P. Pavlović – GLAZBA DUŠE

Pero Pavlović
GLAZBA DUŠE

Gospi na brdu Valu

U prančiok tihan zarnula ljepota

Ljubičice rosne otvaraju vjeđe

Laticam će poja ocvasti njemota

Jutro prede mreže od sunčane pređe

Danak tek što nije uzdigao krila

Na zreniku svijetli Gospina kapela

Vidik vedri lice pod koprenom šira

Slap svetosti rosi s nebeskoga vrela

Modra jedra brode pučinom vedrine

Mirišu na tamjan sjenokosi zlatni

Zalomljene travke pršte od jedrine

Kad uminu glasi, zvoni glazba duše

Mirom i uzdarjem teku dugi sati

Progovorom prvim molitve nas skruše

O Gospinoj kapeli na brdu Valu, prije dvije godine, pisali su Slavko Katić i Pero Pavlović. Slavko prozom, Pero stihom. Uzveličali prelijepo kameno zdanje na Valu ponad Graca gdje je križište triju putova: Gornji put, Donji put i Put prema Hotnju. Čista simbolika! Nije to samo ”papirnata” poezija i proza nego zrcalo žive vjere žitelja okolnih sela u Krista i Mariju. Evo nas opet u Gospinu mjesecu. U ljeponosnom, medonosnom, raspjevanom svibnju. Svib, svibanj, sunčan, sladak sviće… A da ne bi sve tako krasno, nebeski krasno bilo, mi ljudi smo zakazali. Puno se smeća nakupi ispod ovog usputnog kamenog vidikovca. Za ovdašnje vjernike ovo je prostor velikog Gospina svetišta. Isto stanje susrećemo duž čitavih putnih pravaca. Posvuda se šire neugodni mirisi a čagljevi noću žalosno zavijaju. E, sada će netko reći da kritiziram, prozivam, osuđujem. Nipošto! Apeliram na sve nas koji prolazimo ovim putovima da ne bacamo smeće bilo gdje i čuvamo okoliš od onečišćenja. Ponašajmo se u tom duhu, Bogu na slavu a Gospi Lurdskoj, kojoj je posvećena kapela na Valu, na čast. Sve nas Gospa i Isus obdarili blagoslovom te duševnim i tjelesnim zdravljem. Neka opet ovi hercegovački krajolici sva naša ćutila kupaju ljepotom, ugodom i mirom.