Skip to content

DAN DRŽAVNOSTI HRVATSKE UTKAN U NAJVEĆE VRIJEDNOSTI EUROPE

Republika Hrvatska 30. svibnja slavi Dan državnosti. Obilježava se 32. oljetnica konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora, a prisjećamo se 30. svibnja 1990., kada su nakon desetljeća komunističke vladavine, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti
Božidar Proročić, književnik i publicista
Božidar Proročić, književnik i publicist

Božidar Proročić

Istaknuti njemački filozof Hegel jednom je zapisao: “Država se mora shvatiti kao veličanstveno arhitektonsko zdanje, kao hijeroglif razuma koji se otkriva u stvarnosti”. Uz ove misli mudrog filozofa započeo bih svoju priču o Hrvatskoj prijateljskoj državi koja je uvjek poidržavala put Crne Gore u Evropu. Od proglašenja nezavisnosti 1991. ključni je hrvatski spoljno-politički cilj bio približavanje EZ-u i uključivanje u evrointegracijske procese. Kao srednjoevropska i sredozemna zemlja na prelaznom području prema Balkanu, a s obzirom na istorijska iskustva, Hrvatska je pripadnost Zapadu držala prirodnim i jasnim  geopolitičkim izborom. Međunarodno priznanje i članstvo u UN-u 1992. omogućilo je Hrvatskoj samostalan spoljno-politički nastup, koji je do sredine 1990-ih bio u znaku ratnih zbivanja. Tek poratne okolnosti omogućuju snažniju međunarodnu afirmaciju Hrvatske, što potvrđuje članstvo u NATO-u (2009) i EU-u (2013). Učestvovanje u evroatlantskim bezbjednosnim i ekonomskim integracijama bio je hrvatski glavni spoljnopolitički cilj. U tom kontekstu razvijani su bilateralni odnosi sa zemljama EU-a te sa SAD-om. Istovremeno je hrvatska spoljna politika obuhvatala i druge pravce bilateralnoga i multilateralnoga djelovanja, pa su uspostavljeni brojni međudržavni odnosi širom svijeta. Ostvareno je članstvo u svim bitnim međunarodnim organizacijama i institucijama (Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i dr.). Kao zemlja s dramatičnim ratnim iskustvom, Hrvatska je u okviru UN-a nastojala pridonijeti mirnom rješenju sporova u svijetu – 2008/09. bila je privremena članica Savjeta bezbjednosti.  Snažniji razvoj Hrvatske u narednim decenijama znatno će zavisiti o njenoj sposobnosti prepoznavanja i prilagođavanja evropskim i globalnim trendovima. Prilike treba prepoznavati, prilagođavati im se i kroz to prilagpđavanje pronalaziti načine za ostvarivanje sopstvenog razvojnog potencijala i unaprjeđenja životnog standarda cjelokupnog stanovništva. Teme poput digitalizacije, demografskih izazova ili klimatskih promjena dominiraju i biće u fokusu narednih decenija. Hrvatska je već sada konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnijih životnih uslova i jednakih prilika za sve i primjer kako treba ići dalje u intresu svog postojanja predstavljajući jedan od najljepših primjera u Evropi. 

HRVATSKO-CRNOGORSKE KULTURNE VEZE

Hrvatsko-Crnogorske kulturne veze između dva naroda čine i grade mostove prijateljstva koji traju vjekovima. Akademik Milorad Nikčević (1941-2021) u svojoj knjizi (Književno kulturne veze na rubovima Mediterana): ,,Dubrovčani su ,,dali” dosta Bokeljima. Uticaji i podsticaji iz tog grada bili su snažni u bokokotorskoj književnosti, likovnoj i graditeljskoj umjetnosti, kako u doba humanizma i renesanse (XVI. st.), baroku (XVII. st.) i prosvetiteljstvu (XVIII. st.). Putem tih kulturnih, ekonomskih i drugih veza i kontakata iz konavoskog i dubrovačkog govora prodiru ikavizmi, tzv. čakavizmii ostali kroatizmi u primorske govore crnogorskoga jezika, a odatle u njegov književni oblik… ” Brojni su kulturni poslenici dva naroda doprinijeli vidnom prosperitetu državnih, političkih i kulturnih veza. Petar I Petrović-Njegoš gaji bliske kontakte s Hrvatskom, njegove službeničke dužnosti obavlja književnik i kulturolog Hrvat – Fran Dolči, a njegov sinovac Petar II. Petrović-Njegoš stvara još povoljniju duhovnu klimu, razvija duh hrvatskog narodnog i kulturnog preporoda/ilirizma u Crnoj Gori. On je u svojim idejno usmjerenim prilozima u Danici i Kolu hrabrio Hrvate, nudio im oružanu pomoć (1848) i stavljao do znanja da nisu sami. Stalne kontakte održava preko njihovih kulturnih čelnika i političkih vođa: bana Josipa Jelačića, Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, Ljudevita Gaja, Mate Topalovića, Ivana i Antuna Mažuranića, Fridriha Oreškovića i drugih. Neki od njih u romatičarskom zanosu posjećuju Njegoša na Cetinju.Najznačajniji pjesnik iliraca i državnik Ivan Mažuranić u tom zanosu pjeva ep Smrt Smaila–age Čengića (1846). To je apoteoza Crnoj Gori i Crnogorcima, njenom nacionalnom otporu protiv tuđina. Poslije revolucionarnih zbivanja u Hrvatskoj 1848. Njegoša i njegovo djelo sve više štampaju hrvatski listovi, serijski časopisi i publikacije. Njegoš i njegovo djelo postaje i inspirativna tema ilirskih pisaca: Ivana Trnskog, Petra Preradovića, Meda Pucića, Ognjeslava Utješinovića, Stanka Vraza, Niccola Tommasea i drugih. Budvanin Stefan M. Ljubiša (1822–1878) poslanik je u Dalmatinskom vijeću u Zadru i njegov predsjednik; napisao je spjev Boj na Visu i u Matici dalmatinskoj u Zadru 1868. objavio prvo latinično izdanje Gorskog vijenca. I kasniji hrvatski kulturolozi, naučnicii i umjetnici pokazuju zanimanje za Njegoša i njegovo umjetničko djelo: filolog Milan Rešetar, više od pedeset godina (1890–1940) bavio se izdavanjem, proučavanjem i komentarisanjem Njegoševa Gorskog vijenca i drugih njegovih djela. Isto radi i Antun Barac koji na nagovor Matice hrvatske (1947) izdaje Gorski vijenac u Zagrebu. Takođe, književni istoričar Tomo Matić piše atipičnu i recentnu studiju (1920) naslovljenu „Osnovne misli Njegoševe Luče mikrokozme“ (1845). Malo je ovdje prostora da sve pobrojimo. Eto, na najsvetijem mjestu Crnogoraca, Lovćenu koji simbolizuje crnogorsku slobodu i nezavisnost, stoji djelo najčuvenijeg hrvatskog vajara Ivana Meštrovića. Valtazar Bogišić gradi temelj crnogorskog pravne države, Vlaho Bukovac oslikava Crnu Goru jednog vremena a Josip Slade Šilović konstruiše velepna zdanja i građevine dok Tin Ujević izdaje svoju zbirku u Nikšiću ,,Auto ka korzou. (1932).“ Ja sam samo dotakao dio bogatih kulturno-istorijskih veza.  S druge strane u novije vrijeme, brojni su stvaraoci i umjetnici koji su jednako doprinosili razvoju i crnogorske i hrvatske kulture. I to u gotovo svim oblastima umjetničkog izraza. Primjera radi, oskarovac Dušan Vukotić u filmu, Dimitrije Popović u likovnoj umjetnosti, Mirko Kovač i Jevrem Brković u književnosti akademik Milorad Nikčević u lingvistici.  Njihova djela služe na čast kulturama naših država.

NJ.E Veselko Grubišić, ambasador Hrvatske u Crnoj Gori
NJ.E. Veselko Grubišić, ambasador Hrvatske u Crnoj Gori

HRVATI U CRNOJ GORI DIO KONSTUTIVNOG NARODA

Hrvati i Hrvatska zajednica u Crnoj Gori predstavlja i autohtoni i konstitutivni narod koji je obogatio jezički, kulturološki, folklorno, istorijski, arhitektonski, identitet Crne Gore. Hrvati su kroz duge vjekove postojanja na Crnogorskom primorju autohtoni narod u Boki, Budvi i Baru. ali i u drugim djelovima Crne Gore bili oni nosioci i svijetli čuvari svojih svetih tradicija. Danas novo vrijeme i nove kulturo-istorijske prilike zahtijevaju da Hrvati sačuvaju svoj jezik, vjerski i državotvorni integritet i identitet, danas kada im često prijeti (ne)svjesna asimilacija kao dio neprirodnog procesa. Mnogo Hrvati iz Boke ugradili su sebe u temelje države Crne Gore ali i Hrvatske i dali svoj nemjerljiv doprinos. Danas je važno da svi Hrvati u Crnoj Goru budu dio jedinstvenog etničkog establišmenta i da ne dozvole bilo kakav uticaj na njihovo opredijeljenje. Kako u kulturološkim tako i u političkim procesima treba i moraju da budu samo dio jedne cjeline i jednog lidera. Isto tako kroz institucije sistema posebno kroz Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore moraju biti uključeni i djelovati na svim nivoima. Ako je nekada kroz istoriju bilo teško u Crnoj Gori reći da si Hrvat, danas to nije. Danas to Hrvatima treba da predstavlja čast i obavezu. Jer graditi i očuvati svoj etnos, jezik, tradiciju, kulturu, običaje, folkor znači biti ponosan na vjekove postojanja koji su iza vas. Vezivati se i oslanjati se na svoju državu i maticu Hrvatsku, je prirodan proces. Posebno mlađe generacije treba da kroz obrazovne institucije jačaju svoju svijest o svom identitetu. Mladi su uvjek nosioci svih progresivnih snaga ali i najljepši dar jednog naroda. Zato budite poput svetionika na nemirnim morima i hridima đe će te uvjek pokazivati samo jedan jedini i jedinstveni put prema obalama vaših sopstvenih korijena utkanih sa ponosom u samo jednoj riječju Hrvatska.

Draga braćo Hrvati čestitam vam Dan državnosti da su vječne Hrvatska i Crna Gora

Hrvatska i Crnogorska zastava u Tivtu (Donja Lastva)
Hrvatska i crnogorska zastava u Tivtu (Donja Lastva)