Kratki, snažni, upozoravajući gusti zapisi i o svakodnevnom, nevažnom trenutku, o nizu trenutaka što čine cijeli život, ispunjavaju ovu izvanrednu knjigu
Miroslav Pelikan
Nedavno je agilni zagrebački nakladnik Ljevak, u biblioteci Cicero, u lijepoj i kako doliči rangu pisca, objavio prozu Ive Andrića u izboru Michaela Martensa, Nesanica, koji s nekoliko knjiga u posljednje vrijeme skrenuo pozornost javnosti na djelo ovoga nobelovca, iako zapravo zanimanje i za ovoga pisca, a još više za njegov opus, nikada nije prestalo
Andrićeva misao, njegova rečenica imala je brojne poklonike i svi su se oni uvijek, pomalo vraćali njegovoj prozi i ponekad se čudili drugačijem doživljavanju romana koje su u mladosti pročitali i bili opčinjeni.
Andrić zapisuje svoje emocije, stanja, promišljanja o sebi samom u trenucima nesanice, usred noći, izričuući svoje strahove, strepnje, nemoć.
Kratki, snažni, upozoravajući gusti zapisi i o svakodnevnom, nevažnom trenutku, o nizu trenutaka što čine cijeli život, ispunjavaju ovu izvanrednu knjigu.
Naravno, nakon čitanja, iznova će se pojaviti pitanja o Andriću čovjeku, ali i o Andriću piscu i iznova ćemo zaroniti u daleka vremena, sjećanja i arhive pokušavajući odgonetnuti, tko je bio.
