Skip to content

Željko Jančić Zec – intervju uz izložbu “Ljudi” otvorenu u Rabu

Željko Jančić Zec – art ciklusom “Ljudi” poziva na dijalog i bolju komunikaciju

Hrvoje Hodak

U petak, 22. srpnja 2022. u crkvi Sv. Katarine otvorena je izložba multikonceptualnog umjetnika Željka Jančića Zeca, pod nazivom ”Ljudi – People”. Okupljene posjetitelje izložbe i samog autora najprije je u ime organizatora srdačno pozdravila ravnateljica POU Rab, Katarina Ribarić, a nekoliko uvodnih riječi o autoru i postavu ove izložbe kazala je viša kustosica Muzeja grada Rijeke, Sabrina Žigo, koja je ujedno i autorica teksta kataloga izložbe. Posjetiteljima se zatim obratio i sam Željko Jančić Zec, nastojeći im u kratkim crtama objasniti unutarnju dinamiku nastanka izloženog ciklusa, a dojmljivu zvučnu kulisu ovom lijepom umjetničkom događanju, gitarom i glasom, dao je mladi rapski glazbenik Alan Bjeloš.

Željko Jančić Zec, rođeni Riječanin, desetljećima boravi na Rabu oplemenjujući otočki kulturni život. Danas svjetski poznat i priznat u domeni vizualne i izvedbene umjetnosti, svoju naobrazbu završio je 2001. u Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten, u Nizozemskoj i otad bilježi mnogobrojne izložbe koje su bile zapažene i na Rabu.

Rapska ga je publika, u zadnjih nekoliko godina, upoznala i kroz postav multimedijske izložbe “Out of Frame” u kojoj je propitivao osobne granice, društveni i javni prostor, a svojom je izuzetno posjećenom izložbom “Sjećanja/Memories”, koristeći crno-bijele fotografije lica svevremene žene koja mediteransku ljepotu sljubljuje s neprolaznošću ženske figurativne privlačnosti, na originalan način sjedinio prošlo i sadašnje vrijeme.

U Grožnjanu se tijekom travnja ove godine predstavio izložbom ”Kaleidoskop stanja”, a za rapsku je publiku priredio ciklus slika jednostavnog naziva „Ljudi“. Kako je kazala Sabrina Žigo predstavljajući ove radove pred ulazom u crkvu sv. Katarine: „Riječ je o portretima i autoportretima koji su od početnog intimnog promišljanja ljudske egzistencije s vremenom prerasli u reakciju na izazove i prijetnje s kojima se čovječanstvo danas suočava. Izvodi ih kombinirajući različite likovne, crtačke i slikarske tehnike, koristeći akril, olovku, ugljen pastel, sprej, flomaster. U spletu linijskog poteza i kontrastnog kolorita stvara sažeti prikaz ljudskog lica s naglašenim, široko otvorenim očima, u kojima prepoznajemo strah, neizvjesnost, tjeskobu, smrt.“

See also  Susret u atelijeru: akademski slikar Ivan Ivica Mareković

Nimalo sklon stereotipnom slikarstvu, ovaj nas beskompromisni i svestrani umjetnik pa gotovo i šokira našim unutarnjim stanjem. S njim smo porazgovarali u ove suludo vruće dane srpnja, kad ljeto dobiva nove dimenzije svojeg postojanja, baš kao i ”Zecove” slike.

Ne možemo se oteti dojmu začudnosti ”totemske” simbolike u vašem portretiranju unutarnjeg stanja?

– Radeći na umjetničkom ciklusu pod nazivom „Ljudi 2018“, kreativnim pregnućem zaronio sam u vlastitu dušu. Roneći tako sve dublje u svojoj intimi, osjećao sam patnju i bol, ali u isto vrijeme i olakšanje. Ipak tada nisam prepoznao što se zapravo događa i pitao sam se zašto ulazim tako duboko u sebe i progovara li to iskustvo samo o meni. Ciklus „People“ do danas nije završio i stalno izlazi na površinu, započeo je svoju misiju, nagovijestio je nadolazeću svjetsku krizu. Portreti su se rađali pred mojim očima kao zaštitnici – vojska u obrani od krize koja dolazi na vrata svakoga od nas. Mogu reći da su me ovi portreti ljudi duboko dirnuli i pripremili za nešto što je tek trebalo doći, a to je globalna pandemija. Ljudi Art ciklusa vjesnici su krize ili proroci, i za mene imaju moć u borbi protiv zla koje sada vlada i pokazuje svoje lice u milijunima žrtava.

Zašto ”Lica”?

– Za mene je lice propitivanje svijeta oko sebe. Propitivanje unutarnjeg stanja i situacije u kojoj se nalazimo. Osobito u ovim kriznim trenucima turbuletnog vremena gdje mali običan čovjek najviše pati u potrazi za pomoći. Govor tijela ujedno i govor lica oduvijek me kao umjetnika zanimao, u njemu su skrivene mnoge tajne našeg života.

Ciklus je nastao u zastrašujućim danima pandemije, izolacije, ali i izolacije lica gdje smo pažnju kod sugovornika usmjeravali na mimiku očiju?

– Oči su ogledalo duše. Koncetracija na taj dio tijela, glave, u mojim radovima nije slučajna. Pogled u oči mojih likova, portreta otvara nam vrata u njihov emotivni unutarnji svijet. Ovaj cjelokupni opus mojih radova pod nazivom „Ljudi“ poziva na dijalog i bolju komunikaciju među svima nama.

Koliko su ovo teška vremena za stvaranje, iako ste Vi plodan umjetnik s bogatim ciklusom radova?

See also  Modni brend Medvešek Marić

– Refleksija krize u kojoj se nalazimo direktno utječe na mene kao čovjeka i umjetnika. Kreacija je dio moje prirode i dio svakog čovjeka. Ona je Bogom dana i treba na njoj biti zahvalan. Za mene kao umjetnika teško je vrijeme plodonosno i kreativno. Moj unutarnji glas kaže samo stvaraj i ostani optimističan, tako možeš prebroditi klizu u kojoj se nalazimo.

‘Lica” su Vam važna, kao i kaleidoskop stanja?

– Svojim slikama pozivam vas da aktivno sudjelujete u mojem radu. One su ogledala. Što se promatrač intenzivnije prepozna u njima, to će njegova reakcija biti burnija. Probuđene emocije uvlače u vrtlog, ali nije cilj da se u njemu izgubite. Cilj je ponovno pronaći sebe, nakon što zavirite duboko u svoju nutrinu i suočite se sa svim njezinim iskrivljenjima. Nisam netko tko osuđuje, svjestan sam svojih slabosti, razumijem druge. Ljudski likovi često su prikazani kao dječji crteži. U tome nema nikakve slučajnosti. Linijama dječjih crteža s obiljem jakih boja, nedvosmisleno pokazujem koliko je dijete prisutno u meni. Tu priči nije kraj. Interakcija između promatrača i moje slike, prolazeći kroz nekoliko slojeva, u jednom od najviših, dovodi do evokacije unutarnjeg djeteta koje se nalazi u svakome od nas..

Što umjetnik, a što prosječan čovjek primjećuje na licu?

– Moguće da se prosječan čovjek zadžava fokus na vanjskoj estetici lica, ali mene više zanima mimika lica koja priča svoju priču, dajući mi signale emotivnog stanja društva.

Kakvo lice ima Rab?

– Teško je generalizirati u ovom smislu. Upravo ova izložba tematizira, bavi se pojedincima, jedinkama koje se razlikuju. A različitost drugačijeg mišljenja jeste bogatstvo koje nam otvara nove vidike i izazove života.

Vaš opus je bogat. U čemu se sve ogledala Vaša umjetnost?

– Ja sam multimedijalni umjetnik, medijski, izvedbeni i likovni. Razne tematike kojima se bavim za mene su u prvom planu, a tek nakon toga vrsta – pravac umjetnosti. Karakteristika mojeg umjetničkog rada jest stvaranje umjetnosti s ciljem istraživanja. Bavim se pitanjima svakodnevnog života, ljudske situacije te stanja i složenosti postojanja.

See also  Razgovor s Miljenkom Bengezom u povodu samostalne izložbe u Parizu

Lažu li naša lica ili govore istinu? Sveprisutna je plastična kirurgija. Postoji li ”kirurgija stanja”?

– Rekao bih da se radi o izgubljenim licima u potrazi za samim sobom. Ljudi posežu za raznim načinima ponovnog uspostavljanja ravnoteže sa svojim vanjskim i unutarnjim JA. Vanjski faktori utječu dosta često u negativnom obliku na nas ljude koji tražimo način da zadržimo pozitivni osjećaja života.

Nakon Raba – Beč…i kamo onda kreću lica? Koja je njihova sudbina?

– Projekt „Ljudi za Ljude“ zamišljen je kao svjetska turneja, izložba bi trebala biti prikazana u više svjetskih gradova. Prva destinacija je Beč koji je planiran za 2023. godinu. Mislim da sudbina naših lica zavisi o svima nama zajedno u borbi protiv nedaća koje život nosi, poručio je za kraj ovog razgovora Željko Jančić Zec.