Nositelj projekta je Grad Umag, a provodi se u partnerstvu s Muzejom grada Umaga
Boris Markuš
Grad Umag nastavlja popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro i širiti svijest o Znanju i vještini izrade dizalica te njihove upotrebe. Ovim projektom ne misli se stati s njegovanjem kulturnog dobra, već će se poticati sudjelovanje zajednice u razvijanju novih oblika aktivnosti u smjeru očuvanja Znanja i vještina izrade drvenih dizalica za barke.
Ministarstvo kulture i medija utvrdilo je da Znanja i vještine izrade dizalica za barke (grue, pai, stupovi) imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra te su, na ponos svih Umažanki i Umažana, nedavno upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-7544.
Znanje vještine izrade dizalica za barke predstavljaju jedinstveno umijeće pouzdanog načina spremanja plovila, koje se razvijalo isključivo na obalama sjeverozapadne Istre. Umijeće je uvjetovano potrebom lokalnog stanovništva da barke koje nemaju vez u sigurnoj luci ni mogućnost prirodnog zaklona, zaštite od naleta vjetra garbina uz plitku i hridinastu obalu, karakterističnu za umaško priobalje.
Grue su danas prepoznatljiv dio ribarske/pomorske tradicije i baštine umaškoga priobalja. Stoga je Muzej grada Umaga još 2016. godine započeo sa sustavnim istraživanjem Grua. Provedeni su identifikacija, dokumentiranje, prikupljanje rezultata istraživanja na terenu i istraživanje arhivskih podataka o gruama, a s ciljem očuvanja i valorizacije jedinstvenog tradicijskog umijeća spremanja plovila.
FOTO Boris Markuš / arhiva internetskog portala „Akademija Art Zagreb“
Godine 2017. izrađen je tako i Konzervatorski elaborat o gruama koji je poslan Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine kao stručna podloga za utvrđivanje i za upis nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH, kao i daljnje provođenje mjera zaštite od strane nadležnih tijela (Konzervatorskog odjela u Puli).
Početkom 20.st. nastaju prve drvene dizalice za barke, po uzoru na čelične dizalice koje je gradila austro – ugarska Pomorska uprava na svjetionicima ili u većim lukama. prvu takvu željeznu dizalicu postavila je posada svjetionika Savudrija u njegovoj neposrednoj blizini. Upravo ona postaje uzor ribarima od Savudrije do Novigrada za gradnju jednostavnijih drvenih dizalica. Domišljato su za gradnju upotrijebili drvo, materijal jeftin i lako dostupan, koji im je pružala priroda u okolici Umaga. Akacija ili bagrem je drvo koje je vitko, brzorastuće, tvrdo i trajno građevno drvo te otporno na štetočine. Te karakteristike bagremova stabla odgovarale su ribarima za izgradnju dizalica. Način izrade grua prenosio se generacijama unutar lokalne ribarske zajednice na umaškom priobalju te se zadržao i do danas. Tijekom vremena razvila su se i dva tipa izrade drvenih dizalica, savudrijski i umaški tip. Tako su naraštaji ribara njegujući umijeće izrade i spremanja barki na grue, uz savudrijsku batanu, stvorili dragulje etnografske i nematerijalne baštine.
