Moj djed, Pavao Dragičević, spasio je svojeg prijatelja Židova za vrijeme II. svjetskog rata
Rođena u Vukovaru 1964. Vesna Dragičević umirovljena je djelatna vojna osoba po činu – poručnik sa stalnom adresom u Vinkovcima. Potječe iz obitelji u kojoj je djed za vrijeme II. svjetskog rata spasio svojeg prijatelja Židova, ali i mnogim drugim tada nepoželjnim u kvislinškoj državi NDH, pružio je ruku spasa. Njegova unuka prema dokumentaciji koju posjeduje i pričam svoje, danas pokojne bake, pokrenula je proces da se njezin djed posthumno proglasi Pravednikom među narodima. Taj proces traje do danas, a pokrenut je 2010. godine. Za portal Akademija Art Vesna Dragičević govori o svojoj obiteljskoj priči, a u povodu 77 godina od oslobađanja najzloglasnijeg logora u okupiranoj Europi – Auschwitz
Gordana Igrec
Koja je, dakle, priča Vašeg djeda?
Spasio je svog prijatelja Wernera Kastana na način da ga je skrivao u službenom stanu u Vukovaru, sve do trenutka kada su se stekli uvjeti da ga “prebaci” u Mađarsku. U to vrijeme je djed radio u Hrvatskom “oružništvu“ u Vukovaru, u svojstvu oružničkog narednika, gdje je razmješten nakon što je prethodno bio zaposlen kao žandarmerijski poručnik u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Osim ovog spašavanja, u obitelji se pričalo da je jednom prilikom, u noći podigao „reze“ na dva željeznička vagona s Romima. Što se kasnije događalo nije poznato.
Kako Vam se djed zvao i prezivao i koga je spasio i kako?
Puno ime i prezime je Pavao Dragičević. Djed je rođen 02. lipnja 1900. godine u mjestu Gračac (južna Lika), od oca Tomislava Dragičevića i majke Ane Kaluđer (piše u točki 3. ovog dopisa).
Što imate od dokumenata kao „dokaz“ spašavanja?
a) U posjedu sam originalnog dokumenta sastavljenog kod javnog bilježnika Rudolfa Ančića u Osijeku, u kojem je zapisana izjava u prvom licu spašenog gospodina Wernera Kastana,“ … da nije gospodina Pavla, ja i moja obitelj ne bi smo danas bili živi“.
Kada ste pokrenuli inicijativu da se vaš djed proglasi Pravednikom među narodima?Godine 2010. sam se obratila židovskoj zajednici Bet Izrael u Zagrebu.
Kako je tekla procedura?
Zahvaljujući angažiranju gospođe Julije Koš, procedura je još u tijeku.
Tko je Vama pak ispričao priču o djedovoj nesebičnosti?
Saznanje o događaju sam dobila od bake Hermine, djedove supruge, kasnije od tate i tetke.
Međutim, Vaš djed je završio u logoru dolaskom partizana, zar ne? Gdje je djed bio u logoru i zašto?
Što Vi, osobno mislite o tome vremenu?
a) Ružna i teška vremena za život, gdje je zaista „čovjek čovjeku vuk“. Djed i baka su imali dvoje maloljetne djece rođeni 1931. i 1933. godine. Samo djed je radio na slabo plaćenim poslovima.,
b) Prije WWII, djed je bio zaposlen u žandarmeriji stare kraljevine Jugoslavije. U žandarmeriju ga je namjestio njegov stric Božo Dragičević, prethodno je djed završio za „trgovca delikatesnom robom“ kod braće „Muhar“ u Zemunu. Kao žandarm je 1928. godine (kada se vjerio za baku Herminu pl. Banščak-Pozojević), bio optužen da je ukrao službeni pištolj. Za kaznu je morao nastaviti sa službom u Ohridu i Strugi (Makedonija), gdje je jednom prilikom bio u počasnoj pratnji Sultanu. Nakon što se dokazalo da on ipak nije ukrao službeni pištolj, djed je vraćen nakon tri godine u Sombor gdje se 1931. godine rodila tetka Ana, a 1933. moj otac Tomislav u Kolutu.
c) Početkom drugog svjetskog rata i formiranjem kvislinške države NDH, djeda su zaposlili u novoformirano „Hrvatsko oružništvo“, kao uostalom i većinu pripadnika starojugoslavenskih žandara.
d) Ulaskom makedonske partizanske brigade u Vinkovce, djed je određen za strijeljanje na Kumanovoj ciglani u Vinkovcima. Jedan Makedonac koji je bio u streljačkom vodu, prepoznao je djeda Pavla i kazao kako zna da je ovog čovjeka vidio u Makedoniji i da zna da je spasio neku ženu ciganku kojoj je muž odsjekao uši te da je tog muža uhvatio skočivši za njim u rijeku Vardar.
c) Nakon svjedočenja makedonskog vojnika djed nije strijeljan, već je zatvoren prvo u Vinkovcima, potom poslan u logor Kovin te Vršac i Petrovaradin.
d) Nakon što se vratio iz logora, mijenjao je često poslove. Bio je pismen i pisao je krasopisom.
Može li se takvo što ponoviti?
Na žalost, izgleda da se može ponoviti.
Koliko je bilo Židova do II svjetskog rata u Vinkovcima?
Transport upućen u Auschwitz iz Vinkovaca u kolovozu 1942. i sudbina srijemskih i bijeljinskih Židova za vrijeme Drugoga svjetskog rata RAJKA BUĆIN Hrvatski državni arhiv Zagreb, Hrvatska rbucin@arhiv.hr U logor Auschwitz s područja Nezavisne Države Hrvatske bilo je u kolovozu 1942. upućeno pet transporta s oko 5000 Židova. Među njima je bio i transport iz Vinkovaca, koji je odande krenuo 19. kolovoza, a stigao 22. kolovoza 1942. godine. Bio je sastavljen od oko 1000 Židova s područja Srijema, tada u okviru velikih župa Vuka i Posavje (Ilok, Vukovar, Županja, Srijemska odnosno Hrvatska Mitrovica, Ruma, Šid, Stara Pazova), te ostatka židovske zajednice s područja kotara Bijeljina. Nakon što su od svibnja do kraja srpnja 1942. masovne deportacije Židova iz Srijema (Vinkovci, Zemun, Stara Pazova) u nekoliko navrata bile upućene u logore Jasenovac i Stara Gradiška, transportom iz kolovoza 1942. holokaust na području Srijema i Bijeljine uglavnom je okončan. Izuzeti su Židovi koji su bili u mješovitom braku, zdravstveni radnici i članovi njihovih obitelji te osobe koje su dobile poštedu na temelju pojedinačnih intervencija. Oni su obuhvaćeni deportacijama koje su uslijedile 1943. godine. Rad se osvrće i na prethodne deportacije te donosi nove spoznaje o osobama registriranima u knjigama mrtvih u Auschwitzu, deportiranima iz Vinkovaca i Zemuna u logore Jasenovac i Stara Gradiška, ali i druge spoznaje o povijesti holokausta na tom području Nezavisne Države Hrvatske. U istraživanju su korišteni izvorni dokumenti iz Hrvatskoga državnog arhiva, Arhiva Vojvodine, Arhiva Jugoslavije, Jevrejskoga istorijskog muzeja, Državnoga muzeja Auschwitz-Birkenau i drugih baštinskih ustanova. Ključne riječi: Nezavisna Država Hrvatska; holokaust; Auschwitz; Jasenovac; sabirni logor u Vinkovcima; Srijem; Bijeljina
Gdje su vam baka i djed sahranjeni?
Baka Hermina je sahranjena na groblju u Belom Manastiru, a djed u Vinkovcima. U planu je premjestiti baku kod djeda u Vinkovce.
Gdje je završio čovjek kojem je vaš djed pomogao?
U vrijeme kada je nastala izjava, Werner Kastan živio je u Berlinu na adresi koja se nalazi u izjavi.
Ima li danas nekog od njihovih potomaka?
Nemamo saznja o mogućim potomcima, međutim u posjedu smo fotografije Wernerove kćerke Helge Kastan sa ljetovanja u Dubrovniku 1957, godine;
Gdje je završio čovjek kojem je vaš djed pomogao?
Berlin.N.W. 87 Flotow str.11
Imate li kakve kontakte s članovima Židovske zajednice u Zagrebu, barem?
Obavila sam više telefonskih razgovora s izuzetno ljubaznom i dragom gospođom Julijom Koš, koja je zaposlena u sjedištu židovske općine u Zagrebu „Bet Izrael“.
A Vi? Gdje ste Vi radili i čime se danas bavite?
Bila sam zaposlena u 5.gardijskoj brigadi u Odjelu za skrb. Sada sam u mirovini i skrbim se o napuštenim životinjama (mačkama i psima), koje zavreše udomljene u obiteljima koje ih prihvate.
OKVIR:
Pismo dobiveno 10. siječnja 2022. iz Berlina
Draga Vesna,
Hvala Vam na Vašem upitu. Nadam se da je moj odgovor (preveden google-om) razumljiv. Proslijedila sam Vaš upit kolegama iz arhive koji pretražuju našu građu. nažalost tu nisu ništa našli. Ali moj kolega je pronašao zapise u Berlinskom državnom arhivu, na pr. B. Dostupni su njegovi dokumenti o odšteti (kao nasljedstvo od njegovog ubijenog oca). Njegov otac Isidor Kastan (rođen 1875.) deportiran je u varšavski geto 2. travnja 1942. i od tada je nestao, odnosno ubijen je u holokaustu. Werner Kastan rođen je 19. lipnja 1903. godine. Dana 18. rujna 1938. oženio se s Amalie, rođenom Wiemann, rođenom Goldbecker (vidi priloženi snimku iz Arolsenovog arhiva). Prema vlastitim izjavama, on je bio u Winkowce (= Vinkovci, tada Jugoslavija, danas Hrvatska) od 1938. do 1942., kada je zapravo mogao upoznati djeda gospođe. Potom je bio zatočen u Mađarskoj i u Theresienstadtu od 1943. do 1945. godine. O kćeri Helgi nemamo nikakvih podataka. Čini se da je rođena nakon rata i stoga bi mogla još biti živa. Možda ćete moći saznati više o židovskoj zajednici u Berlinu. Ovdje na facebooku: https://www.facebook.com/J%C3%BCdische-Gemeinde-zu-Berlin-Kd%C3%B6R-1217270908294681/
Možda je Werner Kastan pokopan ovdje u Berlinu, u tom slučaju bi imena ožalošćenih trebala biti zabilježena u grobnoj knjizi Židovske zajednice. Međutim, moguće je da se ti podaci za kontakt ne objavljuju iz razloga zaštite podataka. Ipak, vjerojatno se isplati pokušati!
Puno pozdrava i sve najbolje u potrazi
Judith / Tim za društvene mreže
