Službena konkurencija: Erste nagrade
Filantropske nagrade: Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut: umjetnici umjetniku, Nagrada Kolekcionar umjetniku
Stručne nagrade: MSU nagrada, MMSU nagrada, MLU nagrada, Nagrada Galerije Kranjčar
Fotografije: Juraj Vuglač
SLUŽBENA KONKURENCIJA – ERSTE NAGRADE
Odbor za dodjelu nagrada 36. salona mladih koji je djelovao u sastavu Kustoski kolektiv Kućća (Jurica Mlinarec, Klara Petrović, Luja Šimunović), Ivan Fijolić, Nevenka Šarčević, Lea Vene, Josip Zanki, uz potporu Erste Banke dodijelio je Erste Grand Prix nagradu 36. salona mladih u iznosu 15.000,00 kn neto Andreju Beštaku i Anji Leko.
Ivana Andabaka, Andrej Beštak, Anja Leko, Ida Blažičko
Dobitnica Erste 2. nagrade 36. salona mladih u iznosu od 10.000,00 kn neto je Gaia Radić.
Gaia Radić
Dobitnica Erste 3. nagrade 36. salona mladih u iznosu od 5.000,00 kn neto je Lana Stojićević.
Uz nagrade, dodijeljene su i četiri pohvale koje uključuju samostalnu izložbu u Galeriji Karas.
Pohvaljeni su: Alex Brajković, Domagoj Burilović, Medium Movement, Antonio Kutleša.
Robert Fenrich, Monika Milas, Dominik Gadže
Ivana Andabaka, Domagoj Burilović, Lucija Jelić, Nevenka Šarčević, Alex Brajković, Ida Blažičko
FILANTROPSKE NAGRADE
Na inicijativu anonimnog filantropa, potaknutog opusom umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta i Ive Vraneković, kao poticaj radu i produkciji mladim umjetnicima, dodijeljene su dvije jednakovrijedne novčane nagrade “Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut: umjetnici umjetniku” u iznosu od 11.111.11 kn neto. Dobitnice nagrade su Lora Elezović i Lucija Jelić.
Ester Dav, Lora Elezović
Lucija Jelić
Nagrada Kolekcionar umjetniku, uspostavljena ove godine na inicijativu privatnog donatora i kolekcionara suvremene umjetnosti, ima za cilj poticati mlade umjetnike u daljnjem profesionalnim razvoju. Prema odabiru stručnog žirija u sastavu: Tevž Logar, David Maljković i Nika Šimičić dodijeljena je nagrada vrijednosti 8.000,00 kn neto Miji Matijević Akrap.
Između sve fotke nagrađenih
Ivana Andabaka, Mia Matijević Akrap, Nika Šimičić
STRUKOVNE NAGRADE
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb dodijelilo je MSU nagradu koja uključuje samostalnu izložbu u galeriji MSU u 2024. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih Teuti Gatolin.
Stručno vijeće Muzeja likovnih umjetnosti Osijek dodijelilo je MLU nagradu koja uključuje samostalnu izložbu u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek u 2024. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih Ivanu Gundiću.
Stručno vijeće Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost Rijeka dodijelilo je MMSU nagradu koja uključuje dvotjednu rezidenciju KAMOV Lauri Barić.
Ocjenjivački sud Galerije Kranjčar u sastavu: Elvira Kranjčar, Mladen Lučić, Đorđe Jandrić, Vanja Babić dodijelio je Nagradu Galerije Kranjčar koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Kranjčar Antoniju Kutleši.
Josip Tešija, Antonio Kutleša
Laura Barić
Teuta Gatolin
Ivan Gundić, Ivana Andabaka
Izložbu je moguće razgledati do nedjelje 19. lipnja 2022.
Katalog 6. bijenala slikarstva kojeg potpisuje Studio Hrvatin možete prolistati OVDJE.
Kustoski kolektiv Kućća (Jurica Mlinarec, Luja Šimunović, Klara Petrović) i dobitnici Erste Grand Prix nagrade Andrej Beštak i Anja Leko
OBRAZLOŽENJA
SLUŽBENE KONKURENCIJA
ERSTE GRAND PRIX 36. SALONA MLADIH
Andrej Beštak i Anja Leko za izložbu PARAZITI otvorili su nježan i poetičan prostor ambijentalnom instalacijom koja je na otvorenju izložbe i zaživjela u obliku proširene, tjelesne skulpture. THIS IS HOW WE HIKE RAINBOWS nastao je posebno za izložbu, promišljajući o tranformativnoj ulozi zaborava kao meditativne metode koje nas smješta negdje između, u poziciju bez pozicije, u ja bez ja. U tom postupku odveli su nas u stanje prije svega, u predlingvističku masu koja izmiče diskurzivnim interpretacijama – u afektivnu zonu koja se opire racionalizaciji intelekta. U te suptilne fluktuacije odveli su nas s mekim vizualnim jezikom koji neposredno komunicira s nama, s izložbom i prostorom.
Andrej Beštak i Anja Leko
ERSTE 2. NAGRADA 36. SALONA MLADIH
Gaia Radić u svojoj Terra Incognita, apstrahirajući arhitektonske forme Meštrovićevog paviljona na jednostavne linije, oblikovala je esenciju prostora. Četiri interpretacije paviljona na ekranima povezane su uzorkom sačinjenim od četiri vrste zemlje – od najrudimentarnijeg neobrađenog kamena do gnojiva ispunjenog živim organizmima. Umjetnica zamjenjuje postojeći prikaz paviljona novonastalim digitalnim pejzažima u aplikaciji Google Maps koji time postaju našom virtualnom stvarnošću unutar koje se stvara disonanca između poznatog nam fizičkog i još neistraženog digitalnog prostora. Gaia Radić je pokazala impresivno poznavanje materije te eleganciju u pristupanju suvremenim propitivanjima predmetne stvarnosti u digitalnom dobu.
ERSTE 3. NAGRADA 36. SALONA MLADIH
Neoornamentom Lana Stojićević upućivanjem na odnos prema arhitektonskoj i industrijskoj baštini dotiče se slojevitosti lokacije nekadašnje tvornice cementa na zapadnoj obali splitske luke, a na čijem je mjestu šezdesetih godina prošlog stoljeća niknuo modernistički hotel Marjan. Na lokalnom primjeru autentično (kroz rohbau i fuš estetiku sadašnjeg stanja hotela Marjan i kopije betonskih dekoracija proizvedenih u toj zaboravljenoj tvornici) ukazuje na širi fenomen nedovoljne brige prema nasljeđu i kulturu ignorancije i zaborava.
POHVALE
U radu naziva Dorf fokus Domagoja Burilovića je na ruralni prostor današnje Slavonije i to na kućama dekoriranim historicističkim i secesijskim ornamentima koje su tijekom 19. stoljeća gradili njemački doseljenici. Uvjerljivim fotografskim montažama upućuje na ovaj specifičan tip arhitekture nerijetko u propadanju, a koja je jedinstvena povijesna baština mnogih slavonskih sela zapuštenih zbog iseljavanja.
Domagoj Burilović: Dorf, 2021.
Kroz rad Generative Contemplation Alex Brajković kreirao je software za audio-vizualnu instalaciju koja melodično emitira zvukove iz prirode što su kontemplativno odzvanjali ambijentom palače Vranyczany u Berislavićevoj 6. Senzorno iskustvo proširenog soundscapea stvorio je kombiniranjem zvukova prirode iz vlastitog kataloga s pažljivo odabranim sintetiziranim zvukovima ambijentalnog karaktera.
Alex Brajković, Generative Contemplation, 2022.
Specifičnim načinom uzgoja poljskih šturaka, Antonio Kutleša bavi se globalno važnim pitanjem budućnosti ishrane čovječanstva. Umjetnik konzumiranjem sušenih šturaka zatvara hranidbeni krug koji čine šturci koji se hrane umjetnikovim tkivom, a rad prikladno naziva JA-HRANA. Osim podvrgavanja operaciji i vađenja krvi u svrhu hranjenja šturaka, Antonio Kutleša fascinira nas svojom sofisticiranom instalacijom od sterilnih bijelih kubusa i 3D printanih nastambi.
Antonio Kutleša: JA-HRANA, 2021.
Kolektiv Medium Movement s imerzivnom instalacijom Eden nastalom posebno za izložbu pozvao nas je u svijet gdje čovjek više nije u središtu, u stvarnost građenu organskim i umjetnim materijalima u stalnoj fluktuaciji, gdje ne-živo postaje živo, a živo izostaje. Pokazali su izuzetnu tehničku snalažljivost i sposobnost konceptualne elaboracije koja je izašla iz okvira same instalacije na diskurzivne alate u duhu interdisciplinarnih i kolaborativnih metoda koja je u središnju njihove prakse. 
Media Movement: Eden, 2022.
FILANTROPSKE NAGRADE
NAGRADA IVA VRANEKOVIĆ – VLADIMIR DODIK TROKUT, „UMJETNICI UMJETNIKU“
Novac je vječan a ljudski život je prolazan
„Umjetnost imamo da ne bismo umrli od istine.”
Nietzsche
Nepopravljivi idealisti sa svojim neizgovorenim riječima i dalje vjeruju da je suprotno moguće od izgovorene maksime: Novac je vječan… a ljudski život je prolazan.
Eksperimentalna nagrada Iva Vraneković – Vladimir Dodik Trokut, „umjetnici umjetniku“, ove godine svoja idealistička ishodišta progovara preko izbora umjetničkih realizacija dviju autorica; dobitnica nagrade: Lucije Jelić i Lore Elezović.
Njihove intelektualne vertikale i kreativne horizontale ostvaraju čaroliju susreta tih unutarnjih staništa svojih umjetničkih svjetova s vanjskim svijetom funkcionalne stvarnosti, koji nam omogućuje da ih vidimo očima, razumijemo razumom, osjećamo srcem, kupujemo novcima i sublimiramo dušom.
Sve aktualne ili pak neaktualne uvažene ili neuvažene likovne kritike i teorije ovog svijeta mogu verbalizirati rezultate ovih umjetnica, ali kako se kaže, sve riječi ovog svijeta ne mogu izgovoriti komunikaciju njihovog umjetničkog djela kao što su to one realizirale neverbalnim govorom svoje umjetničke stvarnosti od čijih izazova nisu pobjegle, već su tom izazovu poklonile svoji smisao i način postojanja na privremenom staništu i boravku planete Zemlje.
Po važećem zakonu, ova eksperimentalna nagrada, koja se dodjeljuje već 7. godinu zaredom, da bi postojala u funkcionalnoj stvarnosti, nametnuta zakonom jačeg, plaća državi globu na filantropiji tj. susreće se sukcesivno s konkretnom i efikasnom mjerom destimulacije takve aktivnosti u području kulture.
Mjera je proporcionalno razorna koliko je filantropija i njen daljini razvoj našoj sadašnjosti i budućnosti kulture itekako potrebna. Umjesto win-win strategije ona se i dalje nalazi u situaciji iščekivanje Godota i lomljenje leda.
Kako kaže Albert Einstein: „Intelektualci rješavaju probleme, a genijalci ih sprječavaju da uopće nastaju. Po toj formuli inicijativni i nepatvoreni impuls genijalnosti vizije i misije nagrade je poprilično umrtvljena, zaustavljena kao zamrznuti kadar jedne nikada do kraja ispričane priče.
Kao da preostaje samo njezina intelektualna ustrajnosti, prkos i građanski neposluh ili jedna vrsta patetičnog aktivizma koji traje dok traje.
Da parafraziram i proširujem izreku Voltera;
Delikatno je biti u pravu u pitanjima gdje su vlasti i autoriteti u krivu.
Jer vlast ima moć da indiferentnošću, viziju stavlja u tamnicu marginalizacije, koja snagu entuzijazma transformira u ne energiju.
Bilo kako bilo ili ne bilo, razlike legaliteta i moraliteta moraju ostati beskompromisne jer čine taj ekosistem koji ne uzima, već daje život svemu i svima na ovoj planeti, našeg staništa, našeg boravka i našeg doma u svemiru bio on legalni, ilegalni ili beskrajni azilant.
Anonimni Filantrop
Lora Elezović
Lucija Jelić
KOLEKCIONAR UMJETNIKU
Izložba 36. salona mladih Paraziti usmjerava pozornost na različite pozive na promjene i kritike globalnog društveno-ekonomskog poretka. Pomnim kustoskim odabirom, prikazane umjetničke prakse pokazuju svijest o svojoj poziciji u institucionalnom okviru umjetničke produkcije, pokušavajući je podrijeti prodiranjem, transformiranjem, propitivanjem postojećih struktura te uspostavljanjem novih sustava. U tom kontekstu važno je razumjeti i djelo Self-help burial Mie Matijević Akrap, koje vrlo precizno obrađuje odnos javnog i privatnog. Niz ručno oslikanih keramičkih urni ne treba promatrati samo kao vrlo personaliziranu formu strategija “samopomoći” koje preplavljuju naš svakodnevni život, već ih trebamo gledati kao podsjetnik na sadašnje vrijeme, vrijeme kada se ljudi distanciraju od svijeta zbog nametnutih pravila i kao posljedica toga komunikacija među ljudima postaje sve površnija. Uz vrlo pažljivo uvedenu ironiju, Mia Matijević Akrap s jedne strane stvara intiman objekt koji pohranjuje osobne odbačene reminiscencije koje danas deklarira kao “fragmentirane slike ili zagušljiv osjećaj koji se ne može definirati”, dok s druge strane ova ista gesta povlači simboličku paralelu s nematerijalnim, destruktivnim i nasilnim mehanizmima koji prevladavaju u našem društvu. I upravo ta napetost stvorena između materijalnog i nematerijalnog shvaćanja umjetničkog djela Self-help burial trebala bi biti parazit koji nam je svima potreban kao subverzija u postojećem sustavu nametnutih vrijednosti.
Mia Matijević Akrap: Self-Help Burial, 2021.
MLU NAGRADA
Ivan Gundić u svom radu Memogram, u kojem suprotstavlja dvije vrijednosne kategorije: onu obiteljske memorije i one materijalne, na način da postavlja pitanje o relativnosti našeg odnosa prema onim što smatramo neprocjenjivim. U materijalnom smislu, njegov je rad intermedijalan te u korištenju više izražajnih tehnika dolazi do zaokruženog autorskog i autonomnog narativa.
Ivan Gundić: Memoragram, 2021.
MSU NAGRADA
Na ovogodišnjem, 36. salonu mladih Muzej suvremene umjetnosti dodjeljuje nagradu umjetnici Teuti Gatolin za rad (s)laganje temelja koji se sastoji od šest umjetničkih knjiga nastalih tijekom 2021. godine. Autorica ovim radom nastavlja svoje, u nizu radova već primijenjeno istraživanje bajanja ekologije i subverzivnih potencijala mitoloških lukavaca putem kojeg propituje same temelje zapadne civilizacije i društva. Tekstovi na kojima provodi ovaj remiks neka su od klasičnih znanstvenih djela Zapada. Koristeći pastiš avangardnih preobrazbi teksta i njegova kolažiranja, te služeći se i višestrukim prijevodima, autorica kroz pristup blizak konkretnoj i vizualnoj poeziji iz navedenih tekstova stvara novi, poetski tekst u kojemu ravnopravno tretira vizualno i verbalno. Pisana riječ, čak i pod zaštitom znanstvenog autoriteta, podložna je promjeni, prilagodbi, manipulaciji, adaptaciji i čitavoj lepezi pravih i krivih čitanja. Takvom intervencijom, koja u isto vrijeme izlaže, čini vidljivima, no i podriva temelje znanstvenog tumačenja svijeta, rad Teute Gatolin uklapa se u ovogodišnju temu Salona mladih – Parazita, u smislu buke ili šuma u komunikaciji i uvođenja nemira.
Izložbom koja će se iduće godine održati u Muzeju suvremene umjetnosti, MSU iskazuje povjerenje njezinom daljnjem radu kojega će nastaviti kontinuirano pratiti.
Teuta Gatolin
MMSU NAGRADA
MMSU dodjeljuje nagradu „Rezidencija Kamov“ Lauri Barić za ambijentalnu instalaciju Time-Out, u kojoj se bavi temama nametnute ideje produktivnosti, glorifikacije uspjeha i tijela koje u takvom sustavu izgara pod pritiskom. U postavu u kojem se burn-out upisuje u ogoljenu prostornu strukturu te istovremeno materijalizira i otpušta korištenim umjetničkim procesima (paljenje drveta, istiskivanje akrilnog spreja), Laura Barić suvremenim vizualnim jezikom nastavlja dosljedno umjetnički preispitivati i istraživati različite aspekte rada u suvremenom društvu, odnosno fenomene, uvjete i nuspojave kompetitivnog okruženja u kojem je predah privilegija.
Laura Barić
NAGRADA GALERIJE KRANJČAR
Izloženi rad umjetnika Antonija Kutleše Ja – hrana možda najbolje ilustrira koncepcijsku temu ovogodišnjeg Salona mladih – Paraziti. Riječ je o instalaciji – objektu geometrijskog rastera koji podsjeća na pčelinje saće, a unutar omeđenih geometrijskih polja ističu se, smještene u posebnim kutijama, dvije biste autora natopljene umjetnikovom krvlju. U tim malim boksevima nalaze se i kukci (šturci) koji se hrane krvlju umjetnika, a osim akcentiranja narativnog obrasca u rad unose permanentni pokret. U radu Ja – hrana Antonio Kutleša kritički pristupa globalnom sustavu proizvodnje hrane koji sve više postaje neodrživim obzirom na rastući broj stanovnika našeg planeta, ali i zbog drastičnog smanjenja prirodnih prehrambenih resursa uzrokovanog ekološkim zagađenjem i pohlepom, odnosno potrebom za laganim profitom velikih prehrambenih korporacija. Autor ne samo da kritički pristupa tom problemu, već nudi alternativno rješenje na vrlo efektan način – direktno ubacuje sebe u prehrambeni lanac, odnosno stvara cikličan sustav u kojem se kukci hrane njegovom krvlju, a on potom može pojesti njih sâme. Osim snažne autorove poruke kojom upozorava i nudi moguće rješenje za globalnu krizu nestašice hrane, rad Ja – hrana pažljivo je osmišljen, vizualno dojmljiv te estetski zaokružen, a njegova socijalna angažiranost i poruka ne pripadaju akcionaško – angažiranom prosedeu već se jasno očituju i logično proizlaze iz idejno zrelog te rafiniranog i inventivno riješenog vizualnog objekta.
Antonio Kutleša
