Retrospektiva Višnje Markovinović, doajenke hrvatske keramike, mali je hommage ovoj uglednoj umjetnici i izraz štovanja njezina bogatog keramičkog stvaralaštva
Višnja Slavica Gabout
“Retrospektiva Višnje Markovinović, doajenke hrvatske keramike, mali je hommage ovoj uglednoj umjetnici i izraz štovanja njezina bogatog keramičkog stvaralaštva, u kojem se ona izražavala poglavito kiparski. Ovu su autoricu u keramici oduvijek zanimale prvenstveno skulpturalne vrijednosti, pa je glinenu masu tretirala kao plastičnu kategoriju, od nje modeliranjem stvarajući suvremenu skulpturu. Pritom je uvijek znala afirmirati sva vizualno-taktilna svojstva keramičkog medija te znalački odgovoriti na sve izazove tehničkih i tehnoloških postupaka njegove obrade. Odabir radova za ovu izložbu fokusirao se na razdoblje od 1980-ih do 2020-ih, unutar kojeg su nastali najvažniji kiparski ciklusi te ponajbolji, može se reći paradigmatski skulptorski radovi ove umjetnice, kroz koje se može sagledati njezin cjelokupni opus i razvojni put. Radovi su to redom suvremenog izričaja, inovativni i samosvojni, u kojima se iščitava stvaralački žar, ali i vrsno poznavanje metjea.
Galerija ULUPUH
Ilica 13 / 1. kat
28.1. – 10.2.2022.
Višnja Markovinović se u svome stvaralaštvu mnogim temama i motivima često vraćala, te ih tijekom godina ponavljala i reinterpretirala, ponovno ih propitujući i dorađujući. Isti motiv je međutim svaki puta bio drukčiji, jer je svaki puta bio gledan iz drugog kuta, druge perspektive, drugog vremena – i s novim iskustvima, što je sve pomicalo granice dometa njezina izričaja i osuvremenjivalo likovni vokabular. Cjelokupno stvaralaštvo ove umjetnice imalo je uvijek jednu kontinuiranu razvojnu liniju – ali je bilo i stalno kreativno nadograđivano. Jer ona je stalno istraživala i postavljala nove ciljeve, što ju je cijeloga života vodilo u nova istraživanja, pa je do svojih poznih godina bila mladenački kreativna i aktivna. I svakim je novim ciklusom, do kraja stvaralaštva, otvarala u svojoj umjetnosti nova poglavlja.” Višnja Slavica Gabout, autorica koncepcije, kustosica i selektorica (prilagođeno iz predgovora izložbe)
Otvorenje izložbe je u petak, 28. siječnja od 19 do 21 sat.
*Radi epidemiološke situacije službenog otvorenja neće biti. Molimo sve posjetitelje da se pridržavaju epidemioloških mjera, koriste maske, održavaju distancu i koriste dostupan dezinficijens, te dolaze unutar navedenog termina (19 do 21). Broj posjetitelja je ograničen i molimo sve za razumijevanje.
Radno vrijeme Galerije ULUPUH, Ilica 13/1.kat, Zagreb, je radnim danom od 10 do 17 sati i subotom od 10 do 13 sati. Nedjeljom i praznikom Galerija je zatvorena. Ulaz je slobodan.
Organizator izložbe: ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti
Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreb
Hommage umjetnici
Retrospektiva Višnje Markovinović, doajenke hrvatske keramike, mali je hommage ovoj uglednoj umjetnici i izraz štovanja njezina bogatog keramičkog stvaralaštva, u kojem se ona izražavala poglavito kiparski. Ovu su autoricu u keramici oduvijek zanimale prvenstveno skulpturalne vrijednosti, pa je glinenu masu tretirala kao plastičnu kategoriju, od nje modeliranjem stvarajući suvremenu skulpturu. Pritom je uvijek znala afirmirati sva vizualno-taktilna svojstva keramičkog medija te znalački odgovoriti na sve izazove tehničkih i tehnoloških postupaka njegove obrade.
Odabir radova za ovu izložbu fokusirao se na razdoblje od 1980-ih do 2020-ih, unutar kojeg su nastali najvažniji kiparski ciklusi te ponajbolji, može se reći paradigmatski skulptorski radovi ove umjetnice, kroz koje se može sagledati njezin cjelokupni opus i razvojni put. Radovi su to redom suvremenog izričaja, inovativni i samosvojni, u kojima se iščitava stvaralački žar, ali i vrsno poznavanje metjea. Otkrivaju oni da je cijelo vrijeme pratila suvremene trendove, da je bila upoznata s dometima ne samo na području suvremene keramike, nego i suvremene umjetnosti uopće, ali da nije bila sklona direktnim prijepisima, citatima i utjecajima, uvijek ostajući vjerna svome nervu i svome stilu. Ipak, ono što jest ostavilo traga i reflektiralo odsjaje u njezino stvaralaštvo, je njezino školovanje na respektabilnoj, ali kratko djelujućoj (1949. – 1955.) zagrebačkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, a nakon toga i iskustvo 16-godišnjeg boravka i djelovanja u Londonu. Kad je osnovana, Akademija je u svoj obrazovni model uvela suvremeni bauhausovski koncept: individualni rad u radionicama i kreativno eksperimentiranje te princip multidisciplinarnog studija koji se temeljio na jedinstvu teorijske i praktične nastave, s težištem na stručnim predmetima, što je tada pružalo vrhunsku, modernu naobrazbu na širokom području lijepih i primijenjenih umjetnosti. Tako je školovanje u Zagrebu u ozračju europskih edukativnih trendova, a posebno boravak u Londonu nakon toga – u „melting potu“ suvremene umjetnosti šezdesetih i sedamdesetih godina i žarištu zbivanja na internacionalnoj umjetničkoj sceni, dalo Višnji Markovinović otvoreni, kozmopolitski pogled na svijet te suvremenu percepciju umjetnosti i kulture. O potonjem je rekla: „Meni je engleska i američka likovna scena, predstavljena u Londonu, dala novi, uzbudljivi, izvorni ambijent, novo se sudaralo sa starim, ali u biti je poticala umjetnika da traži svoj stil, svoj način, svoje razmišljanje. Likovnu sam scenu Londona, cijelu u traženju, doživjela kao poticaj vlastitome istraživanju!“ Baš taj poticaji i to londonsko istraživanje i dodiri s pop-artom, hiperrealizmom i umjetnošću Moora, Blakea i Oldenburga, ali i sa živom keramičkom scenom za njezino će stvaralaštvo kasnije biti izvor inspiracije i za nastanak nekih od intrigantnih ciklusa njezinih keramičkih skulptura.
Premda se keramikom Višnja Markovinović počela baviti i prije 1960. godine (valja napomenuti da je kao studentica na akademiji imala kolegij Keramiku, a da se keramikom rano nakon akademije bavila još u Zagrebu, kao i u Londonu), publika je njezinu keramiku upoznala tek na dvije samostalne izložbe 1984. i 1985.godine u zagrebačkim galerijama. Ali tad već iza sebe ima dugo godina rada, pa će tih osamdesetih godina 20.st. ona uspostaviti osnove svog sustavnog rada u keramičkoj skulpturi, kojih će se, kako je 2000.godine rekla Elena Cvetkova, držati svih idućih godina. Međutim, njezin izričaj prolazio je otad, kao kod svih kreativnih umjetnika, kroz mijene, u skladu s razvojem njezina kiparskog diskursa i stilski je put Višnje Markovinović išao od figurativnog i magičnog realizma do geometrijske i organske apstrakcije, da bi u posljednjoj fazi njezina stvaranja prevladali asamblaž, instalacija, reciklaža – i svjetlosni objekt, u kojima je konceptom prevladana priča, a znakom, simbolom i metaforom predstavljačka prepoznatljivost i mimezis. Sve mijene njezina stila i transformacije njezinih formi pritom imaju čvrstu unutarnju logiku, artikuliranu logikom i stilistikom njezina izričaja, klizeći od mimetičke figuracije i naracije (ponekad ogrnute metaforikom i fantazijom),preko plošne stilizacije i geometrijske strukture, do apstrakcije, u kiparskoj formi zasnovane na odmicanju od predmetnoga i predstavljačkoga. Kroz sve cikluse i tematske cjeline provlače se dva dominantna motiva: ljudski (ženski) lik (murovski, metaforički, herojski, alegorijski, hibridni, linearno-stilizirani) i čisti plastički oblik (apstraktne, asocijativne, cjevaste, oble i „omekšane“ forme) te maska. Njihovi volumeni su tretirani na nekoliko načina: jednom su sažeti i zatvoreni, kompaktni i tektonski, drugi put otvoreni i razigrani; jednom oldenburgovski „omekšani“, drugi put neobarokno uskovitlani; jednom kod njih vlada sinteza i redukcija, drugi put pokrenutost i raspričanost. A ponekad začuđuju profinjenim balansom dinamičnoga i statičnoga.
Višnja Markovinović se u svome stvaralaštvu mnogim temama i motivima često vraćala, te ih tijekom godina ponavljala i reinterpretirala, ponovno ih propitujući i dorađujući. Isti motiv je međutim svaki puta bio drukčiji, jer je svaki puta bio gledan iz drugog kuta, druge perspektive, drugog vremena – i s novim iskustvima, što je sve pomicalo granice dometa njezina izričaja i osuvremenjivalo likovni vokabular
Cjelokupno stvaralaštvo ove umjetnice imalo je uvijek jednu kontinuiranu razvojnu liniju – ali je bilo i stalno kreativno nadograđivano. Jer ona je stalno istraživala i postavljala nove ciljeve, što ju je cijeloga života vodilo u nova istraživanja, pa je do svojih poznih godina bila mladenački kreativna i aktivna. I svakim je novim ciklusom, do kraja stvaralaštva, otvarala u svojoj umjetnosti nova poglavlja.
VIŠNJA MARKOVINOVIĆ – ciklusi i tematske cjeline kiparskog opusa u keramici
RANA MALA PLASTIKA (1983. – 1987.)
Figurativne skulpture manjeg formata, realizirane tijekom 80-ih godina 20.st., koje se po svom tematskom i motivskom određenju (lik žene), intimističkom karakteru i dimenzijama ubrajaju u kiparsku kategoriju male plastike, dijelovi su nekoliko ciklusa:
-ŽENSKI LIKOVI S PERFORACIJAMA (1983. – 1985.)
(„Male mame“, „Velike mame“, „Figure žene“ /“murovski“ otvorene skulpture („skulpturalna poetika šupljine“)
-„SPECIJALNE ŽIVOTINJE“/skulpture-metafore, hibridni likovi žene s glavom životinje (1985.)
-„SPUTANE“ /skulpture-metafore; sapeti ženski aktovi (1984. – 1985.)
-„SMRT LEPTIRA“ (1987.) /skulpture-metafore, rastvorene apstraktne forme
CJEVASTE FORME (1988. – 1989.)
Apstraktne skulpture i skulpturalne kompozicije savijenih cjevastih formi
HRVATSKE NIKE /HRVATSKE MAJKE (1991. –)
Figurativne skulpture-metafore (hibridni likovi žene s krilima) neobarokno pokrenutih formi i slikarski razigranih površina
KRIŽEVI (1991.)
Sakralni ciklus križeva i raspela slikarski razigranih površina
MASKE (od 1996. -)
GRACIJE /„SPECIJALNE ŽIVOTINJE 2“ (1999.)
Figurativne skulpture-metafore (hibridni likovi žene s glavom životinje; re-interpretacije)
OMEKŠANE FORME (2005. – 2017.)
Polu-apstraktne biomorfno-antropomorfne i apstraktne skulpture
AKROBATI (2006./2007. – )
Stilizirane skulpture čiji je plasticitet reduciran do linearno istanjene volumenske mase
GEOMETRIJSKE I GEOMETRIZIRANE FORME (od 2008./2009. – 2016.)
Apstraktne i polu-apstraktne geometrijske i geometrizirane blokovite forme , na površini profinjeno oslikane slikarskim i crtačkim keramičkim tehnikama
- SNOVITI MAGIČNI REALIZAM (2010.)
- GEOMETRIJSKE STRUKTURE (2009. – 2016.)
INSTALACIJE, ASAMBLAŽI, RECIKLAŽE (2016. – 2020.)
- INSTALACIJE I ASAMBLAŽI : apstraktne i poluapstraktne skulpture i kompozicije u prostoru – kreativna sjedinjenja skulptura, objekata, ready-madea, objéts trouvés, likovnih i nelikovnih materijala
- RECIKLAŽE: apstraktne i poluapstraktne skulpture-objekti: reinterpretacije potrošenih, otpadnih ili ranije izvedenih keramičkih skulptura, s pridodanim novim značenjem
SVJETLOSNI OBJEKTI (2019.)
Apstraktne skulpture-objekti s ugrađenim svjetlom
VIŠNJA MARKOVINOVIĆ – keramičarka, slikarica, kiparica i keramička pedagoginja
Rođena je 20.lipnja 1930. godine u Zagrebu. Još u mladosti pokazala je svoj neosporan likovni talent, pa je već s 13 godina upisala privatnu likovnu školu Tomislava Krizmana (…), gdje je fokus bio na crtežu, a glavni moto „vježba oka i motorika ruke“ te „dugo promatrati, a brzo crtati“. Ta „disciplina školovane ruke“ ostala je kasnije jedna od osnovnih karakteristika stilskog izričaja Višnje Markovinović i u slikarskom i u keramičkom mediju. Nakon gimnazije Višnja 1949. godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je 1955. godine diplomirala (…) u klasi prof. Ernesta Tomaševića. Školovanje na ovoj Akademiji, tada vrlo inovativno, „za likovno formiranje Višnje Markovinović bilo je od izuzetne važnosti, jer će je usmjeriti prema suvremenosti, ali će i ona sama kasnije, kao profesor na raznim likovnim školama, od Zagreba do Londona, primjenjivati metode i metodske jedinice svojih profesora“ (…). Nakon akademije Markovinović se bavila pedagoškim radom, a 1961. godine, željna novih umjetničkih spoznaja i slobodnog istraživanja, (…) seli u London – i tamo ostaje punih 16 godina. U Londonu je tada vladao op i pop art, apstrakcija te djelovala cijela plejada znanih suvremenih umjetnika (D.Hockney, E.Paolozzi, P.Blake, F.Bacon, H.Moore, A.Giacometti), ali su i keramičari bili cijenjeni (Bernard Leach, Lucie Rie, Norah Borden…). Višnja Markovinović se tako mogla usavršavati u poznatim londonskim likovnim radionicama, kod poznatih umjetnika i napajati na vrhunskim izvorima internacionalne umjetnosti, što je na nju i na njezino stvaralaštvo ostavilo trajnoga traga, u smislu otvorenosti prema svijetu i likovnim događanjima, stalne aktivnosti i stvaralačke znatiželje te stoga svježine izraza, pa je tako uvijek ostala – i u svojoj zreloj dobi, aktualna i suvremena, ali pri tome i izrazito svoja i vjerna svome stilu (…). Godine 1977. ona se vraća u Zagreb . (…) Njezina prva zagrebačka izložba 1983. godine u Galeriji Josip Račić bila je slikarska. Međutim, već početkom osamdesetih godina ona intenzivira svoj interes za keramiku, koja ju je profesionalno zaintrigirala još potkraj boravka u Londonu, pa je keramika otad, u odnosu na druge likovne discipline, prevladala u njezinu stvaralaštvu. Tako od 1984. godine ona na svojim samostalnim i skupnim izložbama prezentira poglavito radove u ovome mediju, najviše keramičku skulpturu, koja se odmah profilira kao njezin primarni način likovnog izražavanja, a ljudski (ženski) lik kao jedan od osnovnih motiva. Njezina aktivnost na hrvatskoj keramičkoj sceni se od 1985. godine intenzivira – i takva ostaje sve do poznih godina. Osim što je djelovala kao članica međunarodnih strukovnih likovnih udruženja, u koja se učlanila još u Londonu (ASP – Arts Society of Paddington, NS – National Society of B.A. i AIAP- IAA, International Association of Art), u Hrvatskoj aktivno djeluje i izlaže kao članica HDLU-a, LIKUM-a, ULUPUH-a (Sekcija za keramiku, staklo i porculan) i KERAMEIKON-a, Hrvatskog keramičarskog udruženja, gdje je bila dugogodišnja predsjednica Umjetničkog vijeća. Održala je tijekom života 27 samostalnih izložbi (od toga 2 retrospektive, u Zagrebu i Varaždinu) te sudjelovala na oko 260 skupnih žiriranih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu, uključujući sve relevantne tematske, godišnje, bijenalne i trijenalne izložbe svih svojih udruženja. Sudjelovala je uz to i na mnogobrojnim likovnim kolonijama i simpozijima (Hinko Juhn – Našice, ZILIK – Karlovac, Gorica – Dugo Selo; Plemenitaš – Gorski kotar i dr.). Studijski je boravila u Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Za svoje kreativno keramičko stvaralaštvo Višnja Markovinović dobila je brojne nagrade (1997., 2006., 2015.), posebne i počasne diplome (2002., 2004., 2006., 2008., 2017.), priznanja (2007., 2012., 2014., 2016., ) i očitovanja izvrsnosti (2013., 2015., 2016., 2017.). Njezin rad kontinuirano su pratili, sa zanimanjem i pohvalom, mnogi ugledni likovni kritičari – Josip Depolo, Vladimir Bužančić, Franjo Mrzljak, Vladimir Maleković, Marina Baričević, Tomislav Lalin, Josip Škunca, Elena Cvetkova i mnogi drugi. Radovi su joj objavljeni u velikom broju stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu: u pariškoj La Revue Moderne (1964.), u londonskom Ceramic Revue (1985.,1986. i 1988.), u berlinskom Neue Keramik (1995.) te u hrvatskom Art magazinu Kontura (2000.). Isto tako i u stručnim knjigama „Suvremena keramika u Hrvatskoj“(Marina Baričević, 1994., Art studio Azinović, Zagreb), „Povijest moderne keramike u Hrvatskoj“ (Marina Baričević, 1996., Školska knjiga, Zagreb) i „Keramika i suvremena umjetnost“ (Višnja Slavica Gabout, 2016., ULUPUH, Zagreb). Danas se radovi ove umjetnice nalaze u mnogobrojnim muzejima i privatnim zbirkama u Hrvatskoj (Muzej grada Zagreba, Muzej za umjetnost i obrt-Zagreb, Muzej grada Šibenika, Kerameikon/Zbirka suvremene svjetske keramike – Varaždin, Zorin dom -Karlovac…), ali i širom svijeta (u Velikoj Britaniji, Kanadi, Poljskoj, Austriji i drugdje). Mnoge svoje radove ona je darovala, na 24 darovne izložbe (počevši od 1991. godine), donirajući ih u humanitarne svrhe, za što je primila brojne zahvale.
Višnja Markovinović jedna je od onih umjetnica koje se ubrajaju u doajene hrvatske keramike, poglavito one suvremenog usmjerenja. Svestrano educirana, kultivirana i vrhunski profesionalna te u svome stvaralačkom opusu uvijek kreativna i inovativna, više je od šest desetljeća svoga života posvetila umjetnosti, od toga više od četiri desetljeća keramici.
Kao veliki znalac, dala je značajan doprinos i na području edukacije u keramici, tijekom cijelog svog stvaralačkog vijeka poučavajući, savjetujući i upućujući u tajne keramičke umjetnosti, pa se danas vrlo cijeni i taj njezin dugogodišnji pedagoški rad.
Preminula je 12.ožujka 2021. u Zagrebu.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1960. Zagreb, Galerija Ulrich (s Višnjom Jelačić), monotipije
1978. Zagreb, „Elektra“ – Likovno rješenje radnih prostora
Zagreb, „Nada Dimić“ – Likovnost u radnom prostoru
1983. Zagreb, Galerija „Josip Račić“, slike i crteži/portreti (Josip Depolo)
1984. Zagreb, Galerija Instituta „Ruđer Bošković“, skulpture/keramika (Josip Depolo)
Zagreb, Društveni i galerijski prostor Fonda MIORH
1985. Zagreb, Galerija Školske knjige (s Višnjom Jelačić), skulpture/keramika (Franjo Mrzljak)
1986. Zagreb, Portret galerija LIKUM – „Sputane forme“, skulpture/keramika
Zagreb, Portret galerija LIKUM – „Žena“, skulpture/keramika
Zagreb, Galerija Izlog knjižnice „August Cesarec“ (s Višnjom Jelačić)
1987. Zagreb, Galerija „Zagreb“ – Smrt leptira, skulpture i reljefi/keramika (Tomislav Lalin)
1988. Zagreb, Galerija Izlog knjižnice „August Cesarec“
1989. Zagreb, Galerija Ulrich (s Višnjom Jelačić), skulpture, ciklus „Inicijali“/keramika (Vladimir Bužančić)
1990. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, skulpture/keramika (Josip Depolo)
1991. Zagreb, Galerija Mala, skulpture – ciklusi „Križevi“ i „Hrvatske Nike“/keramika, porculan (Vladimir Bužančić)
1994. Zagreb, Portret galerija LIKUM
1995. Zagreb, Galerija Contempora LIKUM
1997. Zagreb, Galerija Contempora LIKUM
Zagreb, Portret galerija LIKUM
Zagreb, Dizajn galerija LIKUM
2000. Zagreb, Galerija Ulrich – Retrospektiva, uz 40 godina umjetničkog rada i javnog
djelovanja (Elena Cvetkova)
2001. Zagreb, Dizajn galerija LIKUM – Ogrlice (keramika, tekstil)
2003. Karlovac, Zorin dom (s Višnjom Jelačić) – Maske (Stanko Špoljarić)
2009. Zagreb, Portret galerija LIKUM
2011. Zagreb, Portret galerija LIKUM – Hrvatske Nike, skulpture/keramika
2014. Varaždin, KERAMEIKON-ova Galerija K10/IZLOZI – Mala retrospektiva
Post mortem:
2022. Zagreb, Galerija ULUPUH – Hommage umjetnici – retrospektiva kiparskog opusa u keramici (Višnja Slavica Gabout)
SKUPNE IZLOŽBE
Višnja Markovinović sudjelovala je niz godina na svim relevantnim skupnim žiriranim izložbama HDLU-a, LIKUM-a, ULUPUH-a i KERAMEIKON-a, kao i na njihovim velikim međunarodnim bijenalnim i trijenalnim manifestacijama, ali i na značajnim izložbama drugih likovnih udruženja. Na bogatom popisu njezinih sudjelovanja na značajnim žiriranim izložbama nalaze se, između ostalih:
- 1986. i 2002. Zagrebački salon (Zagreb)
- 1987., 1990., 1993. i 1991. Svjetski triennale male keramike (Zagreb)
- 1994. i 1995. Suvremena keramika u Hrvatskoj (Zagreb-Ljubljana-Lisabon-Grožnjan)
- LIKUM-ove generacije (Zagreb)
- Godišnje izložbe recentnih radova članova HDLU-a (Zagreb)
- 1999. – 2021. Bijenalne i tematske izložbe Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a (Zagreb-Labin-Krk-Pečuh-Ljubljana-Rijeka-Koper)
- 2002. – 2016. KERAMEIKON-ov Međunarodni festival postmoderne keramike, s izložbama CERAMICA MULTIPLEX (Varaždin)
- 2003. – 2020. Godišnje KERAMEIKON-ove izložbe KERAMEIKON&prijatelji (Varaždin)
- 2008. – 2020. Hrvatski triennale keramike, u organizaciji LADICE
- Međunarodna izložba keramike i stakla MIKS, u organizaciji LADICE
kao i mnoge druge
mala retrospektiva
Na temelju članka 11. Statuta, KERAMEIKON-HKU, Hrvatsko keramičarsko udruže...09th Apr 2022
Prije nekoliko dana napustio nas je iznimni umjetnik, keramičar svjetskoga glas...07th Dec 2022
Blagdansko vrijeme adventa prigoda je da se prisjetimo naših tradicijskih običa...24th Nov 2022
Izložba Borisa Rocea održava se do 10. srpnja 2022. u Kerameikonovoj Galeriji K...19th Jul 2022