Povezivanje s prirodom i poštivanje svih živih bića moto je svakog haiku pjesnika
„Ja sam vam 100 postotna, zrezana Varaždinka“, odmah je preko telefona „ispalila“ temperamentno pjesnikinja Zlata Bogović, dobitnica brojnih nagrada na međunarodnoj razini za svoje haiku pjesništvo i nedavno posljednji prijevod njezine haiku poezije na portugalski jezik objavljen u Eufeme magazine de poezia 22. Zlata Bogović je ekonomistica u mirovini u kojoj uživa. Zanimljvih je korijena i obiteljskog stabla, uvijek nasmiješena i dobre volje za Male ženske razgovore odškrinula je vrata svojeg mahom haiku svijeta u srcu Varaždina i podijelila sa čitateljicama i svoj komadić privatnosti. Vaše je samo da izdvojite malo vremena za sebe udobno smješteni u naslonjač sanjareći o nekim drugim svjetovima. Ta, jučer je bilo Valentinovo i sve iskrilo i vrcalo sitnim pažnjama ljubavi tako da se danas teško vratiti u surovu realnost. Tim više će vam dobro „leći“ vrsna haiku pjesnikinja iz Varaždina. Pa, krenimo više.
Gordana Igrec
Vi ste rođena Varaždinka, zar ne?
Rođena sam u Varaždinu 15. prosinca kao sedmo dijete u obitelji. Dok su snježne pahulje nježno lepršale gradom a majka odmarala od poroda, moj otac Ivan plemeniti Kušec je kao kapelnik limene glazbe učio svirati nove mlade glazbenike. / Moje djevojačko prezime je pl. Kušec, a plemsto je mojim precima darovao 1250 god. Hrvatsko – ugarski kralj Bela IV. Arpadović za zasluge koje su stekli žitelji oko grada Kalnika obranivši ga od Tatara. / Prema rodoslovlju moji preci su doselili u Varaždin, neki od njih u Zagreb, a neki su ostali u Križevcu. Izuzetno mi je drago da je i poznati književnik, novinar i publicist Mladen Kušec isto tako moj pra, pra rođak po pradjedovima koji su bili bratići iz davnog koljena.
Krenimo na Vaš književni rad nakon ovako zanimljivog rodoslovnog stabla. Kako ste doživjeli ovu posljednju nagradu? Što Vam znači?
Svaka nagrada čovjeka veseli pa tako i mene. S obzirom da su moji haiku prevedeni na engleski jezik, kao i na jezike zemalja u kojima su objavljeni i nagrađivani, izuzetno me raduje prijevod na portugalski i objava u Eufeme magazine de poezia 22.
Dobitnica sam mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu i to kako slijedi:
- Druga nagrada, International “Kusamakura” Haiku Competition, Japan, 2002.
- Druga nagrada, 5. Haiku dan – Dubravko Ivančan, Krapina,2003.
- Treća nagrada, Haiku calendar/rokovnik, Ludbreg, 2004.
- Treća nagrada, Kloštar Ivanić, 2004.
- Nagrada/Award, 2008 „Genkissu“ Spirits UP! World Wide Hekinan Haiku Contest, Japan, 2008.
- Pohvala/Honorable Mention, the 14th Mainichi International Haiku Contest, Japan 2010.
- Treća nagrada/Third prize, the 15th International “Kusamakura” Haiku Competition, Japan 2010.
- Treća nagrada, International “Kusamakura” Haiku Competition, Japan, 2010.
- Pohvala, Kloštar Ivanić, 2011.
- Druga nagrada, Kloštar Ivanić, 2012.
- Ludbreški stup haiku pjesnika, prijelazna nagrada, Ludbreg, 2012.
- Treća nagrada za haiku niz, Diogen pro cultura, BiH, 2012.
- Druga nagrada za haiku niz, Kloštar Ivanić, 2012.
- Druga nagrada za haiku, Haiku dan “Dubravko Ivančan”, Krapina 2012.
- Druga nagrada , 15.Haiku dan Dubravko Ivaničan, Krapina, 2013.
- Pohvala za haiku, Kloštar Ivanić, 2013.
- Druga nagrada, 16. Haiku dan – Dubravko Ivančan, Krapina, 2014.
- Pohvala, International Mainichi Haiku Contest, Japan, 2014.
- Treća nagrada, Diogen pro cultura, BiH, 2014.
- Nagrada “Afrodita” za erotski haiku, Ludbreg, 2014.
- Prva nagrada, Diogen pro-cultura magazine, BiH, 2014.
- Prva nagrada za haiku, „Bučijada“ u Ivanić-Gradu, 2014.
- Druga nagrada za haiku, Oj, Delnice, grade pod Petehovcem, Delnice, 2014.
- Pohvala za haiku, „Bučijada“, u Ivanić-Gradu, 2014.
- Pohvala, the 18th Mainichi Haiku Contest, Japan 2014.
- Pohvala, the 69th Matsuo Basho Festival Haiku Awards in Iga, 2015.
- Pohvala za haiku na kajkavskom narječju, “Bučijada”, Ivanić-Grad, 2015.
- Nagrada za senrju, The International Matsuo Basho Award, 4th Edition, the Italian Haiku Association, Italija, 2016.
- Visoka pohvala za haiku na temu Dobrovoljnog darivanja krvi, Zavod za transfuzijsku medicinu, Zagreb, 2016.
- Treća nagrada, mali Irisov mali haiku natječaj, Ivanić-Grad, 2016.
- Pohvala za haiku, Dođi, o dođi na moje jezero, Lokve, 2016.
- Treća nagrada za erotski haiku, „Afrodita“, Ludbreg, 2017.
- Pohvala za haiku, the 19th Apokalipsa Haiku Contest, Slovenija, 2017.
- Pohvala za haiku, “Bučijada” u Ivanić-Gradu, 2017.
- Pohvala za haiku, VII. Polish International Haiku Contest, Poljska, 2017.
- Pohvala za haiku, „Pozdrav proljeću“, Treći susret haiku-pjesnika, Rovinj, 2017.
- Druga nagrada za haiku na kajkavskom narječju, Ivanić-Grad, 2018.
- Pohvala za haiku u Ivanić-Gradu, 2018.
- Pohvala za tanku, The 5th Mt Fuji Tanka Grand Prix! Japan, 2020.
- Druga nagrada za senrju, Ivanić-Grad, 2021.
- Treća nagrada za haiku na kajkavskom narječju, Ivanić-Grad, 2021.
- Druga nagrada za tanku, Ivanić-Grad, 2021.
Također, moji radovi objavljeni su u nizu časopisa, zbornika i antologija u Hrvatskoj i izvan nje. Bila sam na Međunarodnim susretima haiku pjesnika u Krakowu, u Poljskoj, koji su održani u Manggha muzeju japanske umjetnosti i tehnologije, gdje sam imala čast upoznati i družiti s haiku pjesnicima sa svih strana svijeta.
Osim haiku poezije koje forme su Vam još bliske?
Od japanskih kratkih pjesničkih izričaja pišem haiku, senrju, tanku i choku (naga-uta).
Objavila sam dvije zbirke, na hrvatskom i engleskom jeziku.
Od kada pišete haiku poeziju?
Haiku poeziju pišem od 1998. godine.
Što dobar haiku pjesnik mora imati?
Kao što je navela urednica u mojoj drugoj zbirci “Sjaj i snovi – moj Varaždin”, haiku je procvjetao u Japanu u sedamnaestom stoljeću. Odražava način života i zapažanja u vremenu u kojem nastaje. Tako i ja gledam, zapažam i to sve bilježim te tako nastaje haiku. Trebamo živjeti u prijateljstvu s prirodom, poštovati njene mijene. Vidjeti mjesečinu u čaši vina, valove u moru, zagrljene munje, sjaj kukurijeka, šumske proplanke, promatrati ptice, ljude i sve oko nas. Pratiti dane kako odlaze, tmurni, hladni i kratki dani. Tope se duge noći, pozdravlja snijeg, ispraća se zima, dolazi proljeće, pa ljeto, jesen i tako dan po dan, događa se uvijek nešto novo što pravi haiku pjesnik zapaža i opisuje. Zar sve to nije privlačno?
Što je pak sa tzv. hrvatskim haiku pjesništvom. Mi smo narod dugih priča, epike. Koliko nam je bliska ta forma i takav izričaj?
Hrvatski haiku se od kraja 20. stoljeća dokazao mnogobrojnim uspjesima na svjetskoj haiku sceni, poglavito u Japanu, gdje smo dugi niz godina, po broju osvojenih nagrada zauzimali drugo mjesto na međunarodnih natječajima. No, osim sudjelovanja na natječajima, hrvatski su haikuisti uključivani u međunarodne antologije, časopise, zbornike i digitalna izdanja. Posredstvom interneta, haiku je postao globalni fenomen i danas se piše u više od 100 zemalja na mnogim jezicima i narječjima.
A kako u Hrvatskoj stoje stvari s haiku pjesništvom?
Danas u Hrvatskoj niz pjesnika dolazi u dodir s haikuom, mnogi su se okušali u toj formi poezije. Međutim, analizom lirskih tekstova može se izdvojiti haiku u ponekom stihu, posve nesvjesno zabilježen kao iskustveni pjesnički događaj i specifični način gledanja na stvari, možda ne u formi haikua, ali ipak. Prikriven haiku ili senrju naći ćemo u rečenicama kratkih priča ili sonetima.
Vladimir Devidé pisao je o teškoćama na koje je njegova generacija hrvatskih haiđina nailazila prilikom prezentiranja ove pjesničke forme u Hrvatskoj. Međutim, gledajući iz današnje perspektive, moglo bi se reči da je taj otpor dolazio od takozvane mainstream književnosti, daleko prije no od samih pjesnika koji su zavoljeli haiku i otkrili ga u sebi. Uostalom, i velika pera hrvatske književnosti objavljivala su haiku, a od prvih objavljenih radova Dubravka Ivančana šezdesetih godina 20. stoljeća pa do danas, hrvatska je postala svjetska velesila u haiku poeziji, koja i sama daje dva godišnja međunarodna natječaja svjetskoj haiku sceni, naš je IRIS među najboljim časopisima u Europi kao i naša antologija “Nepokošeno nebo” (1996. 2007.) na hrvatskom i engleskom jeziku, koja je pobijedila na međunarodnom natječaju za knjigu godine kod The Haiku Foundation u SAD-u. (Nagrada the Touchstone Award, 2011. g.).
Jasno da mi u Hrvatskoj ne pišemo japanski haiku, razlike u našim kulturama, umjetnosti i jezicima su velike a mnogo toga je upravo iz japanskog, neprevedivo je na europske jezike. No, pišemo po uzoru na japanske izričaje a naše nagrade na velikim japanskim natječajima kroz četrdeset godina to i potvrđuju.
Kada ste se Vi i kako upoznali s haiku pjesništvom?
Drago mi je da me dragi profesor Zvonko Petrović upoznao s haikuom i bio moj mentor. Moj je život obogaćen poezijom i sretna sam što sam uz njegovu pomoć naučila uočavati haiku trenutke u svakodnevnom životu, koji su poput lahora u ljetnoj vrućini i tople pećice nakon duge šetnje zimi. Povezivanje s prirodom i poštivanje svih živih bića moto je svakog haiku pjesnika, i tu sam ja u potpunosti pronašla sebe.
A, inače od kada pišete poeziju?
Poeziju pišem još iz mlađih dana, ali sam intenzivnije počela pisati za vrijeme domovinskog rata. / Pozdrav slobodi, Hrvatska mati, Danas umrlo je sve, Hrvatska – domovino mila, godina 1991. 1992./ i tako nastavila dalje lirski i prigodno pa do danas. Pročitala sam izreku koja me se veoma dojmila „Pisana riječ je najveće dostignuće čovjeka“ za koju smatram da je vrhunska. Poezijom možeš opisati – žensko srce prepuno tajni- prolaznost sreće i vječnost tuge-u poeziji – nemoguće postaje moguće ako dovoljno želiš – u različitosti, ljepota i bogatstvo, – najveći čovjek, uvijek ostaje dijete – znatiželjno, nevino i iskreno.
Pišete li i prozu?
Pišem i prozu i to kratke priče inspirirane maštom ali i stvarnim događajima.
Valentinovo je za nama. Vi imate dugi bračni staž. Što je bitno u braku?
U braku sam „već“ punih 45 godina. A formula za dugovječnost braka je ljubav, povjerenje, iskrenost, vjernost, tolerancija, kompromis.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
U životu mi je važna istina, povjerenje, pravo prijateljstvo, zdravlje i sloga.
Koji Vam je životni moto?
Moj životni moto je: „Živi i daj živjeti“!
Jeste li imali uzora u svojem stvaralaštvu?
U mojem stvaralaštvu što se tiče haiku poezije uzor su mi bili prof. Zvonimir Petrović, akademik Vladimir Devide, Enes Kišević, Dragutin Tadijanović, kojeg sam imala čast upoznati u Krapini 2005. god. uoči 100 tog rođendana.
Koje pisce najradije čitate?
Volim čitati pisce raznih žanrova, od klasike, romantike, beletristike domaće i strane.
Što nam novoga pripremate?
U bliskoj budućnosti pripremam izdanje kratkih priča i zbirku klasične poezije.
Koliko ste zbirka do sada izdali?
Do sada sam izdala dvije dvojezične zbirke haiku poezije /hrvatski – engleski/ „Pjesma slavuja“ i „Sjaj i snovi – moj Varaždin“ i jednu klasične poezije. Malo je poznato da postoji i jedno izdanje – moja prva unikatna zbirka klasične poezije pod naslovom „Zbirka pjesama“ iz 2000. god. koju mi je kćerka Petra pripremila, odštampala i poklonila za moj jubilarni rođendan.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodne dane konačno provodim kako želim. Čitam, gledam televiziju, šetam i družim se s prijateljima i obitelji, pomalo pišem, malo haiku, malo klasiku, sve ovisi o natječajima i inspiraciji. Često sam išla u kazalište i na koncerte, ali zbog korone to sada izbjegavam. Ali nisam klonula duhom, vječni sam optimist – sutra je novi dan.
