Skip to content

Impresivni mozaik u karlovačkom Nacionalnom svetištu sv. Josipa

Prije nekoliko mjeseci, istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Josip Botteri Dini uspješno je završio kompleksni posao na postavljanju velikog  mozaika u karlovačkom Nacionalnom svetištu sv. Josipa

Miroslav Pelikan

Gospodine Botteri, nedavno ste završili impresivni mozaik u karlovačkom Nacionalnom svetištu sv. Josipa. Kada se pojavila ideja o realizaciji mozaika?

Prije sedam godina.

Kako ste pristupili stvaranju kompozicije mozaika? Mozaik ima stranice 12 x 11 m.

-Nakon mnogih skica i dugog razmišljanja, na Betlehem grad i krajolik, sjećanja na obiteljske i crkvene jaslice, započeo sam izradu glavnog idejnog rješenja. Razgovori s velečasnim Antunom Sente, pomoćnim zagrebačkim biskupom mons. dr. Ivanom Šaškom, doprinijeli su odluci da mozaik u glavnim crtama bude ovakav, kakav je ostvaren.

Koji su ključni elementi u pristupu izrade mozaika?

-Mozaiku valja pristupiti kao što se pristupa svakom drugom likovnom djelu: nastojati ostvariti nešto novo a i nastaviti biti i ostati svoj. Slikanje je kao i pjevanje. Pjevač ima Božji dar glasa, sluha i memorije. On ne može pjevati nekim drugim glasom. Tako i likovni umjetnik, s Božjim darom zamišlja, a onda napornim i upornim radom i stečenim iskustvima ostvaruje svoja djela, potvrđujući vlastiti izraz i neponovljivost stvaralačkog čina.

Kod mozaika sve izgleda drugačije, jer umjetnik umjesto kista i platna ima u rukama kliješta i staklene ili kamene ili keramičke pločice i različite oblike; mora se služiti ljepilima za zid i mnogim alatima. Konačno, nakon dugog rada mi gledamo djelo, koje je samo još jedna slika u nizu ukupnog opusa umjetnika.Ali ova slika najčešće je u javnom, posebno sakralnom prostoru, pred mnoštvom vjernika i ona bi trebala poticati molitelje na pobožno razmatranje svetih tema. To umjetnika potiče da i sam odgovorno i sabrano

Mozaik se sastoji od 500.000 dijelova na 168 ploha.

-Ovaj mozaik u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu ima doista veličinu preko  120 četvornih metara. Precizno se ne može utvrditi broj sastavnih kockica, ali otprilike je to oko 500.000  komadića. Na zidu je postavljeno 168 ploha, koje su bile dijelovci mozaika lijepljeni na papiru u negativu, zrcalu.

Mozaik će dobiti dodatke.

-Planira se, ako Bog dade zdravlja, nastaviti s izradom „krila“ u prezbiteriju s lijeve i desne strane,dvije vertikale. Biti će predstavljeni događaji iz života Svete obitelji od zaruka Gospe i sv. Josipa, do smrti sv. Josipa. To bi, ako se ostvari doista svetištu dalo osjećaj punine pohvala Svetoj obitelji, Blaženoj Djevici Mariji, sv. Josipu i Isusu Kristu, koji bi bio prikazan u svim bitnim događajima djetinjstva do trenutka zrelosti kada kod umirućeg duhovnog oca sv. Josipa već dobiva mesijanski stav. Nakon smrti sv. Josipa Isus će ostaviti svoju sv. Majku i krenuti naviještati Evanđelje. Ovdje je prikazan bitni događaj Naviještenja Blažene Djevice Mariji u Nazaretu s kojim je zapravo i počeo Novi zavjet.

Na mozaiku prevladavaju modra i zelena boja.

Boje su i bez naše izričite volje, spontani odabir kojeg čovjek osjeti u duši.

Radi se o prizoru Rođenja Kristova u špilji u Betlehemu, o koje, nas izvješćuju sveti pisci ali i brojne pjesme. Zeleno i modro i sve lazurne nijanse do žute, čak i zlatne, dočekuju u svojoj nježnosti svojeg Stvoritetelja, skupa sa Svetom obitelji, s pastirima, kraljevima-mudracima, sa svom prirodom i zvijezdom i s ovcama.Isus sam će sebe vidjeti kao pastira, a nas kao ovce koje želi okupiti u svoj tor a zalutalu nositi nježno na ramenima.

Koliko se i kako mijenjao pristup izradi sakralnih djela u proteklom vremenu i danas? Što govori Vaše iskustvo?

-Sakralna umjetnost je predivan izazov za umjetnika. Ona prati čovjeka kroz povijest kulture. Sakralna je umjetnost nekada bila vodeća u kulturnoj zbilji svijeta, tako da je ona i oblikovala razvoj umjetnosti. U neko doba možda renesanse izgledalo je da je svjetovcno i sakralno na istom terenu. Pristup likovnom djelu, pa tako i onom sakralne umjetnosti, uvijek se u povijesti mijenjao. Iako za sakralnu umjetnost bi se moglo kazati da su promjene sporije i ne toliko nagle. Uspoređujući tradiciju Istočnog i Zapadnog kršćanstva možemo uočiti na istoku gotovo konzervativnost, a na zapadu jedan mirni ali kontinuirani „agiornamento“.

Iskreno, koliko je teško izraditi ovakvo sakralno djelo?

-Raditi ovakvo djelo znači odreći se privatnog života i biti skoro pustinjački vezan mjesecima uz ovakav rad. To je kreativan rad, ujedno i pedantan zanatski posao,koji traži čitavog čovjeka. Ako je rezultat dobar čovjek ne žali truda.

Kakva je pozicija sakralne umjetnosti danas?

-Sakralna umjetnost ovisi o snazi vjere u nas vjernika. Slikarstvo je također, kao što je glazba naš hvalospjev Stvoritelju i Presvetom Trojstvu, kao i Svetoj Obitelji i svecima. Čovjek Božje stvorenje i umjetnošću zahvaljuje Stvoritelju na svim darovima i posebno daru života.

Što je novo u Vašem atelijeru?

-U atelijeru nastavljam raditi na skicama i nacrtima za nastavak mozaika u crkvi sv. Josipa u Karlovcu, kao i za neke druge pothvate. Pripremam retrospektivu slikajući nove slike.