48. ZILIK
ZILIK je osnovan 1974. godine iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Kulturno-umjetnička manifestacija ZILIK otvara vrata likovnom stvaralaštvu djece, razvijajući njihov osjećaj za lijepo te omogućuje ugodne trenutke druženja djece s umjetnicima. ZILIK se posljednjih godina postepeno vraća svojim temeljnim vrijednostima, te omogućava razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta naše djece.
Sonja Švec Španjol
O ZILIK-u
ZILIK (Zimska likovna kolonija) predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju.
Od osnutka ZILIK-a 1974. godine kroz koloniju su prošle na stotine umjetnika. Na ZILIK-u su sudjelovali najeminentniji hrvatski likovni umjetnici i umjetnice XX. stoljeća među kojima su Miroslav Šutej, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Ivo Šebalj, Vasilije Josip Jordan, Nives Kavurić-Kurtović, Marija Braut, Jadranka Fatur, Ljerka Njerš, Branka Uzur, Dubravka Babić, Josip Diminić, Kosta Angeli Radovani, Šime Vulas, Predrag Goll, Ljubomir Stahov, Ivica Antolčić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić kao i mnogi drugi koji su svojim prisustvom i stvaralaštvom doprinijeli radu Doma za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu, danas Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor.
Trajanje, kontinuitet i vrijednosni dosezi ZILIK-a svjedoče o njegovoj važnosti i kvaliteti, a kako bi opstao i u ovim teškim vremenima, potrebna je podrška medija, javnosti i sponzora.
Dugogodišnja tradicija održavanja ZILIK-a oduprla se zubu vremena prvenstveno zbog predanog i kontinuiranog rada na razvoju plemenitih ljudskih vrijednosti kod djece, te kroz poticanje njihove mašte i kreativnosti, kao i pružanje osjećaja slobode u izražavanju, učeći ih kako ostvariti kvalitetan međuljudski odnos kroz vrijeme provedeno u kreativnom stvaralaštvu s umjetnicima i djecom iz lokalnih osnovnih škola i drugih domova. Upravo zbog slojevitosti i poruka koje ZILIK nosi osiguran je kvalitetan edukativno pedagoški program koji prati rad umjetnika i nadopunjuje iskustvo koje se pruža posjetiteljima radionica, ali i kasnijih izložbi. Umjetnička djela su poput djece, otvorena interpretaciji i subjektivnom čitanju, a program ima za cilj posjetiteljima svih dobnih skupina približiti kako Centar, tako i umjetnost, te olakšati razumijevanje domske i umjetničke djelatnosti.
POSVETA 48. ZILIK-a NIKOLI ALBANEŽEU
48. ZILIK posvećujemo dugogodišnjem izborniku i voditelju ZILIK-a Nikoli Albanežeu koji nas je početkom ove godine puno prerano napustio, a ostavio je značajan trag svojim djelovanjem ne samo na ZILIK, već i na kulturni i umjetnički život Karlovca:
U ponedjeljak 3. siječnja 2022. napustio nas je dugogodišnji izbornik i voditelj ZILIK-a Nikola Albaneže. Nikola Albaneže je 1999. godine imenovan za člana Umjetničkog savjeta ZILIK-a, a od 2002. do 2015. godine djelovao je u funkciji izbornika i voditelja ZILIK-a te je u Karlovac doveo mnoge eminentne hrvatske umjetnice i umjetnike koji su tijekom boravka u Domu za djecu Vladimir Nazor (danas Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor) uveseljavali i oplemenjivali živote djece, ali su istovremeno širili i vlastite vidike te su se uvijek iznova rado vraćali u Karlovac.
“Nikola Albaneže bio je izniman povjesničar umjetnosti, muzeolog i likovni kritičar. Krasile su ga vrline poput nevjerojatne topline, dobronamjernosti, pravednosti, poštenja, stručnosti, ali ponajviše ljudskosti. Bio je jedan od rijetkih kolega kojeg su svi poštivali i cijenili te su s njime vrlo rado surađivali. Iskreno je volio umjetnost, suvereno vladao materijom i odnosio se s maksimalnim poštovanjem prema umjetnicima i suradnicima. Zahvaljujući Nikoli Albanežeu vjerovala sam u našu struku i mogućnost promjene na bolje. Hrvatska umjetnost i kultura izgubila je velikog čovjeka i profesionalca. Počivao u miru.”
Svečano otvorenje 48. ZILIK-a ove godine obilježavamo izložbom akademskog slikara Željka Subića pod nazivom “Vagoni – bilješka u vremenu” u ponedjeljak 24. siječnja u 19:30 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom
O izložbi “Vagoni – bilješka u vremenu”:
Svijet kakvog poznajemo i život koji živimo već treću godinu zaredom dvije su posve različite dimenzije. Umjetnici koji intuitivno i duboko osjećaju promjene unutar sebe samih, ali i okoline koja ih okružuje referirali su se i na elementarnu pojavu koja je zahvatila cijeli svijet reflektirajući pritom mikro i makro promjene i obrađujući ih na sebi svojstven način.
Željko Subić od samih početaka istražuje, te kroz vlastite promjene traži odgovor na pitanje tko smo i koja je naša uloga u svijetu, a prirodno okruženje njegovog životnog istraživačkog poduhvata je područje slikarstva. Subić se u svojim slikama često fokusira na motive i elemente koje većina uzima zdravo za gotovo. Naime, u užurbanom svijetu, opterećeni brojnim obavezama, mnoge sitnice previđamo te ih, smatrajući posve nevažnima, propuštamo percipirati kao likovnu senzaciju. U trećem povratku temi vagona, autor motiv svodi na okvir za kolodvorske listice koje, pak, zamjenjuje općepoznatim znakovima i simbolima. Željko Subić odabire krupni kadar s pretincem koji postaje podloga za osobnu interpretaciju i komentar na svijet u kojem živimo. Krajnje minimalistička i pročišćena interpretacija suvremenog svijeta otvara neograničenu mogućnost višeznačnog tumačenja prikazanih simbola i znakova. Primjerice, ranije radove “Prazan u domovinu” i “Nepoznat opasan teret” iz 2016. i 2017. godine možemo tumačiti kao ukazivanje na iseljavanje i opustošenost vlastite zemlje – gašenje tvornica, industrije, obrta tj. umiranje iznutra, dok radovi nastali u vrijeme pandemije govore o limbu u kojem živimo već treću godinu zaredom. Stalno se vrtimo u krug (znak repeat), životi su nam stavljeni na čekanje (znak stop ili stand by) i nema naznaka svjetla na kraju tunela. Osim neminovnih konotacija svjetske pandemije, Željko Subić se u svom radu referira i na ključne odrednice suvremenog života poput nekontroliranog konzumerizma (znak XXL), radikalnog prelaska u virtualni svijet koji je dokinuo stvarna druženja i putovanja, te ih zamijenio uploadanjem i downloadanjem sadržaja, a možda ponajviše zabrinjava činjenica da se ljudska komunikacija svela na emotikone i skraćenice (znak “smajlić”) čime se u potpunosti izgubilo bogatstvo vokabulara, ali i razmjene ideja, izražavanja stavova, mišljenja i emocija. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)
O autoru:
Željko Subić rođen je 14. travnja 1949. u Osijeku. Najranije djetinjstvo proveo je u Erdutu, Začretju i Petrinji. Godine 1956. obitelj je doselila u Novu Gradišku, gdje Subić završava osnovnu školu i gimnaziju. Studij likovnih umjetnosti završio na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu (1970.) i diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu (u klasi Ismara Mujezinovića, 1976.). Još kao gimnazijalac, s Antunom Maračićem, priredio je svoju prvu izložbu (Centar za kulturu, 1966.). Izlagao na četrdesetak samostalnih i na više od šezdeset skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Radni vijek proveo radeći kao profesor likovne umjetnosti u SŠC-u (Srednjoškolski centar) i gimnaziji u Novoj Gradiški. Prigodom obilježavanja četrdesete obljetnice umjetničkoga stvaranja priređena mu je retrospektivna izložba (Gradski muzej – Dom kulture, Nova Gradiška, 2007.), kojom prigodom tiskana i monografija, dr. Bogdan Mesinger, „Priča o Željku Subiću“ (2008.), u kojoj autor daje valorizaciju i cjeloviti uvid u njegovo (dotadašnje) umjetničko stvaralaštvo. Željko Subić živi i stvara u Novoj Gradiški.
