Slikanje je za mene sloboda, to je mjesto na kojemu pronalazim svu ljepotu života. Konji su, također za mene simbol slobode.
Miroslav Pelikan
Suvremena istaknuta ukrajinska hrvatska akademska slikarica Olena Sokolovska (rođena je 1969. godine u Ivano – Frankivsku u Ukrajini. U Ukrajini završila državni koledž dekorativne i primijenjene umjetnosti im. Ivana Trusha., grad Lavov, studij na Akademiji likovne i primijenjene umjetnosti također u Lavovu te specijalistički smjer likovne pedagogije na Sveučilištu “Stefanika” u Ivano-Frankivsku. Predavala je slikarsku anatomiju, slikarstvo i crtež na Koledžu likovne i primijenjene umjetnosti u Kosivu te je bila mentorica nekolicini mladih umjetnika. Od 2005. godine živi u Hrvatskoj u Zagrebu gdje ima svoj atelijer i vodi tečajeve crtanja i slikanja za djecu i odrasle. Samostalno izlagala na brojnim zapaženim samostalnim izložbama od 1.998.), autorica kompleksnog opusa i specifičnog autorskog rukopisa u kojem se snažno ističe suptilni i vrlo emotivni kolor predstavlja se dvadesetoga svibnja ove godine s novom samostalnom izložbom u dubrovačkoj Sponzi. U povodu izložbe razgovaramo s autoricom.
Ponovno samostalno izlažete u Dubrovniku, u Sponzi.
-Da, izložba se otvara dvadesetog svibnja ove godine i biti će otvorena u prostoru palače Sponza. Izložbu će otvoriti Andreja Batinić. Izložba ima naziv Iz dubine srca. Uvijek imam problem s nazivom jer želim da naslov obuhvati moju ideju u cjelini. Izložbu čine dva dijela. Prvi, koji zovem Razigrani, posvećena je motivu konja, dok drugi dio čine vedute Mediterana, more, pejsaži, uglavnom. Izloženi ciklusi povezani su s mojom ljubavlju. Ukupno izlažem tridesetak slika, sve ulja na platnu, različitog formata, od slika preko metar i žezdeset do manjih.
Slikate isključivo u ulju?
-Da, ulje mi daje mogućnost prikazati sve nijanse boja, tonove. Ne mogu slikati u akriliku, previše mi je plastičan. Ulje ima fleksibilnost. Ulje ima pokrivnost, polupokrivnost i transparentnost. Ako ulje dobro koristite možete dobiti sve efekte.
Dugi niz godina slikate motiv konja. Niste se umorili?
-Ne, naprotiv, taj motiv sve više volim. Od kada znam za sebe crtala sam konje i molila sv. Nikolu da mi donese ponija na balkon. Konj je neopisivo lijep, imao je ogromnu, nezamjenjivu ulogu u ljudskoj povijesti. Teško mi je samoj objasniti zašto toliko i tako često slikam motive konja. Preko tih motiva izražavam svoje najdublje emocije. Konji su za mene simbol slobode.
Što je ključno u Vašim vedutama, pejsažima Mediterana?
-Kada putujete, najčešće zapamtite neke karakteristične detalje, more, sunce, vjetar, brda, raslinje, nebo… Jednostavno slikam taj jedinstveni doživljaj trenutka. To su oni trenutci koji se pamte, koji se ne zaboravljaju.
Njegujete odmjeren, profinjen kolor.
-Ja sam kolorist. Senzibilitet slike stvara upravo kombinacija i tonalitet boja. Volim boju i uživam u njoj. Za mene kolorit je početna karika. U startu na platno stavim samo poteze boja. Zapravo, na ovoj etapi mogla bih i stati. Onda bi to bio tek apstraktni prikaz. Ali za mene to je samo podloga za buduću improvizaciju.
Poznati ste i cijenjeni kao vrsna portretistica.
-U portretiranju ili slikanju figure ključno je besprijekorno poznavanje anatomije i razumijevanje unutarnjeg duha i karaktera modela. Kada portretiram razmišljam o osobinama čovjeka kojeg slikam. U njegovom pogledu nastojim prepoznati višeslojnost osobe i njegovu kompleksnost prenijeti na platno.
Što je za Vas slikanje?
-Slikanje je za mene sloboda, to je mjesto na kojemu pronalazim svu ljepotu života. Priroda je moja muza. Kada bih riječima trebala opisati svoju umjetnost, rekla bih: Vedrina i razigranost, lakoća i pokret. No, kao što je i E. Degas rekao: Umjetnost nije ono što vidiš, već što učiniš drugi da vide, tako i ja radije prepuštam gledatelju da u mojim slikama pronađete jedan djelić sebe.
Što je još novo u atelijeru?
-Kontinuirano slikam portrete, slikam rado i cvijeće.
