MALI ŽENSKI RAZGOVORI S DOBITNICOM PRVE NAGRADE ZA NAJBOLJU LJUBAVNU PJESMU NA NATJEČAJU ZVONIMIR GOLOB, PROF. RUŽICOM SOLDO
Danas je takvo vrijeme da što god napišete, svrstava se u poeziju ili prozu
S dobitnicom prve nagrade Zvonimir Golob za najljepšu ljubavnu pjesmu prof. engleskog jezika i dipl. novinarkom Ružicom Soldo, koja ovu nagradu dijeli sa Zagrepčankom, pjesnikinjom Sonjom Smolec, razgovorali smo pomalo o svemu i svačemu za Male ženske razgovore. Pjesnikinja Ružica Soldo rođena je 27. veljače 1956. u malom pitoresknom, hercegovačkom selu Dobrkovići, općina Široki Brijeg. Radila je u više škola: srednja Ekonomska škola u Mostaru, Gimanzija fra Dominika Mandića u Širokom Brijegu, i osnovna škola u Širokom Brijegu, Ministarstvo prosvjete i kulture Zapadnohercegovačke županije, Vlada Zapadnohercegovačke županije. Deset je godina bila bez posla jer nigdje nije mogla dobiti nikakav posao (s obzirom da nisam ni u jednoj stranci i nemam nepotističkih veza u gradu, vladi, BiH i sl., a javljala sam se na brojne natječaje – od spremačice do profesorice – diljem BiH, a posebice Hercegovine. Ovo moje lutanje od „nemila do nedraga“, ostavilo je brojne posljedice na zdravlje, kako nam je kazala prof. Soldo na početku razgovora. Sada je u mirovini. Zavirite u svijet ove samozatajne pjesnikinje ne bi li otkrili tko je „krivac“ za najbolju ljubavnu pjesmu i još štošta ponešto o pjesnikinjinom svijetu.
Gordana Igrec
Što Vama znači nagrada Zvonimir Golob za najbolju ljubavnu pjesmu?
Nagrada „Zvonimir Golob“ je došla u trenutku kad sam počela gubiti vjeru i nadu u ljude, kad sam čula da se brojne nagrade „kupuju i namještaju“ te da je gotovo nemoguće da netko od pjesnika, književnika i sl. osvoji prvu nagradu na nekom natječaju. Međutim, ja sam osoba koja nikad ne odustaje unaprijed. Poslala sam svoje pjesme i nisam ništa očekivala jer sam, iskreno govoreći, bila pod utjecajem tih priča i glasina. Zato možete misliti koliko je bilo moje iznenađenje, kolika je bila moja radost, kad me g. Mladen Pavković obavijestio o nagradi. Svako malo sam otvarala elektroničku poštu da se uvjerim da je to istina, da se g. Pavković ne šali.
Iako sam dobila i druge književne nagrade, ova mi je posebno prirasla srcu jer se dodjeljuje za ljubavnu poeziju, a mislim da je većina pjesnikinja posebno vezana baš za ovu vrstu poezije. Još se jednom, iskreno i s radošću, zahvaljujem Prosudbenom povjerenstvu koje je s najvišim ocjenama i Zlatnom plaketom nagradilo moju poeziju.
Kako ste napisali pjesmu koja je dobila prvu nagradu? Tko Vam je bio inspiracija?
Pjesmu sam napisala prije desetak godina dok sam boravila u Briselu, gdje sam radila kao asistentica njemačkom parlamentarcu, g. dr. Dieteru Kochu. Preko njega sam upoznala brojne, tada važne i vodeće, ljude u EP, kao i brojne uspješne poduzetnike. Jedan od njih mi je ukrao srce. Bila je to velika i burna ljubav, poslije koje je, na žalost, ostala samo velika bol. Zvao se Manfred M. i pjesma je posvećena njemu.
Od kada pišete poeziju?
Poeziju pišem od svoje 12-e godine, dakle od 1968. kad su mi prve pjesme objavljene u hercegovačkim novinama koje su se zvale „Sloboda“.
Odakle crpite inspiraciju?
Inspiraciju crpim iz svijeta oko sebe. Čovjek samo treba otvoriti oči, uši i dušu i pjesma je tu. Šuma, cvijeće, trava, ptice, nebo, sunce, mjesec. Ljeto, jesen, zima, proljeće, ljudi, izgubljeni, usamljeni, otuđeni, ostavljeni… Sve može biti ili postati pjesma ako imate dovoljno empatije u sebi, za svijet i ljude oko sebe.
Što je za Vas poezija?
Poezija je ljudska duša na dlanu. Bol, suze, radost, tuga, sve pokazujete i dijelite s drugima, niste sebični, ne skrivate emocije u sebi, dajete svu sebe drugima da biste na taj način olakšali bol i patnje drugih, da biste im obrisali suze, dali nadu, vratili osmijeh na lice…
Koliko zbirka imate tiskanih?
Imam 15 objavljenih knjiga. Bilo bi ih i više da se pjesnici/književnici više cijene (makar upola kao političari!), da vam financiraju izdavanje knjiga, da vam daju bilo kakvu potporu. Na žalost, kod mene se rukopisi knjiga godinama gomilaju, a nemam sponzora ili nakladnika koji će tiskati i/ili financirati tiskanje knjige/a. Nedavno su mi objavljene 4 knjige dječjih pjesama koje sam morala sama financirati i zadužiti se. Još ih nisam otplatila i ne znam kad ću jer imam vrlo malu mirovinu.
Godinama sam se javljala na natječaj Ureda RH za pomoć Hrvatima u dijaspori, ali na moju veliku žalost i razočaranje, NIKAD nisam dobila ni jedne jedine kune za pomoć tj. tiskanje knjiga. Kod nas u Širokom prolaze samo projekti onih koji su u HDZ-u. Boli me duša kad vidim koje sve gluposti pojedinci ili pravna lica prijavljuju na ovaj natječaj i dobivaju velika sredstva, a ja se dugi niz godina prijavljujem i nikad, ama baš nikad nisam ništa dobila. Na koncu sam im poslala mail u kojem sam izrazila svoje nezadovoljstvo i razočaranje i rekla im da se više nikad neću prijaviti na njihov natječaj dok god vladaju ovi koji vladaju i sve namještaju .A moji rukopisi i dalje čekaju neka bolja vremena.
Što mislite o suvremenom pjesništvu 21. stoljeća?
S obzirom da sam ja velika romantičarka, preferiram klasičnu poeziju. U suvremenom pjesništvu ima svega i svačega kao i u suvremenom životu. Izgubili su se svi kriteriji, stvari su postavljene naopako i mjerila vrijednosti su izokrenuta. Danas je takvo vrijeme da što god napišete, svrstava se u poeziju, prozu i sl. I što su vam djela nakaradnija, amoralnija, izopačenija, to vas se više cijeni. Ako uz to imate nekoga tko će vas nahvaliti u mainstream medijima, uspjeh vam je zagarantiran. Vi ste faca, vi ste zvijezda. Stoga vrlo cijenim natječaje koji preferiraju i vrednuju klasične uradtke.
Koje pisce volite čitati?
Pročitam svaku knjigu koja mi dođe u ruke, ali, na žalost, živim u maloj sredini gdje se u knjižarama rijetko (tj.nikada) mogu naći dobre knjige, bestseleri i sl. Inače, možda će zvučati čudno za jednu romantičarku, najviše me opuštaju dobri krimići. Nemam omiljenog pisca, ali su me se jako dojmile knjige poput Franka Mc Courta: „Pepeo moje majke“, „Domina“, od Barbare Wood, „Alias Grace“ od Margaret Atwood itd.
Što nam novoga spremate u bližoj budućnosti?
Sve ovisi o tome hoću li uspjeti naći sponzore za rukopise koji čekaju. Ali, ako se „po jutru dan poznaje“, načekat ću se.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Iskrenost, poštenje, skromnost, dobrota, suosjećajnost i do svih drugih moralnih, nematerijalnih vrijednosti.
Koja Vam je životna maksima?
Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi čine.
Pišete li i prozu? Ili pak za djecu?
Pišem i prozu, ali puno manje nego poeziju. Pišem i pjesme za djecu (upravo objavljene 4 knjige pjesama za djecu).
Što Vam je draže poezija ili proza?
Za pisati mi je puno draža poezija, čitati volim podjednako i jedno i drugo.
POBJEDNIČKA PJESMA
Nisam smjela…
Nekad si mi skidao
zvijezde s neba
svirao serenade
pod prozorom
slao poljupce po vjetru
a ja te voljela…
Nekad si mi zazivao ime
u besanim noćima
mrsio kose
u igri svjetla i sjene
te hladne
snjegovite zime
Nekad smo sjedili
pred kaminom
grijući naga tijela
nekad sam te voljela
a nisam smjela…
Nekad smo ležali
na morskom žalu
s pijeskom u kosi
tražili školjke
i oblutke bijele
trčali bosi
Nekad smo pjevali
pjesmu utihlom moru
brojili suze svetog Lovre
slušali čemprese
čekali zoru
Nekad sam te voljela
čistoćom svoje duše
nevinošću svoje mladosti
voljela sam te
u igri ruku i nemirnih tijela
Nekad sam te silno
ljubila
a nisam smjela….
Ružica Soldo
