Skip to content

Višnja Markovinović (1930. – 2021.) Hommage umjetnici

Retrospektiva Višnje Markovinović, doajenke hrvatske keramike, mali je hommage ovoj uglednoj umjetnici i izraz štovanja njezina bogatog keramičkog stvaralaštva

Višnja Slavica Gabout

“Retrospektiva Višnje Markovinović, doajenke hrvatske keramike, mali je hommage ovoj uglednoj umjetnici i izraz štovanja njezina bogatog keramičkog stvaralaštva, u kojem se ona izražavala poglavito kiparski. Ovu su autoricu u keramici oduvijek zanimale prvenstveno skulpturalne vrijednosti, pa je glinenu masu tretirala kao plastičnu kategoriju, od nje modeliranjem stvarajući suvremenu skulpturu. Pritom je uvijek znala afirmirati sva vizualno-taktilna svojstva keramičkog medija te znalački odgovoriti na sve izazove tehničkih i tehnoloških postupaka njegove obrade. Odabir radova za ovu izložbu fokusirao se na razdoblje od 1980-ih do 2020-ih, unutar kojeg su nastali najvažniji kiparski ciklusi te ponajbolji, može se reći paradigmatski skulptorski radovi ove umjetnice, kroz koje se može sagledati njezin cjelokupni opus i razvojni put. Radovi su to redom suvremenog izričaja, inovativni i samosvojni, u kojima se iščitava stvaralački žar, ali i vrsno poznavanje metjea.

Galerija ULUPUH
Ilica 13 / 1. kat
28.1. – 10.2.2022.

Višnja Markovinović se u svome stvaralaštvu mnogim temama i motivima često vraćala, te ih tijekom godina ponavljala i reinterpretirala, ponovno ih propitujući i dorađujući. Isti motiv je međutim svaki puta bio drukčiji, jer je svaki puta bio gledan iz drugog kuta, druge perspektive, drugog vremena – i s novim iskustvima, što je sve pomicalo granice dometa njezina izričaja i osuvremenjivalo likovni vokabular. Cjelokupno stvaralaštvo ove umjetnice imalo je uvijek jednu kontinuiranu razvojnu liniju – ali je bilo i stalno kreativno nadograđivano. Jer ona je stalno istraživala i postavljala nove ciljeve, što ju je cijeloga života vodilo u nova istraživanja, pa je do svojih poznih godina bila mladenački kreativna i aktivna. I svakim je novim ciklusom, do kraja stvaralaštva, otvarala u svojoj umjetnosti nova poglavlja.” Višnja Slavica Gabout, autorica koncepcije, kustosica i selektorica (prilagođeno iz predgovora izložbe)

Otvorenje izložbe je u petak, 28. siječnja od 19 do 21 sat.

*Radi epidemiološke situacije službenog otvorenja neće biti. Molimo sve posjetitelje da se pridržavaju epidemioloških mjera, koriste maske, održavaju distancu i koriste dostupan dezinficijens, te dolaze unutar navedenog termina (19 do 21). Broj posjetitelja je ograničen i molimo sve za razumijevanje.

Radno vrijeme Galerije ULUPUH, Ilica 13/1.kat, Zagreb, je radnim danom od 10 do 17 sati i subotom od 10 do 13 sati. Nedjeljom i praznikom Galerija je zatvorena. Ulaz je slobodan.

Organizator izložbe: ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti

Izložba je realizirana uz financijsku potporu  Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreb

Hommage umjetnici 

Retrospektiva Višnje Markovinović, doajenke hrvatske keramike, mali je hommage ovoj uglednoj umjetnici i izraz štovanja njezina bogatog keramičkog stvaralaštva, u kojem se ona izražavala poglavito kiparski. Ovu su autoricu u keramici oduvijek zanimale prvenstveno skulpturalne vrijednosti, pa je glinenu masu tretirala kao plastičnu kategoriju, od nje modeliranjem stvarajući suvremenu skulpturu. Pritom je uvijek znala afirmirati sva vizualno-taktilna svojstva keramičkog medija te znalački odgovoriti na sve izazove tehničkih i tehnoloških postupaka njegove obrade.

Odabir radova za ovu izložbu fokusirao se na razdoblje od 1980-ih do 2020-ih, unutar kojeg su nastali najvažniji kiparski ciklusi te ponajbolji, može se reći paradigmatski skulptorski radovi ove umjetnice, kroz koje se može sagledati njezin cjelokupni opus i razvojni put. Radovi su to redom suvremenog izričaja, inovativni i samosvojni, u kojima se iščitava stvaralački žar, ali i vrsno poznavanje metjea. Otkrivaju oni da je cijelo vrijeme pratila suvremene trendove, da je bila upoznata s dometima ne samo na području suvremene keramike, nego i suvremene umjetnosti uopće, ali da nije bila sklona direktnim prijepisima, citatima i utjecajima, uvijek ostajući vjerna svome nervu i svome stilu. Ipak, ono što jest ostavilo traga i reflektiralo odsjaje u njezino stvaralaštvo, je njezino školovanje na respektabilnoj, ali kratko djelujućoj (1949. – 1955.) zagrebačkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, a nakon toga i iskustvo 16-godišnjeg boravka i djelovanja u Londonu. Kad je osnovana, Akademija je u svoj obrazovni model uvela suvremeni bauhausovski koncept: individualni rad u radionicama i kreativno eksperimentiranje te princip multidisciplinarnog studija koji se temeljio na jedinstvu teorijske i praktične nastave, s težištem na stručnim predmetima, što je tada pružalo vrhunsku, modernu naobrazbu na širokom području lijepih i primijenjenih umjetnosti. Tako je školovanje u Zagrebu u ozračju europskih edukativnih trendova, a posebno boravak u Londonu nakon toga – u „melting potu“ suvremene umjetnosti šezdesetih i sedamdesetih godina i žarištu zbivanja na internacionalnoj umjetničkoj sceni, dalo Višnji Markovinović otvoreni, kozmopolitski pogled na svijet te suvremenu percepciju umjetnosti i kulture. O potonjem je rekla: „Meni je engleska i američka likovna scena, predstavljena u Londonu, dala novi, uzbudljivi, izvorni ambijent, novo se sudaralo sa starim, ali u biti je poticala umjetnika da traži svoj stil, svoj način, svoje razmišljanje. Likovnu sam scenu Londona, cijelu u traženju, doživjela kao poticaj vlastitome istraživanju!“ Baš taj poticaji i to londonsko istraživanje i dodiri s pop-artom, hiperrealizmom i umjetnošću Moora, Blakea i Oldenburga, ali i sa živom keramičkom scenom za njezino će stvaralaštvo kasnije biti izvor inspiracije i za nastanak nekih od intrigantnih ciklusa njezinih keramičkih skulptura.

See also  Salvaro u galeriji Mala: Idemo u Milano

Premda se keramikom Višnja Markovinović počela baviti i prije 1960. godine (valja napomenuti da je kao studentica na akademiji imala kolegij Keramiku, a da se keramikom rano nakon akademije bavila još u Zagrebu,  kao i u Londonu), publika je njezinu keramiku upoznala tek na dvije samostalne izložbe 1984. i 1985.godine u zagrebačkim galerijama. Ali tad  već iza sebe ima dugo godina rada, pa će tih osamdesetih godina 20.st. ona uspostaviti osnove svog sustavnog rada u keramičkoj skulpturi, kojih će se, kako je 2000.godine rekla Elena Cvetkova, držati svih idućih godina. Međutim, njezin izričaj prolazio je otad, kao kod svih kreativnih umjetnika, kroz mijene, u skladu s razvojem njezina kiparskog diskursa i stilski je put Višnje Markovinović išao od figurativnog i magičnog realizma do geometrijske i organske apstrakcije, da bi u posljednjoj fazi njezina stvaranja prevladali asamblaž, instalacija, reciklaža – i svjetlosni objekt, u kojima je konceptom prevladana priča, a znakom, simbolom i metaforom predstavljačka prepoznatljivost i mimezis. Sve mijene njezina stila i transformacije njezinih formi pritom imaju čvrstu unutarnju logiku, artikuliranu logikom i stilistikom njezina izričaja, klizeći od mimetičke figuracije i naracije (ponekad ogrnute metaforikom i fantazijom),preko plošne stilizacije i geometrijske strukture, do apstrakcije, u kiparskoj formi zasnovane na odmicanju od predmetnoga i predstavljačkoga. Kroz sve cikluse i tematske cjeline provlače se dva dominantna motiva: ljudski (ženski) lik (murovski, metaforički, herojski, alegorijski, hibridni, linearno-stilizirani) i čisti plastički oblik (apstraktne, asocijativne, cjevaste, oble i „omekšane“ forme) te maska. Njihovi volumeni su tretirani na nekoliko načina: jednom su sažeti i zatvoreni, kompaktni i tektonski, drugi put otvoreni i razigrani; jednom oldenburgovski „omekšani“, drugi put neobarokno uskovitlani; jednom kod njih vlada sinteza i redukcija, drugi put pokrenutost i raspričanost. A ponekad začuđuju profinjenim balansom dinamičnoga i statičnoga. 

Višnja Markovinović se u svome stvaralaštvu mnogim temama i motivima često vraćala, te ih tijekom godina ponavljala i reinterpretirala, ponovno ih propitujući i dorađujući. Isti motiv je međutim svaki puta bio  drukčiji, jer je svaki puta bio gledan iz drugog kuta, druge perspektive, drugog vremena – i s novim iskustvima, što je sve pomicalo granice dometa njezina izričaja i osuvremenjivalo likovni vokabular

Cjelokupno  stvaralaštvo ove umjetnice imalo je uvijek jednu kontinuiranu razvojnu liniju – ali je bilo i stalno kreativno nadograđivano. Jer ona je stalno istraživala i postavljala nove ciljeve, što ju je cijeloga života vodilo u nova istraživanja, pa je do svojih poznih godina bila mladenački kreativna i aktivna. I svakim je novim ciklusom, do kraja stvaralaštva, otvarala u svojoj umjetnosti nova poglavlja.

VIŠNJA MARKOVINOVIĆciklusi i tematske cjeline kiparskog opusa u keramici

RANA MALA PLASTIKA (1983. – 1987.)

Figurativne skulpture manjeg formata, realizirane tijekom 80-ih godina 20.st., koje se po svom tematskom i motivskom određenju (lik žene), intimističkom karakteru i dimenzijama ubrajaju u kiparsku kategoriju male plastike, dijelovi su nekoliko ciklusa: 

-ŽENSKI LIKOVI S PERFORACIJAMA  (1983. – 1985.)

(„Male mame“, „Velike mame“, „Figure žene“ /“murovski“ otvorene skulpture („skulpturalna poetika šupljine“)

-„SPECIJALNE ŽIVOTINJE“/skulpture-metafore, hibridni likovi žene s glavom životinje (1985.)

-„SPUTANE“ /skulpture-metafore; sapeti ženski aktovi  (1984. – 1985.)

-„SMRT LEPTIRA“ (1987.) /skulpture-metafore, rastvorene apstraktne forme

CJEVASTE FORME (1988. – 1989.)

Apstraktne skulpture i skulpturalne kompozicije savijenih cjevastih formi 

HRVATSKE NIKE /HRVATSKE MAJKE (1991. –)

Figurativne skulpture-metafore (hibridni likovi žene s krilima) neobarokno pokrenutih formi i slikarski razigranih površina

KRIŽEVI (1991.)

Sakralni ciklus križeva i raspela slikarski razigranih površina 

MASKE (od 1996. -)

GRACIJE /„SPECIJALNE ŽIVOTINJE 2“ (1999.)

Figurativne skulpture-metafore (hibridni likovi žene s glavom životinje; re-interpretacije) 

OMEKŠANE FORME (2005. – 2017.)

Polu-apstraktne biomorfno-antropomorfne i apstraktne skulpture 

AKROBATI (2006./2007. – ) 

Stilizirane skulpture čiji je plasticitet reduciran do linearno istanjene volumenske mase

GEOMETRIJSKE I GEOMETRIZIRANE FORME (od 2008./2009. – 2016.)

Apstraktne i polu-apstraktne geometrijske i geometrizirane blokovite forme , na površini profinjeno oslikane slikarskim i crtačkim keramičkim tehnikama

  • SNOVITI MAGIČNI REALIZAM  (2010.)
  • GEOMETRIJSKE STRUKTURE (2009. – 2016.)
See also  Labin: Izazovi linije - suvremena keramika i staklo

INSTALACIJE, ASAMBLAŽI, RECIKLAŽE (2016. – 2020.)

  • INSTALACIJE I ASAMBLAŽI : apstraktne i poluapstraktne skulpture i kompozicije u prostoru – kreativna sjedinjenja skulptura, objekata, ready-madea, objéts trouvés, likovnih i nelikovnih materijala
  • RECIKLAŽE: apstraktne i poluapstraktne skulpture-objekti: reinterpretacije potrošenih, otpadnih ili ranije izvedenih keramičkih skulptura, s pridodanim novim značenjem 

SVJETLOSNI OBJEKTI (2019.)

Apstraktne skulpture-objekti s ugrađenim svjetlom

VIŠNJA MARKOVINOVIĆ – keramičarka, slikarica, kiparica i keramička pedagoginja 

Rođena je 20.lipnja 1930. godine u Zagrebu. Još u mladosti pokazala je svoj neosporan likovni talent, pa je već s 13 godina upisala privatnu likovnu školu Tomislava Krizmana (…), gdje je fokus bio na crtežu, a glavni moto „vježba oka i motorika ruke“ te „dugo promatrati, a brzo crtati“. Ta „disciplina školovane ruke“ ostala je kasnije jedna od osnovnih karakteristika stilskog izričaja Višnje Markovinović i u slikarskom i u keramičkom mediju. Nakon gimnazije Višnja 1949. godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je 1955. godine diplomirala (…) u klasi prof. Ernesta Tomaševića. Školovanje na ovoj Akademiji, tada vrlo inovativno, „za likovno formiranje Višnje Markovinović bilo je od izuzetne važnosti, jer će je usmjeriti prema suvremenosti, ali će i ona sama kasnije, kao profesor na raznim likovnim školama, od Zagreba do Londona, primjenjivati metode i metodske jedinice svojih profesora“ (…). Nakon akademije Markovinović se bavila pedagoškim radom, a 1961. godine, željna novih umjetničkih spoznaja i slobodnog istraživanja, (…) seli u London – i tamo ostaje punih 16 godina. U Londonu je tada vladao op i pop art, apstrakcija te djelovala cijela plejada znanih suvremenih umjetnika (D.Hockney, E.Paolozzi, P.Blake, F.Bacon, H.Moore, A.Giacometti), ali su i keramičari bili cijenjeni (Bernard Leach, Lucie Rie, Norah Borden…). Višnja Markovinović se tako mogla usavršavati u poznatim londonskim likovnim radionicama, kod poznatih umjetnika i napajati na vrhunskim izvorima internacionalne umjetnosti, što je na nju i na njezino stvaralaštvo ostavilo trajnoga traga, u smislu otvorenosti prema svijetu i likovnim događanjima, stalne aktivnosti i stvaralačke znatiželje te stoga svježine izraza, pa je tako uvijek ostala – i u svojoj zreloj dobi, aktualna i suvremena, ali pri tome i izrazito svoja i vjerna svome stilu (…).  Godine 1977. ona se vraća u Zagreb . (…) Njezina prva zagrebačka izložba 1983. godine u Galeriji Josip Račić bila je slikarska. Međutim, već početkom osamdesetih godina ona intenzivira svoj interes za keramiku, koja ju je profesionalno zaintrigirala još potkraj boravka u Londonu, pa je keramika otad, u odnosu na druge likovne discipline, prevladala u njezinu stvaralaštvu. Tako od 1984. godine ona na svojim samostalnim i skupnim izložbama prezentira poglavito radove u ovome mediju, najviše keramičku skulpturu, koja se odmah profilira kao njezin primarni način likovnog izražavanja, a ljudski (ženski) lik kao jedan od osnovnih motiva. Njezina aktivnost na hrvatskoj keramičkoj sceni se od 1985. godine intenzivira – i takva ostaje sve do poznih godina. Osim što je djelovala kao članica  međunarodnih strukovnih likovnih udruženja, u koja se učlanila još u Londonu (ASP – Arts Society of Paddington, NS – National Society of B.A. i AIAP- IAA, International Association of Art), u Hrvatskoj aktivno djeluje i izlaže kao članica HDLU-a, LIKUM-a, ULUPUH-a (Sekcija za keramiku, staklo i porculan) i KERAMEIKON-a, Hrvatskog keramičarskog udruženja, gdje je bila dugogodišnja predsjednica Umjetničkog vijeća. Održala je tijekom života 27 samostalnih izložbi (od toga 2 retrospektive, u Zagrebu i Varaždinu) te sudjelovala na oko 260 skupnih žiriranih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu, uključujući sve relevantne tematske, godišnje, bijenalne i trijenalne izložbe svih svojih udruženja. Sudjelovala je uz to i na mnogobrojnim likovnim kolonijama i simpozijima (Hinko Juhn – Našice, ZILIK – Karlovac, Gorica – Dugo Selo; Plemenitaš – Gorski kotar i dr.). Studijski je boravila u Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Za svoje kreativno keramičko stvaralaštvo Višnja Markovinović dobila je brojne nagrade (1997., 2006., 2015.), posebne i počasne diplome (2002., 2004., 2006., 2008., 2017.), priznanja (2007., 2012., 2014., 2016., ) i očitovanja izvrsnosti (2013., 2015., 2016., 2017.). Njezin rad kontinuirano su pratili, sa zanimanjem i pohvalom, mnogi ugledni likovni kritičari –  Josip Depolo, Vladimir Bužančić, Franjo Mrzljak, Vladimir Maleković, Marina Baričević, Tomislav Lalin, Josip Škunca, Elena Cvetkova i mnogi drugi.  Radovi su joj objavljeni u velikom broju stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu: u pariškoj La Revue Moderne (1964.), u londonskom Ceramic Revue (1985.,1986. i 1988.), u berlinskom Neue Keramik (1995.) te u hrvatskom Art magazinu Kontura (2000.). Isto tako i u stručnim knjigama „Suvremena keramika u Hrvatskoj“(Marina Baričević, 1994., Art studio Azinović, Zagreb),  „Povijest moderne keramike u Hrvatskoj“ (Marina Baričević, 1996., Školska knjiga, Zagreb) i „Keramika i suvremena umjetnost“ (Višnja Slavica Gabout, 2016., ULUPUH, Zagreb). Danas se radovi ove umjetnice nalaze u mnogobrojnim muzejima i privatnim zbirkama u Hrvatskoj (Muzej grada Zagreba, Muzej za umjetnost i obrt-Zagreb, Muzej grada Šibenika, Kerameikon/Zbirka suvremene svjetske keramike – Varaždin, Zorin dom -Karlovac…), ali i širom svijeta (u Velikoj Britaniji, Kanadi, Poljskoj, Austriji i drugdje). Mnoge svoje radove ona je darovala, na 24 darovne izložbe (počevši od 1991. godine), donirajući ih u humanitarne svrhe, za što je primila brojne zahvale.

See also  Ljerka Njerš – Hommage Varaždinu

Višnja Markovinović jedna je od onih umjetnica koje se ubrajaju u doajene hrvatske keramike, poglavito one suvremenog usmjerenja. Svestrano educirana, kultivirana i vrhunski profesionalna te u svome stvaralačkom opusu uvijek kreativna i inovativna, više je od šest desetljeća svoga života posvetila umjetnosti, od toga više od četiri desetljeća keramici.

Kao veliki znalac, dala je značajan doprinos i na području edukacije u keramici, tijekom cijelog svog stvaralačkog vijeka poučavajući, savjetujući i upućujući u tajne keramičke umjetnosti, pa se danas vrlo cijeni i taj njezin dugogodišnji pedagoški rad.  

Preminula je 12.ožujka 2021. u Zagrebu.

SAMOSTALNE IZLOŽBE 

1960. Zagreb, Galerija Ulrich (s Višnjom Jelačić), monotipije

1978. Zagreb, „Elektra“ – Likovno rješenje radnih prostora

Zagreb, „Nada Dimić“ – Likovnost u radnom prostoru

1983. Zagreb, Galerija „Josip Račić“, slike i crteži/portreti (Josip Depolo)

1984. Zagreb, Galerija Instituta „Ruđer Bošković“, skulpture/keramika (Josip Depolo)

Zagreb, Društveni i galerijski prostor Fonda MIORH

1985. Zagreb, Galerija Školske knjige (s Višnjom Jelačić), skulpture/keramika (Franjo Mrzljak)

1986. Zagreb, Portret galerija LIKUM – „Sputane forme“, skulpture/keramika

Zagreb, Portret galerija LIKUM – „Žena“, skulpture/keramika

Zagreb, Galerija Izlog knjižnice „August Cesarec“ (s Višnjom Jelačić)

1987. Zagreb, Galerija „Zagreb“ – Smrt leptira, skulpture i reljefi/keramika (Tomislav Lalin)

1988. Zagreb, Galerija Izlog knjižnice „August Cesarec“

1989. Zagreb, Galerija Ulrich (s Višnjom Jelačić), skulpture, ciklus „Inicijali“/keramika (Vladimir Bužančić)

1990. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, skulpture/keramika (Josip Depolo)

1991. Zagreb, Galerija Mala, skulpture – ciklusi „Križevi“ i „Hrvatske Nike“/keramika, porculan (Vladimir Bužančić)

1994. Zagreb, Portret galerija LIKUM

1995. Zagreb, Galerija Contempora LIKUM

1997. Zagreb, Galerija Contempora LIKUM

Zagreb, Portret galerija LIKUM

Zagreb, Dizajn galerija LIKUM

2000. Zagreb, Galerija Ulrich – Retrospektiva, uz 40 godina umjetničkog rada i javnog 

djelovanja (Elena Cvetkova)

2001. Zagreb, Dizajn galerija LIKUM – Ogrlice (keramika, tekstil)

2003. Karlovac, Zorin dom (s Višnjom Jelačić) – Maske (Stanko Špoljarić)

2009. Zagreb, Portret galerija LIKUM

2011. Zagreb, Portret galerija LIKUM – Hrvatske Nike, skulpture/keramika 

2014. Varaždin, KERAMEIKON-ova Galerija K10/IZLOZI –  Mala retrospektiva

Post mortem:

2022. Zagreb, Galerija ULUPUH – Hommage umjetnici – retrospektiva kiparskog opusa u keramici (Višnja Slavica Gabout)

SKUPNE IZLOŽBE

Višnja Markovinović sudjelovala je niz godina na svim relevantnim skupnim žiriranim izložbama HDLU-a, LIKUM-a, ULUPUH-a i KERAMEIKON-a, kao i na njihovim velikim međunarodnim bijenalnim i trijenalnim manifestacijama, ali i na značajnim izložbama drugih likovnih udruženja. Na bogatom popisu njezinih sudjelovanja na značajnim žiriranim izložbama nalaze se, između ostalih:   

  • 1986. i 2002. Zagrebački salon (Zagreb) 
  • 1987., 1990., 1993. i 1991. Svjetski triennale male keramike (Zagreb) 
  • 1994. i 1995. Suvremena keramika u Hrvatskoj (Zagreb-Ljubljana-Lisabon-Grožnjan) 
  • LIKUM-ove generacije (Zagreb) 
  • Godišnje izložbe recentnih radova članova HDLU-a (Zagreb)
  • 1999. – 2021. Bijenalne i tematske izložbe Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a (Zagreb-Labin-Krk-Pečuh-Ljubljana-Rijeka-Koper) 
  • 2002. – 2016. KERAMEIKON-ov Međunarodni festival postmoderne keramike, s izložbama CERAMICA MULTIPLEX (Varaždin)
  • 2003. – 2020. Godišnje KERAMEIKON-ove izložbe KERAMEIKON&prijatelji (Varaždin) 
  • 2008. – 2020. Hrvatski triennale keramike, u organizaciji LADICE 
  • Međunarodna izložba keramike i stakla MIKS, u organizaciji LADICE

kao i mnoge druge