ČOVJEČNI ODGOVOR I VAPAJ NAD SRUŠENIM SVIJETOM I IZOKRENUTIM VRIJEDNOSTIMA
U siječnju 2022. godine iz tiska je izišla već druga knjiga Tomislava Marijana Bilosnića, koji ove godine slavi svoj jubilej – 75 godina života i 55 godina bogatog umjetničkog djelovanja
U siječnju 2022. godine iz tiska je izišla već druga knjiga Tomislava Marijana Bilosnića, koji ove godine slavi svoj jubilej – 75 godina života i 55 godina bogatog umjetničkog djelovanja. Riječ je o knjizi poema „Vrtni patuljak“, obima 104 stranice, podijeljenoj na devet pjevanja: Dvije tisuće i dvadeseta godina, Potres u donjem svijetu Banovine, Richter trese Hrvatsku, Zorro s maskom covida-19, Prognanici vrtni patuljci, Dvadeseto stoljeće, Iskri snijeg na granama, a potom se na suncu topi, 2020. godina selfi s demokracijom i You tube u očnim šupljinama.
Već iz njihova naslova vidljivi su poticaji i sami sadržaji uknjiženih poema. Prije svega to su potres u Zagrebu i Banovini, potom pandemija korona virusa, izbjeglička kriza i novi globalni procesi, u kojima se globalno širi i na globalne podjele, moć novca i inrenetske društvene mreže, nasilje i vjerska netrpeljivost, konačno svima vidljiva činjenica da cijeli društveni slojevi postaju marginalni, dvadeseto stoljeće i neoliberalizam na početku novog tisućljeća, što je autora navelo na promišljanje o epilogu vremena kakvoga smo donedavno poznavali.
U napomeni, na kraju knjige, Bilosnić piše: „Doslovno, mijenja se i srce i um svijeta. I tijelo njegovo, priroda. Potresi, poplave, orkani, požari, epidemije, postale su brze poput interneta, mijenjajući i dinamiku svijeta. Kako u slučaju moje poeme broj od devet pjevanja upućuje na devet preobrazbi u svakom od simetričnih krugova našeg doba, kako nebeskih i rajskih, tako i paklenih, sugeriranje broja devet kao zadnjega broja u nizu, označava i na njegovu kozmogonijsku, ritualnu vrijednost stvaranja novih oblika i novog reda svijeta. Tako početak 21. stoljeća, novog doba, ne vidim u 2000., već u 2020. prestupnoj godini, kao godini nove energije.“
Dr. sc. Tin Lemac, recenzent ove knjige, za poemu „Vrtni patuljak“ Tomislava Marijana Bilosnića, između ostalog kaže: „Možemo reći kako je ovom poemom Bilosnić postigao uspjeh na više planova. Prvi je uglavljivanje svojeg recentnog književnog djela u suvremene tokove što je jedan nadasve čovječni odgovor i vapaj nad srušenim svijetom i izokrenutim vrijednostima, drugi je nastavak pisanja poema čime se kohezivira njegov veliki korpus, treće je tkanje poema na sličnom poetičkom i stilskom fonu, a četvrto možda i vrednovanje koje ćemo vidjeti u budućnosti. U svakom slučaju, poemom Vrtni patuljak dobili smo još jedno djelo koje u odvjetku književnosti sazdanoj na odgovoru aktualnoj stvarnosti ne bježi u moguće svjetove kao subverziju, već govoreći proriče i vapije. Koja će strana preuzeti vodstvo, možda vidimo i u nekom drugom djelu“.
Knjigu poema „Vrtni patuljak“ izdao je nakladnik 3000 godina Za dar, kao urednik potpisuje se Dejan Golem, recenzent je dr. sc. Tin Lemac, naslovnicu je, kao i gotovo sve svoje dosadašnje knjige, likovno opremio sam autor Tomislav Marijan Bilosnić, dok grafička obrada pripada Mariji Marfat. Knjiga je tiskana uz potporu Krekić Avangard d. o. o. Zadar i Media Oglasi d. o. o., Zadar.
Piše: dr. sc. Tin Lemac
MANIRISTIČKI VAŠAR ČUDA
Tomislav Marijan Bilosnić: VRTNI PATULJAK, poema, 3000 godina Za dar, Zadar, 2022.
Tomislav Marijan Bilosnić, književnik i slikar, pjesnik pozamašna opusa, ovu je godinu pandemije i potresa obilježio svojom poemom Vrtni patuljak. Iako to nije prva poema u njegovu veliku korpusu (sjetimo se samo ratne poeme Štiti slovo hrvatsko), zanimljivo je njezino oblikovanje i uklapanje u sadašnje književne i društvene tokove hrvatske književnosti.
Poema se kao književni žanr oblikuje na ravnoteži lirskih, epskih i dramskih silnica, a izbor predmetne građe i njezina obrada uvjetuje raspored navedenih žanrovskih signala. Važno je naglasiti kako se Bilosnićeva poematika, u ponekoj razlici prema poeziji, odlikuje u manirizacijskoj i manirističkoj tvorbi književne građe. To sam, naime, naglasio još i u naslovu teksta u kojem sam pisao o starijoj poemi Štiti slovo hrvatsko. Tehnički pojam manirizacije obuhvaća semantizaciju nekog diskurza kontekstualnim danostima pripadnog teksta ili nekim drugim diskurzom, dok se manirističnost osvaja preko područja jake, realizirane barokne metaforike koja doživljava cvat kroz tekstne ravnine.
U navedenu rukopisu djela Bilosnić se referira na kataklizme koje su obuhvatile našu suvremenost. Jedna je pandemija virusa Covid 19 koja je zahvatila cijeli svijet, a druga potres na području Banovine koji je poharao Petrinju. Takve strahote koje su poharale mnoge živote i ostavile neizbrisive tragove u empirijskoj sferi možemo projicirati i u literarnu sferu. Devet pjevanja kao simboličkih devet krugova Pakla pruža jednu nijansiranu, gradacijski satkanu sliku naše društvene, političke, kulturne i popkulturne suvremenosti. Pritom, Bilosnićev se subjekt ne postavlja u moralističku nadmenost ili ironijsku savitljivost nad time, već tihim i gorkim tonom pokušava sagledati sve moguće devijacije koje nije lako samo izbrojiti.
Naslovni je motiv vrtnog patuljka sinegdoha malenog čovjeka pred civilizacijskim strahotama. Cijeli je diskurz knjige velika bojanka raznorodnih civilizacijskih i drugih motiva. Od onih kulturnih nama empirijski i diskurzivno daljih (Macchu Picchu, Keopsova piramida) do nama povijesno bližih (Hiroshima, Auschwitz), od Univerzalija (Vrijeme, Prostor) preko literarnih motiva i toposa (Poundovi stihovi, Whitmanove vlati, na jeziku kojem je govorio Šenoa), slikarskih motiva (Chagall, Hegedušić) do suvremenih popkulturnih motiva (Youtube). Metaforika je virtuozna, počesto i zavijena, maniristički hermetična. Njome se na najjednostavnijoj razini oneobičava taj suludi svijet i pokušava pronaći uporište govora o njegovoj boljoj verziji. Izdvojit ću neke primjere koji svjedoče autorovu ingeniju: Marihuana u očima s pepeljastim krilima, svjetlosni mimohod virusa, u uši utisnuta pjena sna / tuče u modra vrata neba.
Možemo reći kako je ovom poemom Bilosnić postigao uspjeh na više planova. Prvi je uglavljivanje svojeg recentnog književnog djela u suvremene tokove što je jedan nadasve čovječni odgovor i vapaj nad srušenim svijetom i izokrenutim vrijednostima, drugi je nastavak pisanja poema čime se kohezivira njegov veliki korpus, treće je tkanje poema na sličnom poetičkom i stilskom fonu, a četvrto možda i vrednovanje koje ćemo vidjeti u budućnosti. U svakom slučaju, poemom Vrtni patuljak dobili smo još jedno djelo koje u odvjetku književnosti sazdanoj na odgovoru aktualnoj stvarnosti ne bježi u moguće svjetove kao subverziju, već govoreći proriče i vapije. Koja će strana preuzeti vodstvo, možda vidimo i u nekom drugom djelu.
NAPOMENA AUTORA
Na kraju ovih devet pjevanja osjećam potrebu reći riječ što me potaklo na njih. Potres u Zagrebu i Banovini, potom pandemija korona virusa, prije toga izbjeglička kriza i novi globalni procesi, u kojima se globalno širi i na globalne podjele, moć novca i inrenetskih društvenih mreža, nasilja i vjerska netrpeljivost, konačno svima vidljiva činjenica da cijeli društveni slojevi postaju marginalni, navelo me na promišljanje o epilogu vremena kakvoga sam znao do tada. Doslovno, mijenja se i srce i um svijeta. I tijelo njegovo, priroda. Potresi, poplave, orkani, požari, epidemije, postale su brze poput interneta, mijenjajući i dinamiku svijeta. Kako u slučaju moje poeme broj od devet pjevanja upućuje na devet preobrazbi u svakom od simetričnih krugova našeg doba, kako nebeskih i rajskih, tako i paklenih, sugeriranje broja devet kao zadnjega broja u nizu, označava i na njegovu kozmogonijsku, ritualnu vrijednost stvaranja novih oblika i novog reda svijeta. Tako početak 21. stoljeća, novog doba, ne vidim u 2000., već u 2020. prestupnoj godini, kao godini nove energije. I zato sam napisao ovu poemu, govoreći i o 20. stoljeću, uvjeren kako svijet još nije svjestan kako ovo stoljeće izgleda, jer to i nije moguće – mnogi se iz ratova toga stoljeća još nisu vratili doma. A kako nas korona lišava slobodnih dodira s vanjskim svijetom, čovjek pod doslovnim nadzorom svakog pokreta i izgovorene riječi, bez samopouzdanja i ponosa, postaje pukim promatračem svedenim na vrtnog patuljka.
Siječanj 2021.
