ROB RIEMEN, glasoviti nizozemski pisac i kulturalni filozof, esejist, utemeljitelj i direktor instituta Nexus

Dragi prijatelji, da se malo odmorite od mojih pjesama, predstavljam vam meni izuzetno dragog pisca i publicista, Nizozemca ROBA RIEMANA, čije su sve knjige prevedene na hrvatski jezik

Mia Samac

ROB RIEMEN je glasoviti nizozemski pisac i kulturalni filozof, esejist, utemeljitelj i direktor instituta Nexus, koji izdaje i istoimeni časopis čiji je Riemen urednik

Najpoznatija su mu djela:

ŠKOLA ŽIVOTA

PLEMSTVO DUHA, (zaboravljeni ideal)

VJEČITI POVRATAK FAŠIZMA

POVRATAK EUROPE, (njene suze, djela i snovi)

Kad ŠKOLU ŽIVOTA tražim u knjižarama, zamijene je za istoimenu Šimlešinu, a vidim u konačnici i nešto zajedničko: čemu nas život uči i što smo naučili, te što možemo naučiti iz tuđih iskustava.

Škola života počinje citatom Gustava Meyrinka iz 1915. godine: “Kad dođe znanje, dođe i sjećanje. Znanje i sjećanje su jedno te isto. Bez životnog iskustva nema ni mudrosti…” Iz tog je razloga Rieman zamolio stare prijatelje diljem svijeta, njih 19, da mu pričaju o svome životu i čemu ih je on naučio. Riječ je o znanstvenicima, filozofima, piscima, izdavačima, glazbenicima , jednom sindikalistu, ljudima koji su svojim sposobnostima, ali i intelektualnim, političkim, znanstvenim ili umjetničkim sposobnostima, ali i talentima, stekli svjetsku slavu. Svi su oni prevalili dug i težak životni put, pun uspona i padova.

Njihovi odgovori su šetnja i pregled europske i svjetske povijesti XX stoljeća, priče o različitim iskustvima, pune pouka, humora, sjete, utjehe i nade.

U današnje vrijeme koje za maštu i kreativnost ostavlja sve manje prostora, slaveći samo mladost i fizičku ljepotu, ovih 19 priča su prava oda starosti, zrelosti, iskustvu, mudrosti i ljubavi prema životu i drugima.

(Ovu knjigu često darujem prijateljima različitim prigodama, štivo je pitko, s mnogim referencama na prošla vremena, kao i na aktualne događaje…)

PLEMSTVO DUHA, (zaboravljeni ideal) europskih civilizacijskih ideala.

Za Roba Riemana plemstvo duha nije neki elitistički pojam, već život sam, ako je u službi humanizma i europskih civilizacijskih ideala.

Ilustrirajući zanimljivim razgovorima i pričama, Rieman nas vodi od Sokrata i Spinoze, do Nietzschea, Thomasa Mana, koji mu je posebno blizak i drag, do drugih velikana uma, strastveno se zalažući za poticanje razvoja ljudske duše u neprestanoj borbi za istinu, u hrabrosti da i sami dostignemo i postignemo mudrost.

“Knjiga PLEMSTVO DUHA malo je remek djelo i priručnik za intelektualce u ovim burnim vremenima, kao i poziv na doista jedinstvenu šetnju kroz svjetsku književnost. Neizostavna knjiga za čitatelje u potrazi za mudrošću i odgovorima na velika pitanja današnjice koja su, zapravo, stara koliko i čovjek sam.” (Iz osvrta M.Vargasa Llose)

Zanimljivo je da je na stihove Walta Whitmana “Nobility of Spirit”, dakle PLEMSTVO DUHA, Joseph Goodman skladao simfonijsku kantatu koja je himna slobodi, demokraciji, poeziji i koje je inspiriralo Riemana da i sam doprinese ideji humanizma koju slavi Whitmanova poezija.

VJEČITI POVRATAK FAŠIZMA

Knjiga počinje citatom W.H. Audena u prijevodu L.Paljetka: “Samo glas imam sad

Da srušim laž koja nagomilana vreba…”

“I otrovna biljka koja iznova niče, mora narasti prije no što rasprostre svoj otrov. Mi smo tek na početku suvremenog fašizma, koji ne treba uspoređivati s krajem fašizma iz XX stoljeća, već s njegovim početkom…”

Živimo u krizi civilizacije i izlaz iz toga, ma koliko to idealistički zvučalo, jest da svi doprinesemo tome da ovaj svijet postane bolje mjesto na kojem će se mudrost, suosjećanje i pravda osjećati kao da su kod kuće.

I A.Camus i T. Mann su upozoravali nakon svršetka Drugog svjetskog rata ono što bismo rado htjeli zaboraviti. U tijeku masovne demokracije, bacil fašizma će ostati živo prisutan…Fašizam nikad nije izazov, već velik problem i neminovno vodi u despotizam i nasilje. Tako na vlast dolaze demagozi bez ikakvih ideja, s politikom punom mržnje i revanšizma ukorijenjene u strahu od slobode i najgoroj duhovnoj ograničenosti što samo ponovno vodi u nasilje.

U kič društvima kakva sad postoje i postaju, politika više nije javna domena ozbiljne rasprave o tome što je dobro i pravedno društvo i kako ga ostvariti, već to postaje sajam ljudi koji sloganima i javnim imidžom nastoje osvojiti i zadržati političku moć.

Ljude na cjedilu ostavlja i obrazovanje, koje je zapostavljeno, odričući se umjetnosti i klasičnih studija koji bi im omogućili da izrastu od individue u osobnost u ovom vremenu “kompromisa, novca i intelektualnog siromaštva”.

Za R. Riemana ovaj današnji fašizam ponovno je rezultat političkih stranaka koje su se odrekle vlastitih vizija, intelektualaca koji njeguju lagodni nihilizam, sveučilišta koja ne zaslužuju to ime, pohlepe za novcem koju generira poslovni svijet u sprezi s političkim subjektima na svim razinama, te masovnih medija koji radije odražavaju ono što narod želi, nego da mu služe kao kritičko zrcalo. To su korumpirane elite koje njeguju duhovnu prazninu u kojoj se fašizam može opet uzdići.

Sve knjige Roba Remana prevedene su na hrvatski jezik, a više puta je i posjetio našu zemlju.

Meni je najdraži Riemanov POVRATAK EUROPE; njene suze, djela i snovi

To je omanja knjižica od šezdesetak stranica, koja bi, zapravo, trebala postati Manifest Nove Europe.

Europska unija nije Europa. Ona je ekonomska unija, birokracija, koja je u međuvremenu hipertrofirala kao i birokracije svih njenih članica, komplicirani politički ustroj zalutao u svojim kapitalističkim vrijednostima iz kojih je nestala europska duša i gdje sablasti iz njene destruktivne prošlosti ponovno stupaju na scenu.

Kroz povijest su mnogi uglednici, mislioci i pjesnici opisivali i gradili ideal velikog humanističkog i civilizacijskog zajedništva, borili se za svijet istine i pravednosti, a protiv tiranije moći, bogatstva i gluposti. 

Opet knjigu započinje stihovima W. Whitmana i Rielkea u prijevodu D. Cesarića. Oni su vizija novog duha jedne moderne zajednice ravnopravnih članica gdje ne bi postojale razlike između onih razvijenijih, jačih, prvih članica i onih drugih, o kojima je Rebecca West pisala da su u UK pejorativno govorili kao o “etničkoj kanti za smeće,” a to bi danas, 

otprilike, bio prostor Balkana, sada granice Schengena. Taj osjećaj neravnopravnosti položaja članica EU prati sve one koje su u tu zajednicu uključene kasnije, gdje su svi formalno jednaki, ali neki, ipak, “jednakiji”.

Srednjovjekovlje je imalo ujedinjenu Europu u obliku kraljevine kršćanstva, ali se to pokazalo preuskim okvirom za demokratsku primjenu načela jednakosti gdje se ne bi getoizirali po različitosti ni narodi, ni vjere, niti sastavne jedinice – države, niti po veličini ni ekonomskoj moći.

Nakon završetka razdoblja Pax Americana, dugo nakon što je nestala europska hegemonija, postavljaju se pitanja: što sada, u novoj konstelaciji snaga Zapad može ponuditi svijetu u pogledu znanosti i tehnologije, demokracije i europske kulture. Po Riemanu, suština moralnosti, raspoznavanje dobra i zla temelj je europskog humanizma i insistiranje na slobodnom čovjeku, a slobodan može biti samo ekonomski neovisan čovjek.

U novom, dominantno kapitalističkom sustavu, sve je postalo predmetom tržišta, a jedina vrijednost ekonomska vrijednost. Postaju važne samo činjenice, brojke, statistika. I znanost je upala u tu klopku i postaje ideologija, ideja, obmana. Izgubila se kvaliteta življenja, koja je, zapravo, duhovna vrijednost u humanističkoj civilizaciji s moralnim načelima. U sadašnjoj demokraciji dominiraju političke, vojne, financijske, spotske i medijske elite, no u svijetu kulture pojam elite odnosi se na kvalitetu, a ne na kvantitetu. Poričući dušu, tj duhovni temelj Europe, a ignorirajući kulturu, filozofiju i umjetnost u korist ekonomije, tehnologije i nacionalnih interesa, dopustilo se da Unijom vlada nova paradigma koja to negira i “otvara vrata rođenju nacionalizma, trivijalnosti tehnologije, vulgarnosti trgovine i kultiviranoj glupavosti medija i sveučilišta.”

Na novim zasadima, uvažavajući tektonske promjene u svijetu s neminovnim, bolnim reperkusijama na područje “Regiona, Regije”, kako sad označavamo ove prostore plašeći se gotovo proskribiranog toponima – Balkan, može izrasti i razviti se, vratiti sebi nova Europa s više poštovanja za svaku svoju i najmanju članicu i bez obzira kada se ona priključila Uniji. 

Ne bismo se onda ni mi osjećali kao siromašni rođaci prema kojima se oni bogatiji ophode s visine svoje ekonomske moći i starih kolonijalnih navada, što ne isključuje nužno prilagođavanje naših sustava korektnim, (to se već podrazumijeva!), transparentnim poslovnim, političkim i ostalim odnosima.

Rob Riemen je prije par tjedana boravio u Zadru u okviru Glazbenih večeri u sv. Donatu i na poziv Katarine Livljanić. Govorio je na temu “Tradicija na kušnji” i promišljanju svijeta na jedan potpuno otvoren način. Par puta je bio gost svog nakladnika u Hrvatskoj, TIM Pressa, a i uz podršku Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske iz Zagreba. Šteta da ova prigoda dolaska u Zadar nije iskorištena za poziv da posjeti Split, možda i u okviru Splitskog ljeta, čemu bi se, uvjerena sam, rado odazvao- zaključila je pjesnikinja Mia Samac.

Prenijela: Gordana Igrec