Promijeni svoj život danas
Nema tako davno, prije četiri godine diplomirana ekonomistica, pjesnikinja Mira Jungić iz Siska otišla je u mirovinu s mjesta direktora interne revizije, vlasnika talijanske banke u Zagrebu. Kako je spajala reviziju sa stihovima te kako krati umirovljeničke dane u potresu pogođenom Sisku, doznali smo u razgovoru s Mirom Jungić. Zavirite u svijet samozatajne ekonomistice i pjesnikinje Mire Jungić. Doznat ćete štošta toga zanimljivoga.
Gordana Igrec
Od kada pišete pjesme?
Prvu pjesmu sam napisala u 5. razredu osnovne škole, o brezi… Na zadanu temu, umjesto proznog sastava napisala sam pjesmu, jedina u razredu. Nastavnica me pohvalila i rekla da nastavim, ali sve do 2. razreda gimnazije, nisam napisala više niti jednu pjesmu. U preostala tri razreda često sam pisala pjesme, bile su to pjesme u prozi, jer tada su bile moderne. Pjesme sam slala u tjednik “Moslavački list” iz Kutine, gdje su bile objavljivane u dijelu “Za male i mlade” (mjesečno oko 8 pjesama).
U 4. razredu gimnazije, sudjelovala sam na Susretu mladih u Velikoj Gorici s pjesmom “Školjka” koja je štampana u Zborniku Susreta.
Jeste li izdali koju zbirku?
Nemam izdanu niti jednu autorsku zbirku, iako sam imala pripremljenu, već prije 15. godina Zbirku pjesama iz gimnazijskih dana (razlog, okolnosti)
– U pjesničkoj grupi “Kultura snova” imam nekoliko zajedničkih zbirki s po 10 autora,
– u grupi “Pisci i književnost” izdana je jedna zajednička zbirka pjesama s 10 autora, a druga je trenutno u izradi.
– Balkanska Pjesnička unija iz Sarajeva, također je štampala nekoliko mojih pjesama u zajedničkoj zbirci.
Što Vama znači poezija?
Poezija je moja velika ljubav, još od gimnazije. Ona mi je kao treće dijete, koje je stalno sa mnom.
Odakle crpite inspiraciju?
S inspiracijom stvarno nemam problema jer mnoge stvari oko mene me mogu inspirirati: od divne prirode koju vidim svako jutro ili popodne, kroz prozor s 4. kata, pa do jedne riječi koju netko kaže ili fotografija Kupe, Šetnice, čamca, brda okolnih itd…
Kako pišete svoje pjesme, po papirićima, ceduljicama ili u kompjutor ili mobitel?
U blokić, pa kad pročitam, eventualno korigiram nešto i odatle pišem na Fcb profil, pa i u e-mail (spremam u novije vrijeme za knjigu poezije, odgođena je do proljeća).
Koje pjesnike i književnike volite čitati?
Naše pjesnike: Cesarića, Ujevića, Krkleca, Tadijanovića, pa Jesenjina (moj najdraži).
Pjesnikinje: Parun, Maksimović, Alečković.
Naše pjesnike suvremenike: Sven Adama Ewin-a, Tomislava Domovića i Gorana Matića, pok. Josipa Prudeusa, Andru Fistonića (Simu Lacija) i pok. Višnju Goljački.
Moram spomenuti i nekoliko odličnih pjesnikinja: Anu Horvat s njezinim biserčićima te sjajnu Irenu Stanić Rašin i Gloriju Jagodu Magdalenu, Dariju Žilić, dragu Gordanu Šarić, svjetski poznatu pjesnikinju i još najmanje desetak odličnih pjesnikinja, s kojima sam i dobra prijateljica (neću imenovati da koju ne zaboravim).
Od književnika: Orhan Pamuk, Markus Zusak, Stephen King, Thierry Maugenest te Colleen McCullough, Francoise Sagan i moja draga spisateljica Jasna Šemiga Pintarić…
Koje knjige biste sa sobom ponijeli na pusti otok?
Na pusti otok nikad ne bih otišla jer sam društveno biće. A kad bi me netko prisililo da tamo budem trebao bi mi dati neku vrlo zanimljivu knjigu koju nisam još pročitala, nešto poput naučne fantastike.
Jeste li stradali u potresu u Sisku?
Imala sam sreću kad je bio najjači potres da sam bila u Intersparu Sisak, taman platila na blagajni i 10 m od izlaza te sam odmah izašla. Stan na 4. katu u kojem živim, nije stradao samo su se razbile i popadale slike i ogledalo te sve iz frižidera izletjelo na pod. Imala sam sreću.
Petnaest dana sam bila sa sestrom i šogorom u kući 5 km od Siska (Galdovo) dok se nije potres smirio. Jednom tjedno još se tresemo, ali ispod 3 stupnja, na što više niti ne reagiramo.
Samo da se ne ponovi.
Kako provodite umirovljeničke dane?
Super mi je u mirovini, nikada mi nije dosadno, uvijek se bavim nečim što volim, pišem, čitam, šetam, družim se prijateljicama i sestrom.
Imate sina koji svira u grupi Pavel. Kakav je Vaš odnos sa sinom?
Vrlo dobar, iako bi voljela da se češće viđamo, ali on ima dosta obaveza, puno posvećuje sinu Filipu (10 g.) koji trenutno uči i klavir, a i on ga uči svirati i gitaru, tako da su počeli zajedno vježbati, pjevati i svirati. Ali to me veseli. Rekla sam im da će morati svirati na mojoj promociji knjige kad bude gotova i obećali su to… (od jeseni sam negdje na proljeće to pomaknula).
Ali, kćerka Blanka mi obavezno jedan dan u tjednu, kad ne radi, dođe iz Velike Gorice.
Jeste li i ponosna baka?
Da to se vidi iz prethodnog, Filip je divan, osjećajan, a jednom mi je rekao: “Baka, ja mislim da ću i ja biti književnik”. Naime, imam i nekoliko dječjih pjesama koje sam mu posvetila i koje je on pročitao i svidjele su mu se.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Vrijednosti koje cijenim su: iskrenost, povjerenje, istina i poštenje i dobrota.
Vaš životni moto?
Imam ih par:
1. Change your life today (Simone de Beauvoir)
2. In the middle of difficulty lies opportunity (Einstein)
I poslovice:
-Learn by doing
-From small beginnings come great things
Ne čini drugome ono što ne bi želio da tebi drugi čine.
Što je važnije biti odličan pjesnik ili jednostavno – dobar čovjek?
Naravno da je važnije biti dobar čovjek, a ako si uz to i dobar pjesnik, mislim da možeš biti sretan.
Kako gledate na žensko pismo? Ima li ga? Je li potrebno?
Mislim da je žensko pismo poželjno u zaostalijim društvenim sistemima i zemljama, gdje na žene gledaju kao na bića koja nisu ravnopravna s muškarcima. U modernijim društvima taj odnos je promijenjen. Čovjek se, po meni, samo od životinje razlikuje.
Danas žene obavljaju mnoge poslove, koje su nekada radili isključivo muškarci. I mislim da u naprednim društvima, nema spolne diskriminacije, niti bi je trebalo biti. Naravno da je to još uvijek u manjini, ali nikada sve države nisu bile na istom nivou razvoja. Drago mi je što nikada nisam osjetila tu diskriminaciju, ali smatram da tamo gdje ta razlika još uvijek postoji, svakako je potrebna borba za ženska prava i to Žensko pismo moglo bi imati svoju svrhu.
Što nam novoga spremate za blisku budućnost?
Pripremam nekoliko zbirki:
1. novije pjesme
- tromjesečje 2022., 2 Knjige
Pjesme s FB profila Mira Jungić
i Poezija Mire J.
2. Retrospektivna poezija
2. tromjesečje
A) iz studentskih dana 1- 2 knjige,
B) Iz gimnazijskih dana (slobodan stih)
cca 2 knjige
Osim toga imam neobjavljen autobiografski roman “GODINA PROMJENA” (period s početka ovog rata pa još 5-6 g.)
Pišem i kratke priče, a nekoliko ih je objavljeno u časopisu “KVAKA”, gdje mi je objavljen i dio pjesama.
Do kada ćete pisati?
Dok budem mogla pisati, tj. tipkati i vidjeti, odnosno disati.
Objavljujete na FB. Je li FB dobar medij za poeziju?
Smatram da je FB odličan medij za poeziju zbog toga jer svima omogućuje da pišu i prezentiraju svoju poeziju, ako to žele. To ne znači da su svi odlični pjesnici, ali s vremenom oni nešto bolji, sigurno će se profiltrirati i isplivati na površinu.
Ima li poezija budućnost?
Poezija će uvijek imati budućnost jer osim što pjesnicima služi da iskažu svoje osjećaje, nade, snove i realnosti, nakon čega se i oslobađaju određenih frustracija, ona donosi i radost onima koji vole i čitaju poeziju, jer im je stalno dostupna i na FB.
Pozdravljam sve ljubitelje poezije i dobre knjige i želim im puno zdravlja i sreće u ostvarenju svojih snova u Godini koja dolazi!
Dvije pjesme
SVOJA
Dok tako mi leti dan za danom
a vrijeme srebro daruje kosi
dišem lakše uz Kupu kad šetam
jer ona sa mnom prolaznost nosi
Sve tuge moje svežem za vjetar
dok niz rijeku tiho lahori
pa lakšim korakom idem dalje
kroz pjesmu koja u duši gori
Ljubav nisam potrošiti stigla
i zato ću je svu pjesmi dati
jer suzu kad mi iz oka krene
samo će ona obrisat’ znati
Tako ću sretna uz mnoštvo boja
u pjesmi biti potpuno svoja
Mira Jungić
IMA LI SMISLA?
Uznemiruješ me dušo.
Kradeš mi mir.
Otvorenih očiju u san svoj me uvlačiš.
Stani… ne želim da mi dodir tvoj
ostavi ožiljke na koži duše.
U mojim očima je jesen zaspala.
Ne budi je.
Zašto misliš da je to proljeće
puno ptica i cvijeća.
Varaš se… to je rijeka.
To je golema rijeka
koja u jednom smjeru teče,
raspršuje se u milijun kapljica
i stvara izmaglicu… poput
poput Viktorijinih slapova,
s neizostavnom Dugom.
Gdje si vidio da rijeka od ušća
prema izvoru se vraća?
Kaži… da li mogu,
da li smijem,
poput djevojčice u nebo zagledane,
trčati za sunčevom zrakom
dok kiša nezaustavljivo lije,
a toplu zraku
tek… sanjati mogu?
Kaži… ima li smisla
boriti se protiv olujnog vjetra
i te kiše koja lije…
lije…
i… lije…
Mira Jungić
