju počela je pisati 1988.godine. Za Male ženske razgovore s pjesnikinjom Zlaticom Bogović razgovarali smo o značenju poezije u njezinom životu, umjetnosti općenito, o tome kako provodi umirovljeničke dane, o vrijednostima do kojih najviše drži u životu. Odškrinimo stoga zajedno varata baroknog Varaždina i zavirimo u čudesan svijet ponosne Varaždinke Zlatice Bogović.

Gordana Igrec

Od kada pišete poeziju?

Poeziju sam počela pisati još u Gimnaziji, ali kako život prolazi i stvara se obitelj, nove obaveze pa je poezija morala malo pričekati da sazre, kao i ja. 

Što Vama znači poezija?

Poezija mi puno znači jer mogu otvoriti srce i dušu, opisati osjećaje lijepe ili ružne ovisno o  trenutnim događajima, veselim ili tužnim, dok  haiku poezijom mogu opisati ljepotu prirode i svega što nas okružuje, svoje  zapažanje događaja oko nas.  

Salvatore Quaimodo zabilježio je: “Poezija… je otkrivanje osjećaja za koje pjesnik vjeruje da je unutrašnje i osobno, a koje čitatelj prepoznaje kao svoje.” Dodir umjetničkog dara i žara, za koji sam zahvalna, omogućuje mi da putem stihova izrazim svoje osjećaje i imaginaciju i dijelim ih sa čitateljima. Važna mi je ta povezanost sa srodnim dušama. Također, mnoge svoje stihove pjevušim i tako pronalazim najbolji ritam i sklad za svoje stihove. A dio mojih pjesama je i uglazbljen.

A haiku poezija, što Vam znači?

U haiku-poeziji, čitatelju dajem prizore iz svakodnevice, često su to sugestije, a i svoja zapažanja iz prirode nastojeći pobuditi njegove vlastite osjećaje. I to u pjesmi od tek sedamnaest (do dvadeset) slogova. Haiku se bilježi jednostavnim riječima, bez ukrašavanja i bez davanja zaključka ili naravoučenja. U senrjuu, koji veoma volim, na najkraći mogući način dajem događaje iz odnosa među ljudima, ili čak ponekad i na svoj račun, odnosno na račun svojim misli ili postupaka. Senrju je duhovita pjesma, koja za razliku od haikua, voli kritizirati i rugati se društvenim nepravdama ili apsurdnim situacijama iz svakodnevnog života pjesnika.

Ne zaboravimo, haiku se temelji na Zen-budizmu, a koji je proistekao iz indijske Mahayane, kineskog Taoizma i japanskog šintoizma. Zen njeguje i poštuje svako živo biće a čovjeka smatra tek dijelom a ne vladarem prirode. Ovo je veoma važno za današnje vrijeme kada je život na planetu ugrožen zbog ljudske bahatosti i prekomjernog prikupljanja materijalnih dobara od strane pojedinaca. 

Ponekad pomislim da ću svojim stihovima ispraviti dio nelogičnosti i nepravdi, pa makar samo jedan moj čitatelj okrenuo novu stranicu u svom životu, tada znam da zajedno mijenjamo svijet nabolje. 

Kako to da je u jednom takvom kulturološkom tipu kojem pripada barokni Varaždin, prepun dugih priča, dosjetke, duhovitosti i posebnog šarma, iznikla posebice kod Vas potreba da pišete u formi japanskog književnog izričaja kakav je haiku poezija?

Haiku ima duboko korijenje i svoju povijest u gradu Varaždinu. Kao što znamo, često uzme jednog entuzijastičnog, snažnog i upornog čovjeka, koji se okruži ljudima sličnim sebi i započne nešto što ostaje trajno. U Varaždinu, prof. Zvonko Petrović, tada redovni profesor na Fakultetu za organizaciju i informatiku u Varaždinu, povezao se s Vladimirom Devidéom, i grupom haiku-entuzijasta te su 1978. godine na varaždinskom fakultetu otisnuli prvi broj časpisa HAIKU. Taj je časopis bio prvi takve vrste u Europi. Izlagan je u knjižarama i knjžnicama te je tako započelo ono što danas zovemo Hrvatska, haiku-velesila. Pokojni profesor Petrović bio je moj prijatelj, i kao i nizu drugih pjesnika, bio je moj mentor i motivirao me kako bih nastavila svoje haiku-pjesnikovanje. 

Kakva je, dakle, situacija na hrvatskoj književnoj haiku sceni?

Zahvaljujući radu prvih nositelja haikua u Hrvatskoj, prije svega ogromnom radu akademika Vladimira Devidéa i brojnim njegovim izdanjima, knjigama kojima nam je približio japansku kulturu i povijest i stotinajk tribina koje je održao diljem Hrvatske, uz jasno, već spomenuti časopis HAIKU, sve više pjesnika počelo je pisati haiku. Devidéova Antologija hrvatskoga haiku pjesništva  iz 1995. g. sadrži radove 85 autora. I bili su veoma uspješni na međunarodnim natječajima, poglavito u Japanu. Pojavom interneta, haiku je postao globalni fenomen. No, unatoč milijunima ljudi koji pišu haiku u stotinjak zemalja, Hrvatska je po broju nagrada i danas među vodećim zemljama. Odgovor u kraćem smislu, Hrvatska je svijetu dala niz vrhunskih haiku-pjesnika, počevši od našeg prvog haiđina, Drubravka Ivančana, koji je prvi objavio svoje haikue u časopisu „Krugovi“ br. 3 (1952–53), 1953. g. On je također objavio i prvu zbirku haikua kod nas, 1964. g. („Leptirova krila“). I danas se smatra našim najvećim haiku-pjesnikom.

Govorili ste o KAJKU. O čemu je tu riječ?

Spomenula bih da je u pripremi antologija KAJKU, haikua na kajkavštini koja će biti objavljena 2023. godine, a povodom 45 godišnjice od objave prvih haikua na kajkavici u varaždinskom časopisu HAIKU. I u toj antologiji zastupljeni su varaždinski haiku pjesnici, pišući na svojoj varaždinskoj kajkavici. Ivica Jembrih Cobovički i Dragutin Hrženjak, prvi su objavlili kajku, slijedio ih je Pajo Kanižaj i Stjepan Jakševec. Danas stotinjak autora piše haiku na nekom od idioma kajkavskoga jezika.

Što je haiku pjesništvo?

Haiku je trenutak ukraden prolaznosti i zabilježen u veoma kratkom obliku. Dovoljan je pogled kroz prozor ili osluškivanje zvuka koji privuče našu pažnju te iza njega otkrijemo nešto što smo već prije doživjeli i vidjeli, ali na jedan posve novi način. Haiku je novi kut gledanja na stare stvari, pojednostavljeno rečeno. 

Što je antologija“ Sakura Haiku Challenge Anthology“?

A antologiji “Sakura Haiku Challenge Anthology“ , Toronto, Ontario, Canada

https://drive.google.com/file/d/1YqXuU47gxWQaGtaoJcBymsXMR83suuel/view?usp =sharing

objavljeno je dvjestotinjak haiku-pjesama a među njima i radovi hrvatskih pjesnikinja i pjesnikinja. Iz Varaždina to smo gđa Vlasta Pirker i ja. Posebno sam ponosna na naš uspjeh jer smo uspješno predstavile Varaždin, naš kulturni i lijepi haiku-grad. Varaždin ima što ponuditi svijetu na mnogim područjima umjetnosti i kulture i šire. Inače, po broju radova u ovoj antologiji hrvatski su pjesnici rame uz rame s najprisutnijim sjevernoameričkom autorima. Ne izgubimo iz vida činjenicu da nama engleski jezik nije materinji i da se odlično nosimo s anglosaksonskim govornicima na tom području. 

Kako provodite slobodno vrijeme?

Čitam, šetam svoga psića, uređujem svoje bilježnice s pjesmama i haikuom, volim raditi u svom cvjetnjaku i uređivati okućnicu. Veoma volim odlaske u naše HNK u Varaždinu i aktivna sam članica našeg Varaždinskog književnog društva.

Volim kuhati, peći kolače i to starinske i fine, moderne i lepe, i mogu vam reči da se      svi slasno i brzo pojedu i traži se još. Volim i sussi. Jela sam ga u Poljskoj u Krakowu u restoranu muzeja japanske umjetnosti Mangha gdje sam bila na međunarodnom simpoziju haiku pjesnika  i moram priznati da je sussi bio finog ali neobičnog okusa za nas iz Hrvatske.

Što je za Vas umjetnost?

Pa tko ne voli umjetnost? Umjetnost je poput vode i zraka, potrebna je svakom čovjeku da bi se osjećao živim. Glazbu obožavam, slike krase moju kuću, a književnost , vidite da me prati u stopu.

Što volite od literature najviše čitati?

Volim čitati poeziju i  romane raznih pisaca Ernesta Hemingwaya, Georg Orwela, Irvinga Wallacea / roman Nagrada u 2 dijela izvrstan /, Irwin Shaw. A od domaćih književnika Miru Gavrana, Zvonimira Baloga, Dubravku Ugrešić, Enesa Kiševića, Slavenku Drakulić,i naše varaždince Denisa Peričića i Ernesta Fišera. A ne bi vjerovali još uvijek obožavam Ježevu kućicu Branka Čopića u svim mogućim ilustracijama.  

Što planirate ostvariti u svojoj bližoj budućnosti?

Planiram za budućnost ostvariti još samo tri želje, tri knjige koje su već napisane i u pripremi za realizaciju:

• Kratke priče
• Zbirka  kajkavske poezije
• Zbirka poezije na standardu

Do kojih vrijednosti držite u životu?

Držim da svatko od nas kroz život stvara svoje prioritete, izgrađene na iskustvu. Veoma cijenim iskrene prijatelje, povjerenje i nesebičnost ljudi. Veoma sam sretna osoba jer mogu reči da imam nekoliko krasnih i pouzdanih prijateljica i prijatelja, a među njima su moja djeca s kojima se veoma ponosim.