Knjiga o sokolarstvu
Nedavno je objavljena monografija o sokolarstvu autora Vitolda Košira, poznatog sokolara, akademskog kipara i akademskog glazbenika
Miroslav Pelikan
Gospodine Košir, vi ste autor nesvakidašnje knjige, naime, objavili ste knjigu o sokolarstvu.
Knjiga opisuje 130 tisuća godina likovnih veza između ptica grabljivica i ljudi.
Neandertalska ogrlica od kandži orla svakako je najdragocjeniji biser ove male zbirke, dio je fundusa Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i pokazuje da su i ljudi prije naše rase bili opčinjeni grabljivicama.
Nije nepoznato, vi ste istaknuti hrvatski sokolar. Kako se to manifestiralo u radu na ovoj knjizi?
Na teritoriju Hrvatske živjeli su Neandertalci, Iliri, Kelti, Avari, Huni, Rimljani, Bizantinci, Francuzi, Ausrijanci, Mađari, Talijani. Kao i Hrvati oni su ostavili likovna svjedočanstva o ushitu grabljivicama, simbolici njihove snage i ljepote i – što je meni svakako bilo najinteresantnije – o tome da su mnogi prakticirali sokolarstvo.
Čovjek tisućama godina druguje s pticama. Kako se razvijao kroz vrijeme taj odnos?
To je zapravo istinska tema ove knjige. Likovna svjedočanstva o simbolizmu i estetici daju nam naslutiti da lovački savez između grabljivica i ljudi seže daleko dublje u povijest nego što se to danas uvriježeno pretpostavlja.
Ptice su vrlo nazočne u umjetnosti, u heraldici posebno, u književnosti.
Nakit, skulpture, slike, kapiteli stupova i ukrasi na zgradama, stećci, oružje, kovanice i papirnati novac, grbovi gradova i plemićkih obitelji, poezija, stari rukopisi i moderna izdanja obiluju prikazima nebeskih lovaca.
Nedavno je sokolarstvo u Hrvatskoj priznato od UNESCO-a kao hrvatska nematerijalna kulturna baština.
Sokolarstvo u Hrvatskoj je nematerijalna kulturna baština priznata od Ministarstva kulture i kao takva upisana na listu UNESCO-a. Ova knjiga zorno prikazuje koliko je to naše kulturno nasljeđe obimno i bogato.
Koliko dugo ste radili na knjizi?
Pristup svojim fundusima dopustili su Aheološki muzeji u Zagrebu i Zadru, Gliptoteka HAZU, Muzeji grada Požege, Trogira, Vinkovaca i Splita i mnoge druge institucije poput Povijesnog muzeja i Staroslavenskog instituta. Materijal sam prikupljao godinama.
Kao koautori tekstova priključili su mi se Marijan Žižanović, Nikša Sviličić i Vanja Spirin a fenomenalan dizajn potpisuje Robert Rebernak. Autor većine fotografija je Mario Majcan. Izdavač je In-tri Ivana Kraljevića.
Knjigu su potpomogli Ministarstvo kulture, Hrvatski lovački savez, Span i Ministarstvo znanosti.
Kako se grabljivice treniraju, pripremaju za lov?
Grabljivice su divlje životinje i čak i one preuzete od uzgajivača zahtijevaju cijeli proces pripitomljavanja. U tom procesu privikavanja na ljudsku blizinu najvažniji koraci su izgradnja povjerenja i dolazak ptice na sokolarsku rukavicu. Kad se ovi prvi koraci pretvore u rutinu sokolari se bave kondicijom ptice pod čim se podrazumijeva odnos između fizičke snage i mentalne spreme za lov.
Opišite taj odnos čovjeka i grabljivice.
Sokolar i njegova ptica razvijaju duboko emotivno tkanje povjerenja i pripadnosti koje se ispunjava slobodnim letom.
Kakva je danas pozicija sokolarstva?
Sokolarstvo u Hrvatskoj danas je u velikom uzletu. Zakonom je regulirano. Ima malu, ali stabilnu zajednicu sokolara i vrhunskih uzgajivača svih vrsta grabljivica. Interes svake godine iskazuje sve više kandidata koji polaganjem sokolarskih ispita dobivaju mogućnost prakticiranja ove tradicionalne umjetnosti suživota čovjeka i prirode.
