Navršava se stota godišnjica rođenja akademika Ive Padovana, istaknutog hrvatskog liječnika otorinolaringologa, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1998. do 2003.
Pripremio: Tomislav Radić
Ivo Padovan rodio se 11. veljače 1922. u Blatu na Korčuli gdje je završio osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju polazio je u Dubrovniku i Zagrebu gdje je maturirao 1941. te upisao studij medicine. Od 1944. do 1945. bio je sudionik antifašističke borbe u kojoj je bio referent saniteta zagorskog partizanskog odreda, liječnik u partizanskoj bolnici u Podgariću i epidemiolog X. zagrebačkog korpusa.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1947., a specijalizaciju iz otorinolaringologije, pod vodstvom dr. Ante Šercera, završio je 1950. Od 1952. radio je u Klinici za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu, a od 1966. do 1988. bio je i njezin predstojnik. U toj je klinici organizirao Audiološki centar te Centar za tumore i rekonstrukcijsku kirurgiju, a od 1962. bio je i ravnatelj njezina Instituta za proučavanje i zaštitu uha i dišnih organa.
Od 1968. do 1987. bio je i redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Bio je osnivač (1966.) i dugogodišnji predsjednik Hrvatske lige za borbu protiv raka te utemeljitelj Zavoda za talasoterapiju u Crikvenici (1959.) i Središnjega instituta za tumore (danas Klinika za tumore) u Zagrebu (1968.).
Posebno se bavio rekonstrukcijskom kirurgijom i onkologijom glave i vrata te rehabilitacijom sluha i govora. Uveo je metodu izravnog pristupa hipofizi, razradio metodu otvorene plastike nosa te uveo vlastitu metodu – mozaičnu plastiku uške. Prema projektima na kojima je radio izrađen je aparat AUDIOSTROB-PADOVAN za dijagnostiku respiratornih organa i fiziologiju generatora glasa.
Autor je trosveščanog udžbenika otorinolaringološke kirurgije Otorinolaringologija (1982.–1987.). Bio je glavni urednik Medicinske enciklopedije (1986.), Medicinskoga leksikona (1992.) i Enciklopedijskoga rječnika humanog i veterinarskoga medicinskog nazivlja (2006.).
Bio je član mnogih prestižnih stručnih i znanstvenih organizacija u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Švicarskoj, a osam godina bio je i član Vijeća Međunarodne lige protiv raka.
Od 1977. bio je izvanredni, a od 1983. redoviti član Akademije u kojoj je bio tajnik Razreda za medicinske znanosti (1989.–1991.), zatim potpredsjednik (1991.–1997.) i predsjednik HAZU u dva mandata (1998.–2003.). U to je vrijeme obnovljeno pročelje Akademijine palače, započeta rekonstrukcija i adaptacija Kemijskog laboratorija Hermana Bolléa u Knjižnicu HAZU, dvorišna zgrada u Gundulićevoj 24 adaptirana je za potrebe Akademijinih zavoda (Arhiva za likovne umjetnosti, Zavoda za ornitologiju i Odsjeka za povijest medicinskih znanosti), a izrađen je i sustav hidrantske mreže za zaštitu kompleksa Arboretuma HAZU u Trstenom od požara.
Osobito se zalagao za izdavačku djelatnost, za širenje međuakademijske suradnje te za promicanje vrsnoće na području znanosti i umjetnosti.
Akademik Ivo Padovan umro je u Zagrebu 19. prosinca 2010.
