Davorka Borić, svestrana je slikarica i kiparica, koja se od svojih početaka umjetničkog djelovanja 2010. godine okušala u vrlo različitim tehnikama poput crteža, akvarela, tuša, akrila i ulja na platnu, ali i u keramici te u najnovije vrijeme i u kombiniranoj tehnici
Saša Brkić Kristensen
Samostalnom izložbom u prostoru Hrvatskog likovnog društva predstavlja nam se naša višegodišnja članica Davorka Borić. Izlaganje ovoj umjetnici nije nimalo strano. Dosad je radove predstavila na preko stotinjak skupnih izložbi i tri samostalne, a u galeriji HLD-a ova zagrebačka umjetnica sa zaprešićkom adresom predstavlja se odabirom radova nastalih u kombiniranoj tehnici i keramici, a pod zajedničkim nazivom Kontrapunkt II.
Pogledajte katalog izložbe KONTRAPUNKT II!
Davorka Borić, svestrana je slikarica i kiparica, koja se od svojih početaka umjetničkog djelovanja 2010. godine okušala u vrlo različitim tehnikama poput crteža, akvarela, tuša, akrila i ulja na platnu, ali i u keramici te u najnovije vrijeme i u kombiniranoj tehnici. Za svoju četvrtu samostalnu izložbu umjetnica je odabrala recentne radove, odnosno one nastale u posljednje dvije godine. Već je na prethodnim izložbama umjetnica izlagala usporedo s figurativnim radovima i one koji pripadaju apstrakciji, no ovom izložbom jasno nam pokazuje smjer u kojem se kreće njezina umjetnost te potvrđuje da eksperimentiranje apstrakcijom i kolažem nikako nije samo kratka, prolazna faza.
Davorka Borić
KONTRAPUNKT II
Galerija HLD-a, Tratinska 15, Zagreb
Otvorenje 25. svibnja 2022. godine, u 19 sati
Do apstraktnog izričaja umjetnica nije došla slučajno. I u ranijim je radovima Davorka Borić stvarala oblike visoke stilizacije, izvedene u nekoliko poteza kista, a od te redukcije likovnih elemenata apstrakcija je očito bila umjetničin prirodan slijed. No njezini radovi nisu minimalistički, dapače. U novijom radovima umjetnica teži bogato ispunjenim platnima, superponiranju brojnih slojeva boje i materijala. Slike su izvedene kombiniranom tehnikom u kojoj prevladava akril, a uz koji umjetnica uvodi i aluminijsku foliju, tekstil i papir. S obzirom da se radi o različitim materijalima, umjetnica se služi raznolikim tehnikama poput lijepljenja, lijevanja i prskanja, otiskivanja i grataža, slikanja kistom ili špahtlom, a boju nanosi u plohama i mrljama, lazurnim nanosom ili namazom trodimenzionalne pastoznosti čime slike dobivaju i snažan teksturni, odnosno taktilni element.
Kao što možemo uočiti sve veću slobodu u materijalima i potezima, sve veću slobodu umjetnica si dozvoljava i u odabiru kolorita, pa osim često prevladavajuće plave ili žute, Davorka Borić koristi i ružičastu, fluorescentno zelenu te zlatnu boju, stvarajući kompozicije snažne dinamičnosti i eksplozivne energije. Potonju uvodi, osim u formi akrila, i u obliku zlatne folije, a njezinim koloritom i glatkom teksturom umjetnica postiže snažne kontraste svjetla i tame, glatkog i hrapavog, ali se i udaljava od čistog prikazivanja, unoseći stvaran odsjaj svjetla na površini slike. Odabirom materijala njezini radovi tako imaju istovremeno grubost i inovativnost umjetnika brutalizma ili umjetnika enformela, a koloritom nas pomalo asociraju i na dekorativne kompozicije Klimtove „Zlatne faze“. Jedan se rad pogotovo ističe, a to je jedina slika manjeg formata, pod nazivom Muka. U njoj Davorka Borić slika realističan prikaz muškog profila sa stiliziranim trnovitim vijencem, stvarajući prikaz religiozne tematike. Prikaz Isusove muke istovremeno je jasan i suzdržan, definiran skromnim elementima poput pognutog zamišljenog pogleda ili nekoliko crvenih linija koje prepoznajemo kao krv. Uzvišenost teme dočarana je pak upotrebom zlatne folije koja prekriva čitavi gornji dio slike, zamjenjujući plavetnilo neba zlaćanim sjajem, čime rad gubi svoju ovozemaljskost i podsjeća nas na treperave prikaze bizantskih mozaika. Umjetnica je i u ranijim radovima inspiraciju znala pronaći u slikarstvu ikona te nas stoga ne bi trebala iznenaditi činjenica da je kroz religiozne prikaze zlatna boja pronašla svoj put i u njezino apstraktno slikarstvo.
No ne odabire Davorka Borić u svim radovima isključivo šarenilo. Crna, bijela i siva također često ostaju snažan element kontrasta i protuteže, kao što možemo uočiti u diptihu Susret ili u slici naziva Balansiranje. Ono što ostaje isto, jest taktilnost radova te izričita zanimljivost u načinu nanošenja boje. A da bismo to prepoznali, moramo se radovima približiti. Naime, odabirom apstrakcije autorica je odabrala i veliki format, koji od promatrača traži da se od njega udalji kako bi ga mogao obuhvatiti pogledom. Istovremeno, načinom obrade površine, slika nas zove da joj se približimo te umjetnica unosi dinamiku, osim kontrastima i često asimetričnim kompozicijama, također i načinom na koji pristupamo gledanju radova.
Usprkos apstraktnom izričaju, radovi Davorke Borić tematiziraju umjetničin život, pa među nazivima pronalazimo Tugu i Radost, Imitaciju života i Rađanje ideje, pojmove koji prizivaju različite emocije, baš kako nam nagovješćuje i samo ime izložbe. Tri su pak izložena rada koja nose nazive u kojima je veza s izvedenim djelom puno direktnija. I prije nego što pročitamo njihov naziv, prepoznajemo marinu s brodovima, odsjaj mjesečine na morskoj površini ili prikaz otoka iz ptičje perspektive, iako se umjetnica i u ovim radovima služi istim tehnikama i istim likovnim sredstvima.
A kada bismo mogli pomisliti da je sve rečeno o radovima ove svestrane umjetnice, podsjećamo da su na izložbi prikazani i radovi nastali oblikovanjem keramike. Dva su izložena Eksperimentiranja u kojima Davorka Borić gradeći posude sličnih formi iskušava različite tehnike oblikovanja ravnog i krivudavog, oštrog i zaobljenog dok se na crnom servisu okušava u oslikavanju malenih stiliziranih floralnih vinjeta na zaobljenoj površini
šalica, tanjurića ili ćupa. I u keramici nas umjetnica intrigira svojom raznolikošću te uz prethodne radove umjetnica izlaže i realističan iako predimenzioniran prikaz škorpiona u kojem kao da pretvara jednu od svojih slika u trodimenzionalnu formu, kombinirajući keramiku i boju s neuobičajenim materijalima poput spaljenog drva i papira.
Na kraju, razmišljajući o izložbi, uistinu nam postaje jasno da se u radovima Davorke Borić može iščitati snažan dualizam ili kontrapunkt dok stvara kompozicije fine ravnoteže svjetla i tame, figuracije i apstrakcije, suzdržanosti i bogatstva likovnih elemenata.
Ali možda se umjetnost Davorke Borić najbolje može sažeti riječima Tina Ujevića u pjesmi „Nešto i za mene“, stihovima pjesme koju je umjetnica sama odabrala opisujući svoj rad:
„Radost ću svoju saopćiti svijetu, ali bol moj neka ostane za me.
Neka se braća ogriju na mome žaru, no tajnih suza ne povjeravam nikomu.
Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću, ja ti je neću kratiti.
Ali na stravičnome putu što vodi u ponore ja hoću da ostanem sam.“