Skip to content

U Hrvatskoj ne fali radne snage, samo pristojan pristup poslodavaca, bez kvazi poduzetnika

Ljudi, tko tu koga, zašto i kako! Turistička sezona je krenula, točnije po našem viđenju, već u petom mjesecu, ozbiljnije! A gdje smo MI? 

Boris Markuš

Duž Jadranske obale vlada gotovo identična slika! Problem na svakom kantunu!

Ekipa se nije snašla, pripremali su se objekti, tražila radna snaga, s figom u džepu. Dumalo se o cijeni usluga i zbrajali plusevi i minusi. I, eto nas u sedmom mjesecu, a ništa se drastičnije nije promijenilo. Laganini se otaljava sezona, uz tu i tamo novu i posebice neadekvatnu radnu snagu. Malo je tu iskustva uz pregršt improvizacije. Bitno da su podobni ostali, naravski na rukovodećim pozicijama. Nemogućnost napredovanja ili priznavanja radnog učinka, ne toliko platni razredi, odbili su potencijalne sezonce. O stalnom zaposlenju da i ne govorimo, jer rad na određeno, nitko ne ferma. Od banaka, stanodavaca ili se značajno ograničava život građana na ‘minus’. Rezultati istraživanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske pokazali su porazne rezultate o stanju ugovora na određeno u Hrvatskoj.

Prateći iskustva sezonaca kroz forume, i s poprilično osobnog iskustva, čovjek ne može ostati ravnodušan. Netko tu prodaje demagogiju. Poslodavci ili radnici! Činjenično, na koncu godine kada se podvuče linija, plate porezi i krediti, vlasnici su u neto plusu a radnici u većini zbrajaju minuse ili trebaju razvući zarađeno do naredne sezone.  

Pred policijskim postajama ovih dana vlada gužva, jer sezonci trebaju prijaviti svoje privremeno boravište ili prebivalište. Šljakeri stoje u redovima, sretni da ih je netko pozvao na šljaku, i ne vrijeđa im intelekt pričom kako radnika nema! Poslodavci da uštede kalkuliraju i tek od nedavna plaćaju punu satnicu. Stalni djelatnici ubrat će nekakav bonus, dok većina sezonaca može računati na minimum od spomenutoga nagradnog opusa.

A,da! Možda postanu na fejsbuku, po glasovima kolega, najsimpatičnija radna snaga. I to je nešto, rekli bi dokoni analitičari, jer ljudi vole pohvale. Koja sprdačina!

Kako nas vide Gosti? Iskustva su šarolika, a ocjene sve praznije. Od smještaja do osoblja. I dok se veliki igrači hvale na sva usta, gdje pri tome ulažu ogromnu lovu u propagandu, dotle sitna raja Grecka za povoljan smještaj, kuglu sladoleda za klince ili poneki izlet. O špeceraju nećemo ovoga puta. Niti o turistima koji skoknu na naše more, ne troše ništa, i odlepršaju tamo daleko u neke modernije, razvijenije ili kakve god zemlje. Na našoj grbi, guštaju! 

Hrvatska je sigurna zemlja. Da je tome tako uvjeriti ćete se kada skontate otkud stiže radna snaga, turistička elita ili ulagačka struktura. I ne dira nas to, a oni se i onako nisu rodili u razdoblju Domovinskog rata. Naravno, osim velikih poslovnjaka. Dobro bi bilo da kao razvijene zemlje uvozimo i obrazovane, što nije slučaj. Hrvatska, iako je lijepa i sigurna, nije atraktivna imigracijska zemlja. Sutra bi se vratili naši iseljeni sugrađani samo da se promijeni poslovna klima. Provjereno!

No, to iziskuje pomicanje političkih i inih podobnih i ljudi koji pristaju na ucjene, čak i pod cijenu (ne)rađanja novih pokoljenja. A, to je ljudsko dno dna i šljam domovine [prodati se za Judine škude].  No, taj proces nije lako zaustaviti.