Svatko na drugačiji, sebi svojstven način donosi neki zaključak koji se ne poklapa s nečijim mišljenjem
Boris Markuš
Medijski, pomalo postajemo cinični, jalovi, interni, zavidni, a bogme i pakosni na situaciju u RH. “Bauljanje” od nemila do netraga po planetu. Razglabamo o svemu i svačemu, samo ne o razlogu takvog defetizma. Medijski nam serviraju njihova viđenja, dok poneki primitivno pokazuju i srednji prst, a nama se ne pali zdrav razum. Zbrajamo Vaše i Naše, a njihovi su na štihu! Kupuju nas likovi iz okruženja, i pritom nam sole pamet, potiho uvodeći neko novo bratstvo i jedinstvo. A mi gluhi, nijemi, slijepi. Mainstream tu tezu dobrano podupire. Iako se takova politika u globalu svodi na kritiziranje, bez konstruktivnih ideja. Sve rjeđe prepoznajemo dobro, ponosni na zlo u nama, a vrijeme curi. Ipak, …
Iz nekih prijašnjih objava, sukus je uvijek isti…
Uf, nije baš neko vrijeme za pisanje. Osjećaji nas varaju ili nas zbunjuju. Kad je loše vrijeme, odmaramo. Nastojim ne razviti ili barem na vrijeme zamijeniti loše navike kritiziranja. Svatko koga ćete ikada upoznati zna nešto što vi ne znate. Da se o tome razmisliti. Nije lako danas biti pošten, dobar, ljubazan, prirodan i jednostavan Čovjek.
Nisu samo djeca budući ljudi, nego su i odrasli. Društvo se mijenja, ali ostaje zajednica koju veže ljubav, međusobna briga i pomaganje. Misli globalno – djeluj lokalno!
Staromodan, zatucan i neprilagođen današnjem vremenu ili samo čangrizavac, nije bitno. Do nekih obiteljskih vrijednosti držim od kada znam za sebe bez ikakve patetike. I tako će biti do kraja. Uvažavam tezu da svako doba ima neka svoja pravila igre, i da civilizacijski napredak donosi promjene, nove navike uz poboljšanje životnog okruženja, sviđalo se to nekome ili ne.
Kad je najteže – naši smo! Ne može se to opisati riječima. Nešto što nema cijenu – to je Hrvatska! To je moj/naš/vaš/ ponos.
odgovara%20stvarnom%20stanju%20društva){kind=link}