Dobrovoljan rad za društvenu korist na osobno zadovoljstvo na portalu za umjetnost i najnovije vijesti Akademija-Art Zagreb
Boris Markuš
„Ako znamo pokuditi, valja znati i pohvaliti”
Dozvolim da svatko ima svoje mišljenje, o bilo čemu! No, pljuckati samo radi pljuckanja na političkog takmaca, graniči s ograničenjem u razmišljanju. Gdje su naši teče med i mlijeko, a u suprotnom prevladava kaljuža. Ma dajte! Koji ste Vi licemjeri. Pokrite se svojim nepodopštinama. Da, situacija u okruženju zna pozitivno a bogme ponekad i negativno utjecati na stanje u društvu. Vlastodršci su tu da skontaju trenutak i poduzmu korake za boljitkom Lijepe naše. Nitko iole normalan neće raditi protiv svoje države i nacije. Bude tu i tamo pokoji papak koji se želi ućipiti, utaliti ili okoristiti, no to su samo pojedine sitne prodane duše. Obično završe u ćuzi na guljenju krumpira ili zdime preko grane u susjednu nam državu. Neka ih, neka uživaju, neće zadugo, stići će vas ruka pravde.
Da, u globalu imamo problema. Male plaće, nezaposlenost ili hrpa ljudi radi – no bez stalnog zaposlenja, na određeno i tako u krug. Iseljavanje, demografija, podobnost iliti politička pripadnost, sve su to identične sličice iz života svijeta ili Europe. Svi koji su se makli iz dvorišnog okruženja, odavno su to skontali.
Rad u mediju također zna biti izazovan, u svakom pogledu. Pritisci, očekivanja ili podilaženja, sastavnica su današnjeg prostora. Najgore što vijesti danas “sliče kao jaje jajetu”, dok funkcije kopiranja i lijepljenja, odnosno ”Copy” i ”Paste”, pretumbavanje ili prepričavanje s tuđih internetskih platformi, postaju sastavnica medijskoga prostora. Novinarska piskarala sve rjeđe se usude ili mogu nešto natipkati, a da se ne moraju upitati hoće li tako što imati prođu ili još gore odobrenje Uredništva. Posebice zamjetno kod nekih nadobudnih lokalnih portala i tiskovina, likova iz jednoga prošlog doba, uz poneku lokalnu TV kuću što neminovno srozava objektivnost njihova rada. U većini su baš, baš, baš ovisni o lokalnoj politici. Furaju se na demagogiju i ufaju u promjenu vlasti. Bez ikakve pozitive ili barem pokušaja realnog sagledavanja stanja – njihova furka su Usamljena srca.
