Skip to content

Sjećanje na Evu Akerman – izložba u palači Herzer u Varaždinu

 

“Sjećanje na Evu Akerman” naziv je izložbe otvorene u srijedu 26. siječnja u multimedijalnoj dvorani palače Herzer u Varaždinu. Izložba je organizirana prema ideji sina Eve Akerman Mihaela Akermana i prof. povijesti iz Ludbrega Milivoja Dretara koji se bavi poviješću Židova u Ludbregu, Varaždinu i Varaždinskoj županiji

Gordana Igrec

Eva Akerman r. Krajanski  (Varaždin, 13. rujna 1922. – Zagreb, 2. lipnja 2021.)

– Kći Lisi/Elisabeth, Jelisaveta i Artura Krajanskog. Nakon završene osnovne škole i  Gimnazije u Varaždinu upisuje studij farmacije u Zagrebu koji je prekinula u travnju 1941. Nakon što joj se otac ubio 6. travnja 1941. i obitelj ostala bez prihoda zaposlila se čuvajući djecu jednoj zagrebačkoj obitelji, no 12. srpnja 1941. vratila se u Varaždin gdje su je uskoro, već slijedeće večeri zajedno s majkom, bratom i bakom uhapsili. Prvo su ih odveli u varaždinsku  Jašionu u ulici Braće Radić, a onda nakon 48 sati na  prostor Zagrebačkog zbora u Savskoj u Zagrebu gdje su ostali četiri dana te nakon toga u kino dvoranu u Gospiću. Tu se je razboljela te je otpremljena u gospićku bolnicu. Od tuda s lažnim dokumentima odlazi preko Karlobaga i Splita gdje se je našla sa svojim zaručnikom, a uskoro i suprugom Đurom Akermanom u  Preko na Ugljanu. Nakon četiri mjeseca bježe u Split zbog straha da ih Talijani ne izruče na prostor NDH, od kuda bježe u Sutivan na Braču. Tu su  ih Talijani zarobili  prebacili u internacijski logor Sumartin na Braču te nakon toga u talijanski koncentracijski logor Kampor na Rabu gdje su dočekali kapitulaciju Italije kada partizanskim brodom odlaze u Senj, a ubrzo (u rujnu) odlaze u partizane. Tijekom njenog partizanskog rada radila je kao bolničarka, referentica za ljekarništvo u  ratnoj bolnici na Papuku i Osijeku, dok je njen suprug bio u partizanima na Psunju. U Varaždin se vratila odmah nakon oslobođenja, no u kući je zatekla strance. Nastavila je studij i diplomirala 1949. Radila je u Gradskoj apoteci u Herceg Novom do preseljenja obitelji  u Zadar 1957. gdje je ona radila u Laboratoriju za pretrage krvi zadarske poliklinike. Nakon što je 1964. godine položila specijalistički ispit iz medicinske biokemije radila je u biokemijskom laboratoriju, a nekoliko zadnjih godina prije umirovljenja 1982. radila je u Apoteci bolnice Medicinskog centra u Zadru. Majka je dvojice sinova, Vladimira i Mihaela. U Zagreb, u Dom umirovljenika zaklade Lavoslava Schwarza preselila je 2005. Aktivno je provodila svoje umirovljeničke dane sudjelujući u različitim kulturnim događanjima do svoje smrti u lipnju prošle godine. Grad Varaždin joj je 2018. dodijelio diplomu počasne građanke, a ona je gradu darovala mamin klavir.-ispričala nam je muzejska savjetnica na Povijesnom odjelu Gradskog muzeja Varaždin, i zamjenica ravnatelja, magistra povijesti Spomenka Težak.

See also  Stjepan Katić - osebujni ciklus pastela s motivom Zagreba

Sjećanje na Evu Akerman – izložba u palači Herzer u Varaždinu, od 26. siječnja do 27. veljače

Na izložbi su izloženi dokumenti i fotografije te različiti predmeti povezani s obiteljima Akerman i Krajanski iz fundusa GMV i obitelji Akerman. Isto su izložene slike i crtežei čija je autorica gđa. Eva Akerman. Motivi kojima se posvećuje su njen stan, pijanistički koncert, spomenici grada Zadra ili pak mrtve prirode

Muzejska savjetnica mr. Spomenka Težak je prilikom postavljanja izložbe surađivala s obitelji Eve Akerman, sinovi Mihael i Vladimir posudili su njihove slike i memorabilije za izložbu.

Prije samog otvorenja izložbu je posjetio izraelski veleposlanik, a na samom otvorenju bio je varaždinski gradonačelnik dr. Neven Bosilj, ravnatelj GMV Ivan Mesek, sinovi gđe. Akerman sa suprugama, gđa Zdenka Weber i zainteresirani građani kojih zbog pridržavanja pandemijskih mjera nije moglo biti puno.

Na otvaranju izložbe magistra Težak govorila o značenju obitelji Krajanski za grad Varaždin.

– Prvi član obitelji Benjamin Kräuterblüth (Tarnopol, Ukrajina, 1. listopada 1853. – Varaždin, 1943.), magistar farmacije i ljekarnik, u Varaždin dolazi iz Beča 1883. Te iste godine postaje vlasnik ljekarne K zlatnom angjelu, do tada u posjedu Slavoljuba Lellisa, a vodi je do 1920., kada je preuzima njegov sin  dr. Artur Krajanski. Bio je aktivan član u Židovskoj bogoštovnoj općini u Varaždinu kao član Općinskog odbora i Bogoštovnog vijeća. Sa suprogom Idom r. Pinczewer imao je dvojicu sinova.  Njega su u svibnju 1943. Zatvorili, no uspio se spasiti i umro je prirodnom smrću Varaždinu

Dr. Artur Krajanski (Varaždin, 25. svibnja 1884. – Varaždin, 6.travnja 1941.), ljekarnik, farmakolog i povjesničar farmacije.

Stariji sin varaždinskog ljekarnika Benjamina Kräuterblütha. Školovao se u Varaždinu, Beču i Budimpešti gdje je završio farmaciju i doktorirao kemiju. Uz studij u Beču je učio i svirati čelo. Na jednom od koncerta u Beču upoznao je Elizabeth Meller i s njom se oženio 1918. u Maria Lanzendorfu, gdje je obitelj Meller imala posjed. Uz ljekarništvo, od 1920. do 6. travnja 1941. vodio je ljekarnu K zlatnom angjelu koju je preuzeo od oca, bavio se poviješću farmacije i glazbom. Svirao je čelo. Bio je član mnogih varaždinskih udruga, djelovao je kao kulturni radnik. Bio je i aktivan član varaždinskog Muzealnog društva te je GMV-u poklonio inventar stare ljekarne koji je izložen u stalnom postavu u Starom gradu. Ne želeći pasti u ruke nacistima 6. travnja 1941. počinio je samoubojstvo te je pokopan na varaždinskom Židovskom groblju. Objavio je više stručnih rasprava iz farmacije, u Farmaceutskom vjesniku tekstove Deontološka načela u starim ljekopisima (1926.), Karakteristika sredovječne materiae medicae (1926.), O sadržaju hyoscyamina u korijenu altropae belladonnae (1926.),  Kako su nastala današnja synonyma lijekova (1928.), a u Spomenici varaždinskog muzeja 1925. – 1935. tekst pod naslovom O statutu varaždinskog ceha ranarika, brijača i kupalištara iz god. 1557.- govorila je magistra Težak, te nastavila kako je:“ Dr. Ernest, Josip Krajanski (Varaždin, 15. studeni 1885. – Stara Gradiška, studeni 1941.), odvjetnik, glazbeni pisac i zborovođa. Mlađi sin Benjamina Kräuterblütha isto je nakon ispita zrelosti promijenio prezime u Krajanski. Isticao se glazbenom nadarenošću. On i brat učili su glazbu kod Josipa Rosenberga i njegova sina Vjekoslava Rosenberga Ružića. Nakon završene osnovne škole i Gimnazije u Varaždinu studirao je pravo u Beču i Zagrebu gdje je i doktorirao 1911. U Beču je  završio i  studij violine na Muzičkoj akademiji. U Varaždinu je vodio samostalnu odvjetničku kancelariju u Patačićevoj ulici 4 (danas je to ulica Ivana Cankara), te se u razdoblju između dva rata istaknuo u glazbenom životu. Bio je dirigent  pjevačkog zbora Varaždinske akademske omladine od 1917. do 1921. S profesorom K. Filićem sudjelovao je  u osnivanju mješovitog pjevačkog zbora Tomislav 1922.  s kojim je održao niz koncerata. Bavio se harmonizacijom narodnih popijevki Ja sem Varaždinec… (1919.), Gorom hodi, Kad snešice v krčmu zajdu, Jelena, jabuka zelena i druge. U srpnju 1941. uhićen je s većinom varaždinskih židova i deportiran u logor. Smrtno je stradao u logoru Stara Gradiška. Pisao je glazbene osvrte, preglede i biografske članke: Varaždinski Musikverein, F. Livadić, I. Padovec, L. I. Ebner, I. G. Lindenthal, K. i F. Udl, I. Zajc, J. Brahms koji su objavljivani u periodici: Židovska smotra (1910), Novi akordi (Ljubljana 1911.), Hrvatska njiva (1918.), Sv. Cecilija (1919., 1927.-9., 1934., 1939.-40)., Obzor (1922.), Naše  pravice (1924.), Varaždinske novosti (1929.-34., 1938.–41.), Samoborski list (1940.).“

– Supruga Artura i majka gđe Eve bila je Jelisava/Lisi Krajanski, rođ. Meller (Šopron, 13. srpnja  1891. –  Auschwitz, 1943.), pijanistica i učiteljica klavira.

See also  Izložba Nikole Bolčević u Salonu Galerije Antuna Augustinčića

U rodnom gradu je završila osnovnu školu i gimnaziju te srednju glazbenu. 1910. primljena je na Bečki konzervatorij no zbog ratnih zbivanja je prekinula školovanje koje je završila 1919., već udata za varaždinskog ljekarnika dr. Artura Krajanskog. Od 1919. živi u Varaždinu gdje je imala i nekoliko solističkih koncerata. Sudjelovala je u osnivanju, a  i kratko je vrijeme radila na varaždinskoj Glazbenoj školi 1936. Kao pratnja na klaviru nastupala je i na koncertima velikih violinista. Poučavala je  učenike u klaviru. Nju, djecu Franju i Evu, majku Irene i šogora Ernesta odveli su 13. srpnja 1941. Deportirana je preko Zagreba u Gospić, a zatim u logor Loborgrad iz kojeg je otpremljena u koncentracijski logor Auschwitz gdje je smrtno stradala. Njena majka Irena Meller, koja je živjela s njima, uspjela se spasiti u prvom progonu no ponovo su je  zatvorili u svibnju 1943., te je i ona smrtno stradala u logoru Auschwitz.- ispričala je magistra Težak.

Gradonačelnik je govorio o danu provedenom s izraleskim veleposlanikom, žrtvama holokausta u Varaždinu te gospođi Evi Akerman kojoj je Grad Varaždin 2018. dodjelio povelju počasne građanke grada Varaždina.

U protokolu otvorenja govorio je  ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin  mr. Ivan Mesek te sin gđe. Eve Akerman.

Izložba se može razgledati do 27. veljače 2022., radnim danom (osim ponedjeljka) od 9 do 17 h, subotom i nedjeljom od 9 do 13 h.