Skip to content

Marko B. Pandurević – Ako te za mene pitaju…

Ako te za mene pitaju …

Ako te za mene pitaju
ne govori im ništa, samo šuti
Jer oni ništa i ne žele čuti.
A ti, ti samo tišinom srca šuti.
I tiho budi, kao kazaljke staroga sata
koje već odavno ne mjere niti svoje
niti nečije drugo vrijeme.
Ne govori.
Kao zatvorena vrata dočekaj tako sve te duše
što te za mene pitaju.
Tišinom im ljubav govori.
Neka ih srce od zavisti zaboli
i ne reci im nikada
da si vidjela moje oči prepune suza.
I da noću, dok vjetar ljubavnu igru sa oblacima vodi,
te oči plaču, dok sanjaju o slobodi
kojom te ponovno žele ljubiti.

Ako te za mene pitaju
reci im da ti svake noći preko zvijezda padalica
šaljem poljubac posred tog prelijepa lica
i da spremam
srce svoje da se vječno okuje tvojom ljubavi.
Tako im reci.
I u misli im stavi ljubomoru.
Neka se umore, od te ljubomore, i neka svisnu od zavisti.
Reci im kako ti noću milujem grudi.
I dok im govoriš radosna budi .
Neka nam zavide.

I još im reci
da plovim svim oceanima svijeta
da bi ti donio pupoljak najljepšeg cvijeta
što ga nikada nije dobila niti jedna žena za ljubav svoju.
Da baš tako im reci.
A to što moje oči pate prešuti.
Sve one naše tužne sate boli, vješto prešuti.

I reci im, kad te o meni pitaju
da se smijem, glasno.
I da idem na počinak kasno, jako kasno
jer o tebi pjesme pišem.
O tebi sanjam i za tebe dišem.
Ja sam glas koji te traži.
Ti si moja nevinost i moja čežnja
što mi minute u sate vješto vrate.
Ti si stablo moje
ja krošnja koja te obavija snagom
i nikome ne želi dati da ti se divi.

Ja sam sve ono što želiš
a sve što ja želim si ti.
Put si moj i cesta kojom želim ići
i ma gdje i ma kad ćemo stići
put mi težak nije.

Ako te o meni pitaju
i ako budeš imala snage reći ono što ne misliš
reci im da si svoju ljubav
u visoke zidove sazidala
da je nisi nikome dala
jer čekaš
da se vratim
s puta
na koji sam , ti jedina istinu znaš,
pobjegao
jer
sve sam ti dao što sam dati mogao
a tebi je to bilo ,često,malo
a da voli, srce nije drugačije znalo
i pobjeglo je
u tišinu i daljinu nekog novog neba,
nekih novih vjetrova i oblaka.

Ako te za mene pitaju
kaži im da sam zarobljen.
Unekoj tamnici da provodim vrijeme.

I znaj
znaj da mi je svejedno što ćeš reći o meni
ako te ljudi pitaju
gdje sam.

I ako ćeš im istinu reći:
da sam usamljen, tužan i sam.
Reci da jesam
a često i nisam
jer
bespomoćan sam
i izgubljen u svojoj laži.
I jadan
jer ljubav te moja traži
a naći te ne može nikako.

Ako te ,ipak za mene pitaju
reci im u stvari
da sam danima plakao
nakon našega rastanka.
Tako im reci ako te za mene pitaju.
Uzalud
moje srce želi da tvoje srce laže
i da me tvoje usne dodirom traže
sve je to uzaludno.
ljubav je naša doživjela kraj.

Tako im reci:
Naša je ljubav doživjela kraj.

Optimized by Optimole