Pero Pavlović
RASTI GRADE!
Prevest te na jezik najrazgovjetnijih ozorenja
Ozarit u ljepotu
Ogrlatit u biljur glasova
Okrilit u još nerođenu javu
Mišlju, riječju i djelom pripravit pjesmi put
Pri srdašce
U srdašce
Na srdašce
Umilan, uzbiban, ustreptao, usplaminjan
Privio se nujno Zagreb grad
Iz okrhka svjetlosti
Iz najdubljih dubina povijesti
Iznjihat bajku
Iznjedrit javku
I oteć među ljude – u ljubav, živost i trajanje
Naći se pred razbokorenim zrinjevačkim platanama
U vrevi Ilice
U miru Katedrale pokraj Stepinčeva groba
Prepustit se šutnji, predat trpnji, istrajat u kušnji
Prosinut; i u retke redat slike, ushite i znamena
Rasti Grade u svoja svitanja, sjećanja i sretanja
Odani, krijesi, cvići srećom, olistaj pjevom
Ogrozdi, ozri, obiluj, osnaži se, ovjekovječi
Šumi, širi, vijori, rominjaj, grgori, zvoni
Zaodjeni se u prpošne lekseme i hrvatsku blagost
U Zagrebu, 26. svibnja 2000.
