Hoće li Goran Tomić na Dinamovu, može li Nenad Bjelica ostati na Osijekovoj, a Valdas Dambrauskas na Hajdukovoj
Boris Markuš
Da bi znali tko će na koju trenersku klupu valja izvući čarobnu kuglu
Ćakulanje, nagađanja i predviđanja su svakodnevica kako medija tako i sveznalica okupljenih oko čašice razgovora u omiljenim konobama, kafićima ili birtijama. Svi sve znaju, naravno iz pouzdanih izvora, no stvarnost ih konstantno demantira.
Dojma smo kako je vodeća četvorka dostigla svoj sportski maksimum i da je tu priči kraj. Očekuje se odlazak stožernih igrača i dolazak hrpe potencijalnih novih zvijezda i zvjezdica. Zasićenja su zamjetna, a očekivanja su splasnula. Modri su prvaci, izmakla im je na koncu dupla kruna, a to je za Dinamov navijački puk, neuspjeh. Posebna je priča oko Hajduka koji je polovično uspješan. Izgubili su prvenstvo a pritom osvojili Kup, i sada slijedi palac gore. Navijačka ljubav je vječna. Rijeka bez značajnije materijalne pomoći izgurala je sezonu, pritom proizvela neke igrače za prodaju uključujući i trenera Tomića, koji nakon izgubljenog prvenstva i Kup trofeja, ima ambicije za nešto više, a to je u ovom trenutku potencijalni poziv na Dinamovu klupu. Posebna je priča u Osijeku, gdje puno toga ne štima. Iako su do samoga kraja bili u borbi za prvaka, te usprkos dovođenja nogometnih kapitalaca, rezultat je podbacio. Odnosi u klubu su poremećeni, iako se pumpanje love od strane mađarskog investitora nastavlja. Čak je i izgradnja novog stadiona na Pampasu zapela u kolopletu nespretnih okolnosti, no do konca godine trebalo bi se sve zgotoviti. Treba biti oprezan, iznenađenja su uvijek moguća, a navijački puk privržen svojim klubovima. Oni su konstanta a svi drugi samo prolazni likovi. Što se navijačke ludosti tiče, tu ponekad nema granice.
