Lako ćemo s neprijateljima izvana, ali kako protiv onih iznutra? Protiv svojih strahova? Kako njima stati na kraj? A možda je stvar sasvim jednostavna
Možda strah prestane kad nađeš nešto važnije od njega. Veće. Dragocjenije. I kad nađeš osobu za koju vrijedi boriti se. Možda strah nestane kad shvatiš da se lijepi trenuci koje sada imaš neće više vratiti. I dozoveš sebi u pamet te nastaviš li bojati se, proći će pored tebe bez da ih doživiš.
Kako je to čudno. Nekada strahove ne uspijeva riješiti ni najjača volja, niti najsnažnija odluka, koliko jedan običan inat. Kad kažeš: „Učinit ću to, pa kud puklo da puklo“. A onda učiniš. I prvi put bude teško. Drugi put malo manje. Treći put još manje. A onda s vremenom navikneš. I vidiš da je sav problem bio samo u tvojoj glavi. A onda se pitaš: Što sam takav problem radio od ovoga? A sve je tako jednostavno bilo. Više živjeti. Manje se bojati.