Skip to content

Pero Pavlović – DOŠAŠĆE

Pero Pavlović
DOŠAŠĆE

Prispiješ u javu tiha dragovita pjeva, Isuse
U mir svečan, u otajan izbokoren san
A nebom spasenja rođen, biban ljepotom i žarom
Kruniš nadom promisli, Život daješ, dogotovljuješ Put
Oćuh kušnje opet dotakne ćutila sva
Strepnje, zazori i dvojbe netragom trnu, plasnu
Sada srsi sreće slatka slovca sviću
Sada duša i tijelo puninom radosti dišu
Ljubav svijet novi oživljuje, obistinjuje, ocviće
Ljubav sada, svagda, i iznad svega
Ljubav sebedarna, dobrohotna, strpljiva, beskrajna, bezmjerna
Vir je, rijeka, more milosti i vjere
Eden, gejzir radosti, Genezaret, Govor na gori
Ljubav okriljena s vrela Božanske Riječi
Teče, buja i sjaji kroz beskraje i eone
I u žiću krhku plane i ustrajno gori
Zrake Sunca Mladog prosinu uzdignuća
I uzdanja, i ushite, i dobročinstva, i vinuća
O, kako glas na anđeoski zov nježno trepti
Ko cvijetak mlad na mirisnu lahoru
To čeznuće je: umilno, ispunjeno utjehom i spokojstvom
Kada budne oči jasno vide Znak
Slapovi zlatna Svjetla pršte i pahuljaju
Dotiču kroza ledena oknašca bijeloga prosinca
Jedan po jedan; smjerno, snovito, polako
Tavna noćca netragom uzmiče i nestaje
Stvari i bića gube obrise i prikaze
Dob je ganuća, gorljivosti, susreta i bdijenja
S Tvog lica, Rabbi, blješte traci kao sunce
Srcem Ti kličem što me gledaš, što Te gledam
A Božić je blizu, Gloria zrakom zvoni
Pogledom odveć blagim zari se blažen čas

U jaslice od zlatnih latica Svjetlosti bi položeno Djetešce

Gradac, na javi otajnih časova 1982.

Došašće u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića, prosinca 2021. – foto: Stjepan Katić / Akademija Art

                      
See also  P. Pavlović - OBITELJ