KADULJA, SLAVUJA, ŽALFIJA (SALVIA OFFICINALIS L.)
Ljekovita, začinska, medonosna i mirisna biljka
Pero Pavlović
Sve do nedavno u južnim hercegovačkim krajevima ljudi su se bavili branjem i prodajom kadulje. To je bio jedan od važnih izvora novčanih prihoda i znatno je punio kućni proračun. Ona domaćinstva na selu koja su imala više mladih članova imali su solidnu novčanu zaradu. Branje kadulje odvijalo se u ljetnim mjesecima u vrijeme školskih praznika. Taj posao pratio me cijelo moje osmogodišnje školovanje. Rijetko je netko sam išao u branje kadulje. Mi osmoškolci išli smo u branje zajedno s odraslim ženskim osobama. Kadulja se brala u brdima prema južnom dijelu neumske općine. Tu treba spomenuti planinu Žabu i mnogobrojna okolna krška brda. Trebalo se vrlo rano ustajati kako nas ne bi zatekla žega koja je usporavala sakupljanje i branje kaduljina lišća. U vrijeme moga djetinjstva malo je tko imao sat. Orijentiri su nam bili položaj zvijezda na nebu i vrijeme pjevanja pijetlova. Ne čudi onda što su u drevnim civilizacijama mudri kraljevi bili i dobri zvjezdoznanci. Kako baš nismo znali točno vrijeme, nekada bi se ustajali vrlo rano pa bi smo u brdima odležali sat, dva vremena do svitanja kada bismo počeli s branjem kadulje. Trebalo je biti pozoran da ne bismo umjesto kadulje ”ubrali” poskoka ili drugu otrovnicu. Oko pasa bismo čitavom dužinom vezali komad platna, uvrnuli ga i ponovno uvezali ostavljajući ispred sebe otvor u koji smo punili ubrano lišće i bokvice kadulje. Kada bi količina ubrane kadulje dosta oteščala, premetali bismo je u vreće. S branjem bismo završili negdje oko 10 do 11 sati i vreće smo nosili kućama. Žene su ih prtile na leđa a muškarci nosili na ramenima. Kadulja bi se sušila a onda pakirala u bale i sakune. U Hutovu je bila zadruga koja je otkupljivala osušeno kaduljino lišće. I danas se sjećam tih teških a lijepih vremena. Osušen kadulja se čuvala u kućama, tavanima i stajama. Danju i noću kućom se širio neopisivo lijep, opojan miris koji je draškao sva ćutila. Malo je tada bilo bolesti od kojih se danas često obolijeva. No, kakva je bila daljnja sudbina kadulje? Kadulja se dalje transportirala u Dubrovnik. Otkup je vršila tada najčuvenija tvrtka za otkup ljekovitog bilja u bivšoj Jugoslaviji, Dalmacijabilje. U ljetnim mjesecima samo u Dubrovačkom primorju prikupilo bi se i do 60 tona kadulje, a kada se uzme u obzir Pelješac, Župa i Konavle, te Hercegovina i ostali dijelovi Jugoslavije, spomenuti broj višestruko je premašivan. Tvrtka je imala destileriju, laboratorij, sortirnicu i ostale pogone. Imala je 220 zaposlenika. No uz kadulju vršio se otkup drugog ljekovitog bilja: vrijeska, lipe, zove, bijelog sljeza, trputca, ive, stolisnika, majčine dušice, lavande, ružmarina, lovora, kamilice i metvice. Preparati za čajeve su se spremali u papirne vrećice. Pričalo se da nije bilo u Jugoslaviji ljekarne u kojoj se nisu mogli naći ovi ljekoviti pripravci. Goleme količine ljekovitog bilja tvrtka je izvozila u razne zemlje svijeta, a naročito u SAD. S tim u svezi spominje se jedna anegdota. Jedan iseljenik s ovih hercegovačkih krajeva u SAD-u teško se razbolio. Išao kod raznih liječnika, ali nikakvi lijekovi mu nisu pomogli. Čuo on za nekoga liječnika, travara. Došao na pregled tomu liječniku a ovaj mu kao lijek dao kadulju. Naš ti Hercegovac kaže kako kadulje u njegovoj rodnoj Hercegovini ima koliko hoćeš. – E, da je to istina, ne bi ti k meni dolazio na liječenje – reče mu liječnik. Jedan drugi Hercegovac koji je odselio u Ameriku obolio, kako to narod kaže, ”na živce”. Tražio lijek, ali lijeka nigdje naći. Onda mu jedan čuveni liječnik savjetovao da se vrati u Hercegovinu i da boravi što više u brdima gdje ima mnogo kadulje. Ovaj ga poslušao i nakon više mjeseci posve ozdravio. Inače, odavno se kao posebna delicija za Božić u SAD-u priprema pečena punjena purica sa sjeckanim listovima kadulje. Tvrtka Dalmacijabilje imala je svoju posebnu destileriju u Dolima. Dugo vremena Dalmacijabilje imala je svoje zvjezdane trenutke i bila poznata diljem svijeta. A onda je došla 2002. godina i tvrtka je prestala s radom. Destilerija u Dolima danas stoji razrušena. Pišem i spominjem sve ovo jer je i sudbina mnogih hercegovačkih obitelji bila vezana uz Dalmacijabilje. Da se ne zaboravi!
Pradomovina kadulje nalazi se na području od Istre, duž jadranske obale prema unutrašnjosti i na otocima do granice Albanije. Stanište se kasnije širi na čitavo područje Mediterana. U kulturi raste u mnogim europskim zemljama i na drugim kontinentima. Najljekovitija kadulja na svijetu raste u Republici Hrvatskoj i južnom dijelu Hercegovine. Ova biljka pionir je vegetacije u pošumljavanju krških predjela. Svojim jakim i drvenastim korijenjem veže oskudnu zemlju primorskog kamenjara. Kadulja je razgranjen polugrm, vrlo aromatična i naraste do 80 cm visine. Na donjem dijelu stabljika je nešto ljubičasta te prekrivena dlačicama. Listovi su čvrsti, smolasti, izduženo jajasti, 2 – 10 cm dugi. Rub im je cjelovit ili fino nazubljen. Listovi su na licu i naličju obrasli dlačicama. Namreškani su, nervatura im je perasta i mrežasto povezana. Čašica je zvonolika, od zelene do ljubičaste boje s 15 nerva podijeljena s 2 usne podjednake dužine. Cvjetovi su ljubičaste boje, formiraju pršljenove poredane jedne iznad drugih. Vjenčić je 2,5 puta duži od čašice. Ovo je kserofilna biljka. Latinski naziv za divlju kadulju Mediterana je Salvia officinalis. Postoji oko 1000 vrsta kadulje rasprostranjenih u tropskom i suptropskom pojasu. Na mediteranskom pojasu znatno je manje tih vrsta. U našim krajevima raste još jedna ljekovita vrsta Salvia sclaria, muškatna kadulja. Sabire se biljka s cvjetovima (Sclarea herba). Ljekovito djeluje kod bolesti želuca, maternice, kod nadimanja, glavobolje, padavice i guše. Djelotvorne tvari kadulje su: eterično ulje s tujonom kao glavnom komponentom treslovina diterpenske gorke tvari, flavonoidi, triterpenske kiseline. Pripada skupini najstarijih poznatih ljekovitih i začinskih biljaka. O njoj pišu antički pisci: Plinije, Galen i Dioskurides. Koristili su je kao lijek kod ugriza zmija, kao diuretik, za zaustavljanje krvarenja i drugih zdravstvenih tegoba. Za ljekovite svrhe koriste se uglavnom listovi kadulje (Salviae folium). Također se koristi i eterično ulje (Salviae aetheroleum). Ako se biljka koristi u uobičajenim određenim dozama, nema štetnih posljedica. Primjena u većim dozama može biti štetna za zdravlje. Tako su opisani slučajevi trovanja izazvani visokim dozama tujona u eteričnom ulju. Kod vanjske primjene kadulja djeluje adstringirajuće, antiflogistički i kao dezinficijens. Učinci ljekovitog djelovanja pripisuju se treslovini, eteričnom ulju i gorkim tvarima. Kod unutarnje uporabe smanjuje izlučivanje znoja preko centara za termoregulaciju. Dolazi u mješavini s drugim čajevima i kao monopreparat. Dobro je poznato da koncetrirani čajni pripravak odlično liječi rane u usnoj šupljini i grlu. Mješavina jednakih dijelova lišća crne murve (Morus nigra) i suhih mahuna bez zrnja graha (Phaseolus vulgaris) i petina od sadržaja kaduljina lišća služi za pripremu čajnog napitka za liječenje dijabetesa. Općenito se može reći da kadulja služi za liječenje raznih upala, za smanjenje funkcije mliječnih žlijezda, kao sredstvo za jačanje organizma, kod živčanih bolesti, bolesti jetre, bubrega, reume i sl. Od cvijeta kadulje pripremaju se posebno ljekoviti sokovi. Isto tako pripremaju se vrlo ukusni i mirisni sirevi koji sadrže mješavinu samljevenih listova kadulje, češnjaka i sjemenki kumina.
Među najzdravije namirnice u svijetu ubraja se kaduljin med. Kadulja najbolje medi kada je vrijeme toplo s dosta vlage u zraku. To je dakle svibanj i prva polovica lipnja. Za to možemo biti zahvalni ekološki čistim sredinama kao što je Velebit, planina Žaba, hercegovačka brda i zaleđe Dubrovnika. Kaduljin med je eliksir za liječenje respiratornih organa i putova. Kaduljin med je svijetložut do zelenkaste boje. Dobro se očuva u tekućem stanju i kada se kristalizira nije pretvrd te se lako vadi iz staklenke. Med djeluje i u čišćenju krvi, pomaže kod glavobolje, regulira tek, pomaže kod povraćanja te u biljnim čajevima protiv gihta i reumatskih oboljenja. Poboljšava raspoloženje i vraća energiju. Med treba izbjegavati kod povišenog krvnog tlaka i epilepsije. Kaduljin med nalazi primjenu i u kozmetici. Od njega se prave maske za čišćenje kože i akni. U našim selima još se mogu naći posebno isklesane kamenice gdje se nekada prikupljao i cijedio med.
Oni koji posjećuju planinu Žabu pričaju o jednoj posebnoj vrsti kadulje za koju postoji naziv pelin krstaš. Ova posebna vrsta kadulje raste na vrhovima Žabe i očevidci tvrde da se radi o svega nekoliko busena te biljke. Narod o njoj govori s velikim udivljenjem i nekim svečanim zanosom. Netko od Vukasovića iz neumskog Gradca donio je jedan stručak te biljke i zasadio ga u vrtu pred kućom. Prilagodila se novom staništu i dobro raste. O čemu se tu zapravo radi? Naime, postoji više podvrsta kadulje Salvia officinalis. Jedna od njih je S. brachyodon – kratkozuba kadulja, krstac, veliki pelin. Vjerujem da je to spomenuta biljka, endem. Listovi su joj dugi 6-14 cm a široki 2-5 cm. Cvjeta u srpnju i kolovozu. Ima metličast cvat s 2-5 cvjetova. Taj endem uspijeva na području južne Hercegovine, Pelješca i Crne Gore. Vrlo srodne ovome endemu su: S. ringens, S. fruticosa, S. lavandulifolia, S. tomentosa, S. candelabrum, S. blancoana, S. pinta, S. scabioscifolia i S. bracteata. Pravo bogastvo ljekobilja! Neki ljudi smišljali i promišljali kako bi iz kadulje proizveli što veću količinu kvalitetnog eteričnog ulja. Poslužili su se s plantažnim uzgojem novih vrsta kadulje. Kada su saznali da bi u prirodi mogla nastupiti prava katastrofa zbog međusobnog oprašivanja već postojeće divlje kadulje i nove vrste, na vrijeme su reagirali i uništili eksperimentalne nasade. Pokazalo se: naša postojeća vrsta kadulje najljekovitija je na svijetu. Bog ju je zasijao na zemlji u samim početcima biljnog života, i čovječe budi obziran prema njoj! Zato želim ovu plemenitu mirisnu ljekobiljku počastiti četverostihom moje pjesme ”Salvia officinalis”: Salvia, žalfia, svibnja cvatnog res/ Ozarjem miloduh produhovi ime/ Sve je kril zrcalan, folium et flores/ Sja pogled dragošću i mirišu rime… A tebi štioče neznani poruka: S ljubavlju pristupaj ovoj biljci! Zaštiti je, beri joj lišće, a ne čupaj korijenje! Mani se opasnih pokusa! Nisi ti Mendel. Ona će ti uzvratiti ljekovitom dušom i bogatstvom miomirisa.