Zagrebački nakladnik Fraktura nedavno je objavio knjigu sjećanja poznate glumice s ovih geografskih širina, Mire Furlan (1955-2021), na preko 600 stranica, na formatu koji me podsjetio na niz memoarskih uspješnica svojedobnog uspješnog izdavača, Globusa
Miroslav Pelikan
Koliko se sjećam onih vremena, Mira Furlan bila je vrlo tražena i popularna i nagrađivana glumica, vrlo istaknuta, s nizom zanimljivih uloga (nakladnik je najavljuje kao najveću filmsku i kazališnu divu s ovih prostora, ostavimo to za neku drugu prigodu) da bi se u onim prijelomnim godina prema njoj stvorio stanoviti animozitet, odlazi u Ameriku i tamo u filmskom i televizijskom svijetu ostvaruje određenu popularnost, da bi prošle godine preminula.
Ova me je opsežna knjiga podsjetila na niz sjajnih hrvatskih glumaca, s kojima sam imao zadovoljstvo i sreću surađivati u emisiji Poezija naglas, na 3. programu Hrvatskoga radija, urednik je bio iznimni hrvatski pjesnik Danijel Dragojević, na Zlatka Crnkovića i Vanju Dracha (naravno, ne mogu spomenuti sve dobre i neponovljive glumce, ali im se i sada zahvaljujem) koji su praktično posve potonuli u opće poznati zaborav i njih se rijetko, rijetko tko sjeti, osim na kakvom slabo praćenom festivalu glumca u manjem mjestu i daleko od metropole.
Mira Furlan ovu je knjigu posvetila svome sinu, a nama je prepustila svoja razmišljanja.
