Pero Pavlović
ANEMONE NEMOROSA
Ako jur blagost razgali riječi
Anemos tiho proljeće zarne
Ako li ushit sanak oriječi
Azur zrakovit krasotom grane
Azaleja kad oruži pogled
Anemona tad ljupko se smije
A javka čila naginja u lijet
A uzdah slatki srdašce grije
Anda su slovi draganja puni
A ante omnes u vers ćeš jedar
A latičje žar u oros runi
A capella sad zvoni poj vedar
Akvilon stišan ruji trag mira
Az ranik jesam i pulsatilla
Bijela šumarica, brebrina, bijela sasa: Anemone nemorosa L. Prije nego se otopi snijeg i zamirišu prve ljubičice, prekrije livade. Već davno je ušla u moje pjesme i knjige. U moje snove. Evo me danas u rodnome Gradcu. Blagdan je sv. Josipa (19.3.2022.). Šećem Gornjim poljem. Trn i drijen u punom cvatu. Rojevi pčela sišu nektar iz bijelih i zlatnih mirisnih kaleža. A po okrajcima, njivama i tratinama, vjeđe otvorile šumarice. Nježne krasotice. Šuma šumarica okitila krajolik. Za njima ne posustaju ni krmenci, visibabe, uporne tratinčice, krike, zlatići, bjelotrave, rusomače, likovci… Polje se moga djetinjstva pretvorilo u raj. Naziv Anemone prema Teofratu potječe od grčke riječi anemos (vjetar) a ime vrste nemorosa asocira na stanište: nemus (šuma). Najčešće šumarice, uz bijelu, su: žuta, vrtna, japanska i krunična šumarica. Poigrava se blagi vjetar s laticama šumarica i pozdravlja skoro proljeće. Šumarice su zaštićene biljke. Ipak sam ubrao jednu, za uspomenu.
