bečki kanalizacijski sustav projektiran je tako da odvodi kišnicu dosta brzo. Gotovo 90 posto voda u kanalizaciji otpada na oborinske vode, dok preostalih deset posto čine otpadne vode. Pritom je kišnica uglavnom čista i može se iskoristiti, a umjesto toga završi u uređaju za pročišćavanje otpadnih voda
Matea Čuljak
Prihvatljivije bi rješenje bilo upijanje oborinskih voda u tlo preko zelenih površina, odakle kasnije može ispariti i tako rashladiti okolinu. Osim toga, kišnica se može koristiti za zalijevanje umjesto pitke vode. To pozitivno utječe i na podzemne vode, ističe Christian Härtel, voditelj za prostorni razvoj iz odjela za zaštitu okoliša Grada Beča.
Održivim upravljanjem kišnice austrijska prijestolnica nastoji promijeniti dosadašnju praksu i zadržati te iskoristiti više oborinskih voda na lokalnoj razini, u stambenim područjima. Problem u gradovima jest taj što površine često prekrivaju materijali poput asfalta ili betona koji ne propuštaju vodu.
U sklopu različitih pilot-projekata proteklih se godina testiraju brojna rješenja kao što su, na primjer, ozelenjivanje krovova, širenje zelenih površina ili takozvani princip grada-spužve. Kod takvog se principa ispod popločane površine postavlja sloj šljunka i sitnijih čestica te se stvara više prostora za širenje stabala u tlu. Umjesto u kanalizaciju, oborinske vode usmjeravaju se u taj sloj koji ih poput spužve upija i zadržava, što stablima i tijekom vrućih ljetnih dana omogućuje opskrbu dovoljnom količinom vode. Kako naglašava Christian Härtel, u Beču raste broj takvih projekata. Upijanje kišnice u tlo također rasterećuje kanalizacijski sustav na koji mogu utjecati obilne oborine. Iz tog razloga u gradu postoje i spremnici za kišnicu koji se koriste za njezino kratkotrajno zadržavanje za vrijeme jačih oborina.
Protekli srpanj bio je jedan od 20 najsušnijih u povijesti mjerenja u Beču. Upravo za vrijeme ljeta s tako malo oborina potrebno je maksimalno iskoristiti svaku kap, dodaje Härtel.
