Prepoznatljiva bića i/ili oblici, kombinacije motiva, nude otklon ka nadrealnom. Tako se maštovitost autorice iskazuje kao dodatna vrijednost, a da radovi ne ostaju na nivou ilustracije
Eugen Borkovsky
Đurica Ciganović: VIZUALIZIRANA POETIKA
Đurica Ciganović predstavlja grafičke otiske koje sadržajno tvore tri zasebne cjeline. One se razlikuju po tematici, ali i po pristupu likovnoj podlozi. Svi radovi otisnuti su matricama izvedenim u linorezu. Iako je ova tehnika relativno jednostavna, autor znalački barata tehnologijom. Svoje reminiscencije iskazuje unutar osobnih likovnih mogućnosti. Asocijacije prepoznatljivih oblika miješaju se s značenjskim pomacima ili dodanim elementima.
Najbrojniji su otisci na temu zbirke literarnih radova, zbirke kratkih priča Dušana Gojkova. Njegove izvrsne kratke priče podsjećaju na stil Daniila Harmsa. Ovdje se svojevrsni nadrealizam, iskazan kroz uglavnom kratke tekstove, prelama slikarskom imaginacijom u moguće ilustracije. Motivi pokatkad prate sadržaj kratkih priča književnog predloška. No, likovnjak si dopušta otklone od literarne inicijacije. Niz kompozicija razlikuje se prema pristupu temi priče koju likovnjak obrađuje. Izuzetno maštovitom piscu priključuje se dovitljiva likovna interpretacija. Vizualizacije ponekad nude sasvim individualan doživljaj koji se ne mora u potpunosti poklapati s ionako neočekivanim tijekom književnog sižea. I jedan i drugi autor daju si mašti na volju opisivanje, a potom vizualizaciju određenog sadržaja. Maštoviti grafički radovi uvijek su crno-bijeli, ogoljeni do srži, što na neki način odgovara naglim, neočekivanim, ponekad apsurdnim iskazima pisca. Podloga je poštovana istovrijedno koloru. Na podlogu je intervenirano na način da oblik negdje biva iskazan tamnim otiskom, a ponegdje je zatamnjeno okruženje unutar kojeg nalazimo oblik koji ostaje u boji papirnate podloge.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:
petak / venerdi, 8. IV. 2022, u 19.00 h
Đurica Ciganović: VIZUALIZIRANA POETIKA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: petak / venerdi, 8. IV. 2022, u 19.00 h
Drugu seriju grafika karakterizira tretman podloge koja je i ovdje uklopljena u cjelinu. Ovim se radovima, na temu Rimbaudove poezije, pridružuju crvena, zelena, crna, a ponekad i plava boja. Moramo znati da pjesnik u sonetu „Samoglasnici“ slovima pridružuje boje. Ovdje se radi o nekoliko grafika koje iskazuju Đuričinu fascinaciju nekim njegovim poetskim predlošcima. Umjetnik komentira: „…ušuljao sam se kroz vrata u Rimbaudov svijet snoviđenja ugledavši metafizičke slike koje me nisu ostavile ravnodušnim. Naprotiv, omađijan njegovim poemama, pognut nad eidetski izvor, vidio sam kristalno jasno crteže koji će tvoriti ovu grafičko-pjesničku mapu…“ I ovdje je prisutna erotika inicirana osluškivanjem stihova. Ovaj niz tendira i druge univerzalne diskurse poput predodžbe zvuka, parafraziranja zla, upitnosti tjelesnosti, uz iskazanu ideju prolaznosti.
I treća grupa radova preispituje i komentira poeziju. Ovdje je zanimljiv pristup likovnjaka drugom likovnjaku – Albertu Kinertu, ali tu se ne radi o njegovom likovnom, već pjesničkom opusu. Ciganović kreće u avanturu interpretacije, vizualizacije nekih njegovih pjesama. Kinertova literarna djelatnost ne poklapa se s njegovim značajnim slikarskim opusom. Tako Ciganović nema opterećenje mogućih preklapanja. No, on decentno podražava neke stilske karakteristike Kinertova opusa. I ovdje su ponuđene autorske vizualizacije na teme poetskih djela koja su poslužila samo kao inicijalni pokretač ka djelovanju na površinama linoleuma. Njima slijede odrazi na papirima, otisci tragova ureza. Događa se da ova izložba predstavlja samo dio ovih radova. Prisutni su ilustrativni otisci, uz otklon ka maštovitoj vizualizaciji koja se ne drži strogo sadržaja pjesama.
Pred nama su nizovi asocijativnih scena. Propitivanje vjerodostojnosti i sumnja u povijesne „istine“ reflektiraju se u suvremenoj umjetnosti mijenjanjem uobičajenih pristupa umjetničkom oblikovanju. Svjedoci smo protivljenju jednoobraznosti i kulturalne centraliziranosti. Umjesto isključivo estetskog, alter-postmodernizam poštuje instinktivno i osobno. Tragove ovih postulata nalazimo na kolekcijama likovnih promišljanja koje potpisuje Đurica Ciganović. Iako unutar serija nalazimo više pristupa oblikovanju, autor nudi zaokružene cjeline. Umjetnik intenzivno doživljava segmente svijeta poetike s kojom dolazi u dodir i to nam želi prenijeti.
U konačnici, unutar suvremenog vremena, ovi radovi sadržajno nude otklon ka nekom slobodnijem, hrabrijem pristupu okruženju. Začudna bića i oblike nalazimo na podlogama. Česte su erotske konotacije, neke prikrivene izvedbom, a neke očite. Raspon je od skoro spontanog iskaza crtežom do slučajnih intervencija oštrim potezima na matrici. Tako se bizarne kombinacije motiva izmjenjuju prevagom doživljaja i oslonca na tehnologiju. Korištenje bjelina podloge vješto se prepliće sa zatamnjenjima. Prepoznatljiva bića i/ili oblici, kombinacije motiva, nude otklon ka nadrealnom. Tako se autorova maštovitost iskazuje kao dodatna vrijednost, a da radovi ne ostaju na nivou ilustracije.
Đurica Ciganović, autorov tekst biografije:
Rođen je u Splitu 1957. godine. Do svoje dvadesete, živio je prozaičnim životom. Kao deklarirani gotovo radikalni ateist nije vjerovao u ništa. Godinama je izazivao više sile, vabio ih na dvoboj, živio blasfemičnim i razuzdanim životom. Znao je da ga kazna neće sustići. Bezbrižno i bez straha prepustio se riječnoj matici dijalektike svemira. Kako je život na Zemlji nastao pukim slučajem, tako je i njega, jedne zimske večeri, zahvatio i omamio, metansko-umjetnički lahor, koji se širio iz dubine njegove zahodske školjke. Artistički put mu je bio determiniran jednom partikularnom radnjom koja je iznjedrila skulpturu gotovo nestvarne boje i teksture. Već sljedeće, 2002 godine postaje član amaterskog udruženja likovnih i književnih stvaralaca (ULIKS) u Puli. Bio je ljubitelj umjetnosti, lično poznavao sijaset slikara, skulptora, grafičara i domaćih pisaca. Pohodio je gotovo sva kulturna događanja u Istri i naravno čitao, od grčkih tragedija, preko ruskih klasika do američkih bitnika. Od te godine počeo je aktivno djelovati na pulskoj umjetničkoj sceni. Bavi se grafikom, slikarstvom, keramikom i performansom. Učio je i usavršavao se uz mentorstvo akademske kiparice Ive Fonović. Nakon nekoliko godina predao je molbu hrvatskom društvu likovnih umjetnika Istre i na njegovo svekoliko iznenađenje primiše ga. Postao je član udruženja HDLU Istre u Puli, 2012 godine. Redovito je izlagao na desetak samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Parabola jednog neurotika mu je prva knjiga i nada se ne i posljednja.
Pažnja, pažnja. Tu i sad, rekao bi veliki Huxley. Nemojmo umjetnost glorificirati, već je živimo u našem vremenu i prostoru, jer nitko nije vječan, niti će biti vječan, iz prostog razloga što je i sama vječnost ograničena.
