MALI ŽENSKI RAZGOVORI S PEDIJATRICOM I SPISATELJICOM PUTOPISNOG DJELA U POTRAZI ZA LJEPOTOM, TAJANOM KOŽIĆ-ANDRES, DR. MED.
U Hrvatskoj mi se sviđa osjećaj sigurnosti i slobode kretanja, kojeg nema u mnogim zemljama
U potrazi za ljepotom sisačka liječnica, pedijatrica koja radi na novorođenačkom odjelu u Općoj bolnici „Dr. Ivo Pedišić“ dr. Tajana Kožić-Andres potegnula je korak sve do slapova Niagare, pa i još dalje. Sve je to jednako lijepo opisala u knjizi U potrazi za ljepotom koja je izašla u veljači ove godine, a prije koji tjedan bila je predstavljena u Sisku. Tko voli putovanja i upoznavanja prirodnih i svih ostalih ljepota naše planete Zemlje biti će oduševljen knjigom. Zavirite li među ove redke nećete ostati razočarani za ljepote koje je u razgovoru podijelila s čitateljima dr. Tajana Kožić-Andres.
Gordana Igrec
Kako se zove najnovija knjiga i kada je izašla?
Knjiga se zova „U potrazi za ljepotom“. Izdana je u veljači ove godine.
O čemu govori knjiga?
Radi se o putopisnoj knjizi, čija je misao vodilja potraga za ljepotom. U knjizi opisujem veličanstvenu prirodu, počevši od spektakularnih slapova Niagare, slapova Iguazu do slapova na Islandu. Potraga me vodi do tropskih mora u Indoneziji, Tajlandu, na Maldivima, Sejšelima, Kubi, Meksiku i Brazilu. Zatim opisujem prekrasna kanadska jezera i pustinju Wadi Rum te se divim ljepotama nastalim ljudskom rukom, tzv. čudima svijeta: Petri, Taj Mahalu, Chitzen Itzi, Kristu Otkupitelju i Koloseumu. Pišem i o metropolama svijeta: Rio de Janeiru, New Yorku, Havani, Dubaiju, Delhiju, Jaipuru, Jakarti i Katmanduu. Kako osim materijalne postoji i duhovna ljepota posjećujem sveta mjesta od Jeruzalema, Betlehema, Vatikana, milanske katedrale do prekrasnih džamija, budističkih i hinduističkih hramova. Ponekad na putu dolazi do zastoja, kvarova aviona i štrajkova što navodim u poglavlju „Nezgode na putu“. Na kraju knjiga ipak završava u veselijem tonu te opisujem dočeke Novih godina u nekoliko metropola uz provod u gradu zabave Las Vegasu.
Bili ste na pet kontinenata i 50 država. Gdje Vam je bilo najljepše?
Na ovo pitanje je teško odgovoriti. Na svakom putovanju je bilo lijepih i nezaboravnih trenutaka. Općenito mogu reći da volim tropske destinacije, tipa Tajland, Maldivi, Sejšeli i Indonezija. S druge strane rado bih se vratila u Srednju i Južnu Ameriku gdje ima puno raznolikosti, od prirodnih ljepota do kulturnih znamenitosti. Sviđa mi se mentalitet koji tamo žive i njihova povezanost s glazbom (na Kubi i Brazilu). Također volim putovati u zemlje Bliskog istoka zbog orijentalnog štiha, specifične arhitekture te zbog ljudi koji su tamo vrlo gostoljubivi.
Što Vam daje podstrek za putovanja?
Podstrek za putovanja mi daje znatiželja da otkrijem što se nalazi „iza ugla“ i moja potreba da stalno učim nešto novo. Na licu mjesta često puta nešto izgleda potpuno drugačije od onoga što smo zamišljali.
Što za Vas znači putovati?
Putovati za mene znači imati osjećaj slobode i opuštenosti te odmak od svakodnevnih obveza i ustaljene rutine.
Je li u ljudskoj biti ta radoznalost za upoznavanjem novih kultura i naroda?
Neki ljudi posjeduju radoznalost za upoznavanjem novih kultura, no poznajem i ljude koje previše ne zanimaju druge kulture. Među onima koji su radoznali ima dosta pasivnih promatrača koji se zbog objektivnih i manje objektivnih razloga teško odlučuju da sami krenu na put.
U usporedbi s drugima kako se živi u Hrvatskoj?
Nikada nisam poželjela da živim izvan Hrvatske iz više razloga. Osim obiteljskih razloga i povezanosti kako bismo rekli s „rodnom grudom“ u Hrvatskoj mi se sviđa osjećaj sigurnosti i slobode kretanja, kojeg nema u mnogim zemljama koje sam posjetila. Također odgovara mi naša klima, veliki broj sunčanih dana. Iako najviše volim proljeće i ljeto ipak ne bi mi odgovaralo da je temperatura stalno iznad 30 stupnjeva Celzijusa, kao što je to npr. u tropima.
U kojoj zemlji Vas se najviše život dojmio i zašto baš ondje?
Dojmila me organiziranost života na Islandu. Zanimljivo je koliko pozornosti posvećuju očuvanju prirode i okoliša. Npr. zabranjen je posjet kanjonu Fjadrargljufur u razdoblju od ožujka do početka lipnja u svrhu oporavka mahovine i Studlagil kanjonu dok se gnijezdi posebna vrsta gusaka s pink nogama. To je nacija koja se puno bavi sportom, mnogo čitaju i pišu (u dugoj polarnoj noći), vrlo su organizirani i moderni. Posebno mi se svidjelo što imaju smisla za humor i vole fantasy priče.
Koji recept za tradicionalno jelo iz države neke vam je ostao u pamćenju?
U pamćenju mi je ostao doručak s Maldiva: tortilja punjena tunom, lukom i kokosovim mlijekom. U Brazilu smo jeli bobičasto voće acai koje naprave u obliku guste ljubičaste paste koja se servira hladna, poput sladoleda, posuta s bananama ili jagodama. Nešto prefino. Svidio mi se i arapski roštilj, tzv. zerb kod kojeg se meso i povrće peče u zemlji.
Gdje planirate putovati u skorijoj budućnosti?
Uskoro (krajem mjeseca) putujemo u Peru. Ovo putovanje imali smo uplaćeno 2020. godine, no bilo je otkazano zbog koronavirusa. Tada smo uz Peru planirali otići i u Boliviju. Jedva smo uspjeli vratiti novce od avionskih karata, pet mjeseci smo se natezali s avio prijevoznikom. Na kraju smo dobili povrat novca tek nakon mailova u kojima sam im napisala da smo u Sisku imali snažan potres. Srećom, za ovu putovanje uspjet ćemo iskoristiti vouchere za putovanja po samom Peruu.
Kada će i druga knjiga? Planirate li napisati i iduću putopisnu knjigu?
Vjerojatno ću napisati i drugu knjigu. Dio materijala mi nije stao u ovu knjigu, tako da sam npr. priču o putovanju po Maroku ostavila za drugu knjigu. S obzirom, da moram prvo „prehodati“ ono o čemu ću u budućnosti pisati, drugu knjigu ću moći objaviti tek za nekoliko godina.
Koje pisce inače volite čitati?
Najviše volim čitati putopise. U Hrvatskoj imamo mnogo zanimljivih putopisaca, od kojih bih istaknula Jasena Boku, Davora Rostuhara i Borisa Veličana. Njihove knjige uvijek s nestrpljenjem očekujem. Osim putopisa čitam i druge žanrove, od zabavnih do znanstvenih. Nekada i znanost zna biti prikazana na zabavan način, kao npr. u knjizi F. Beigbedera „Život bez kraja“ koju sam nedavno čitala. Inače, omiljeni pisac mi je Jo Nesbo (pročitala sam sve njegove knjige). Također volim čitati pisce fantasy romana, posebno Georgea R.R. Martina, Adama Douglasa i Terryja Pratchetta. Od naših pisaca izdvojila bih Marinu Vujčić.
Što sa sobom obavezno nosite na put?
Na put obavezno nosim knjigu. Jedini put kada nisam ponijela knjigu, zbog ograničenja prtljage, je bilo putovanje u SAD. Tada mi je knjiga toliko nedostajala da sam posuđivala knjigu od prijateljice dok je ona spavala. Čitanje knjige za mene ima umirujući i opuštajući učinak dok npr. satima čekamo na aerodromu na neki vezani let, u slučaju štrajkova, kašnjenja i popravaka aviona, što smo sve nažalost doživjeli. Dok se drugi nerviraju, ja čitam. Također čitam ili slušam glazbu za vrijeme višesatnih transkontinentalnih letova, dok drugi spavaju ili gledaju filmove. U pravilu nosim šaljive romane Terryja Pratchetta, jer se na putu ne želim opterećivati teškim temama. Također na put obavezno nosim japanke, bez obzira na godišnje doba i destinaciju, jer nekada osim za hodanje po vani, znaju mi trebati za bazen ili za ispod tuša. U avion obavezno nosim maramu, jer često zna puhati klima te jastuk za oko vrata (na napuhavanje) i čepiće za uši.
Kojim prijevoznim sredstvima putujete?
Putujem raznim prijevoznim sredstvima, tako da smo u Brazilu čak završili na motorima, tzv. moto taksijima za vrijeme štrajka običnih taksija. Gdje god je moguće (i pristupačna je cijena) putujemo avionom, koji osim što je najbrži svakako je i najsigurniji način prijevoza.
Da li putem bilježite u bilježnicu svoje dojmove?
Putem ne bilježim zabilješke, jer mi je to gubitak dragocjenog vremena na putovanjima, kojeg mi u konačnici uvijek nedostaje. Radije navečer negdje prošećem ili izađem. Knjigu sam pisala isključivo prema sjećanjima, osim nekih povijesnih detalja koje sam si ponovila iz vodiča ili iz literature koju sam proučavala prije putovanja. S obzirom da najčešće putujemo bez agencije prije putovanja proučim zemlju u koju namjeravamo putovati. Tako npr. prije putovanja u Indiju čitala sam knjige s radnjom u Indiji, dok sam prije putovanja na Kubu pročitala biografske knjige o Fidelu Castru i Che Guevari.
Putujete li sama ili u društvu?
Najčešće putujem sa suprugom i sinom. Na neka putovanja smo putovali s prijateljima ili smo bili gosti kod prijatelja u Južnoj Africi i u Kanadi. Također, s obzirom, da je suprug podvodni fotograf, na dio putovanja smo išli s roniocima. S druge strane, na neka putovanja smo išli sin i ja sami.
Tko se pobrinuo za fotografije u knjizi?
Suprug Dalibor je napravio obradu fotografija za knjigu. U knjizi ima najviše fotografija koje je uslikao suprug, no ima dosta fotografija koje smo uslikali sin i ja.
Tko Vam i inače fotografira na putovanjima?
Na putovanjima najviše fotografira suprug, jer mu je hobi fotografiranje. Osim podmorja (ima nekoliko podvodnih fotografija u knjizi) voli fotografirati i prirodu. Osim njega, podosta fotografiramo sin i ja.
Koliko fotografija s putovanja imate?
Imamo ih na tisuće. Nekada smo izrađivali albume koje je i danas lijepo za pregledati, no ostale fotke su, kao kod većine, spremljene u kompjuteru. Morali smo se dosta pomučiti da od tolikog broja fotografija napravimo izbor fotografija za knjigu.
Do kada namjeravate putovati?
Namjeravam putovati sve dok fizički budem mogla. Sada sam više orijentirana na daleka putovanja koja su više fizički zahtjevna, da ih „obavim“ dok sam u fizičkoj kondiciji.
Koje još države planirate posjetiti?
Imam puno planova, nadam se da ću ih realizirati. Prvenstveno planiram posjetiti Patagoniju, jer su me očarali ledenjaci na Islandu. Voljela bih otići u Australiju, Novi Zeland, Iran, Kinu i Šri Lanku (tamo smo bili samo na aerodromu). Također planiram obići Skandinaviju i još neke zemlje u Europi u kojima nisam bila (Malta, Cipar, Irska) te ponovo otići u neke zemlje kojima sam bila prije mnogo godina.
Koje sve jezike govorite?
Govorim engleski i talijanski.
Kako se sporazumijevate u državi čiji jezik ne govorite?
S osobama koje ne govore engleski i talijanski sporazumijevam se gestikulacijama i govorom tijela.
Smatrate li da putovanja obogaćuju čovjekov život? I u kojem pogledu?
Putovanja jako obogaćuju čovjekov život, jer se na putovanjima može puno toga naučiti. Putujući po svijetu proširuju nam se vidici, prihvaćamo različitosti i postajemo tolerantniji. Rješavamo se nekih predrasuda ako smo ih imali, a s osobama s kojima putujemo postajemo bliskiji. Svjetski putnici su često jednostavne osobe, neopterećenog ega zbog čega mogu lakše razlučiti što je u životu bitno a što nije. Općenito, putujući van Europe postajemo zadovoljniji svojim životom kada vidimo kako na svijetu većina ljudi jako teško živi.
