Pročitajte priču LUTNJIST autora Miroslava Pelikana
FRAGMENTI ŽIVOTA I SMRT
L U T NJ I S T La Ville
Lagano, isprva neprimjetno treperenje prstiju lijeve ruke, popodne sve primjetnije, zabrinulo ga je. Ruke su njegov alat i kada nježno miluje vrat lutnje i kada prstima lijeve ruke čvrsto prigrabi, odmah iza skvrčenih prstiju desne ruke grubu dršku dugog, sivo svjetlucavog sječiva.
To sam ja, Jean La Ville, lutnjist, Jean La Ville svirač lutnje.
No, ne žalim se, mada se od sviranja slabo živi. Srećom, prije par godina. Naletio sam posve slučajno na starog Maksa, tako su ga svi zvali i oni koji su koristili njegovu mračnu vještinu ali i oni koji su s njegovim imenom plašili druge, ne samo djecu.
Maks je nemoćno ležao u jarku pored puta, neposredno prije glavnih vrata Sjevernog grada. Pijan i bespomoćan, star, prljav, s nizom razbacanih svežnjeva umotanih u kožu. Prikupio sam njegove svežnjeve, pridigao ga, osvježio s malo ustajale vode iz mješine.
-Potraži konja…., tu je negdje, jedva je promucao.
Konja sam pronašao nedaleko, nije se opirao kada sam ga poveo. Na konju niz svežnjeva umotanih u kožu, s obje strane sedla.
Nekako se Maks popeo na konja, te me zamolio hrapavim glasom.
-Odvedi me u prvu krčmu. Moram se odmoriti. Sutra, sutra imam puno posla.
U Sjevernom gradu sam bio nekoliko puta. Svirao sam s još nekima zabavljajući lokalne velikaše i otišao uglavnom praznih džepova jer život i druženje ovdje nije jeftino. … … Nastavite s čitanjem…!
Pročitajte priču Miroslava Pelikana LUTNJIST – OVDJE pdf!
