Skip to content

MALI ŽENSKI RAZGOVORI S PRIZNATOM PJESNIKINJOM, ŠTEFANIJOM LUDVIG POVOD NOVE HAIKU ZBIRKE

Žene imaju veću suosjećajnost i emocije od muških pjesnika

Samozatajna umirovljena komercijalna tehničarka ekonomske struke i pjesnikinja prepoznata u književnim krugovima kako u Hrvatskoj tako i izvan domovine, Štefanija Ludvig iz Dubravice kraj Zaprešića, odmah do slovenske granice koju sa svoje terase može vidjeti kako vijuga uz rijeku Sutlu i u mirovini dalje piše poeziju. Posebno je cijenjena kao haiku pjesnikinja i nagrađivana kao takva, ali i kao pjesnikinja na kajkavskom dijalektu. Na svijet je kako nam je kazala došla u pitoresknom selu pored Sv. Đurđa i ondje kao u slikara naive provela bezbrižno djetinjstvo. Odmah nam je u razgovoru kazala: „Rođena sam u Strugi, Sv. Đurđ, 1950. u prekrasnom malom mjestu blizu Drave, koja je u doba moje mladosti bila podijeljena u glavni tok i rukavac, između kojih se nalazio riječni otok Meka, na kom je raslo mnoštvo raznih biljaka, gljiva, cvijeća, a krave koje su tu seljani ostavili da slobodno pasu, uživale su u slobodi kojom su gospodarile. Kao dijete ovdje sam provodila slobodno vrijeme, kupajući se u čistoj tekućoj vodi“.

Gordana Igrec

Od kada pišete poeziju?

Poezijom sam se počela baviti u osnovnoj školi. To su bili počeci dječje mašte i doživljaja. Pravom poezijom sam se počela baviti tek odlaskom u mirovinu kad sam životne prioritete mogla drugačije posložiti. Moja prva pjesma – Zakrpana duša – objavljena mi je na recitalu Krapina 2010, što mi je dalo poticaja da nastavim, sve do danas.

A od kada pišete haiku poeziju?

Haiku poeziju sam počela pisati 2012. nakon što je moj suprug na raspisanom natječaju Japan-EU dobio jednu od 5 drugih nagrada iz EU, što me je potaknulo da se i ja počnem baviti tom japanskom kratkom formom. Haiku radove koje šaljem na strane natječaje prevodi mi na engleski moj suprug.

Ima li naš jezik kapacitet za haiku poeziju? Jesmo li mi narod koji voli dugačku epiku plodno tlo za haiku?

Haiku poezija ne trpi duge opise već preferira trenutak u sadašnjosti, činjenično stanje, bez upliva stranih riječi, čim je moguće jednostavnije, uz, ako je to ikako moguće intrigantnost događaja ili stanja koje se opisuje. Hrvatska je izuzetno poznata u haiku svijetu po broju haiku pjesnika u odnosu na broj stanovnika. Naš jezik je jednako dobar za izražavanje haiku uradaka i to kako standardni, tako i kajkavski, bez obzira kom idiomu pripada.

Nabrojite nam sve nagrade koje ste dobili?

Teško je nabrojati sve nagrade i pohvale, no pokušat ću ih poredati kronološki. Prva pohvala mi je 2013. stigla iz Japana s natječaja Vladimir Devidé (hrvatski matematičar i haiku pjesnik):
kockom šećera, by a sugar cube
združena gozba mrava, united ants feast
harmonija slasti, sweet harmony

2013. Druga nagrada natječaj Diogen BiH
2015. Pohvala, natječaj Vladimir Devidé – Japan
2015. Druga nagrada natječaj, Rovinj
2017. Prva nagrada u Ivanić Gradu
2017. Druga nagrada za erotski haiku Ludbreg
2018. Druga nagrada Goranski koraci – Vrbovsko
2018. Pohvala Goranski koraci – Vrbovsko
2018. Pohvala natječaj Japan – Rusija
2018. Treća nagrada Oroslavje
2019. Pohvala na natječaju Constanta – Rumunjska
2019. Druga nagrada, natječaj Zabranjena ljubav (Vraz-Ljubica) Samobor
2019. Treća nagrada za erotski haiku Ludbreg
2020. Prva nagrada Ivanić-Grad
2020. Prva nagrada za senrju Ivanić-Grad
2021. Prva nagrada za erotski haiku Ludbreg
2021. Pohvala za Tanku – Ivanić-Grad
2021. Treća nagrada Goranski koraci – Fužine
2021. Pohvala Goranski koraci – Fužine
vala za foto hajgu – Oroslavje

Što Vama znači poezija?

Poezija mi je način relaksacije i oslobađanje duše, obično napišem dobru pjesmu kad mi je teško i kad zbog nečega patim.

Štefanija Ludvig

Pišete li i prozu?

U svijet proze upustila sam se nekoliko puta no radije se bavim poezijom jer mi je osjećajnija.

U kojim sve zbornicima ste objavljeni? I haiku pod tim podrazumijevam?

Zbornika ima toliko da ih je teško nabrojati, no kad se nabroje recitali na čijim sam natječajima sudjelovala; Krapina (nagrada 2019), Zelina, Marija bistrica (Boc i Ozimec), Adamovec, Bedekovčina, Ivanec, Vrbovec, Kustošija, Ludbreg, Modrovec, Senje i meteori-Varaždin, Gornji Mihaljevec, Kultura snova-Zagreb, Kaj Kustošija, WEB stilus-Zagreb, i Hrvatskozagorsko društvo, vjerojatno sam koji zaboravila. U svakom od nabrojenih zbornika uvrštena sam više puta, u nekima i po desetak puta. Također sam uvrštena u antologijski zbornik radova hrvatskih zavičajnih književnika 2012-2016, Hrvatskog sabora kulture, od kojeg sam 2014. pohvaljena, 2015. nagrađena plaketom Mihovil Pavlek Miškina za dijalektalno pjesništvo. Posebno me raduje duhovna poezija s kojom sam zastupljena u nekoliko navedenih zbornika. Što se Haiku zbornika tiče, zastupljena sam u svim zbornicima domaćih haiku recitala i događanja, i to svake ili gotovo svake godine, što se vidi i po nagradama i pohvalama koje sam dobila, a po tome se isto vide inozemni zbornici. Moji haiku radovi uvršteni su u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva “Nepokošeno nebo 2”, 2008-2018, koju je sabrala i objavila Đurđa Vukelić Rožić.

Koliko ste zbirka izdali? I koje sve?

Do sada sam izdala četiri zbirke pjesama i to: “Čarolija sunca”, “Vu srcu mi kaj spi”, “Kap ljubavni daruj mi Bože”, i “Vrček živlenja”. Po naslovima se može vidjeti da su druga i četvrta zbirka na kajkavskom jeziku.

Pišete i na kajkavskom dijalektu/jeziku. Kako je pisati na materinjem jeziku poeziju? Koja Vam je poezija draža kajkavska ili štokavska?

Prema odgovoru iz predhodnog pitanja odgovor je da. Neki recitali kao Krapina, Zelina i Adamovec, njeguju isključivo kajkavsku poeziju u kojoj sam se i ja našla. Koristim svoj materinski jezik u idiomu Svetoga Đurđa pod čiju župu spada moje rodno selo Struga. Pisanje na jeziku mog zavičaja je posebno zadovoljstvo, jer u meni budi uspomene u sjećanjima na drage osobe koje su nas napustile te na izgubljeni krajolik mog djetinjstva. Kajkavska poezija mi je stoga toplija i bliža srcu od štokavske.

Ima li poezija budućnost?

Svakako, sve je više novih i mladih autora koji pišu poeziju izražavajući svoje osjećaje, ljubav, strepnje i fikcije.

Što nam novoga pripremate za blisku budućnost?

Već duže vremena sakupljam građu za moju prvu haiku zbirku koja će se sastojati od radova koji su već negdje prošli i objavljeni na natječaju, ocijenjeni od strane prosuditelja natječaja, uz jedan manji dio potpuno novih i do sada neobjavljenih haikua.

Do kojih vrijednosti držite u životu?

Do korektnih, poštenih odnosa među ljudima, volim pomoći bližnjima, a od njih očekujem samo, da to cijene i poštuju.

Volite li čitati i koje pisce i djela najviše?

Članica sam gradske knjižnice Ante Kovačića u Zaprešiću i posuđujem i čitam literaturu od koje najviše poeziju. Od domaćih pjesnika čitam i dragi su mi Vesna Parun, Zvonimir Golub, Božica Jelušić, Ana Horvat, Ludwig Bauer, Tin Ujević, a od stranih Emily Dickinson, Arthur Rimbaud, Sergej Aleksandrovič Jesenjin, Milan Kundera, naravno navedeni su samo oni kojih sam se trenutno sjetila.

Koje knjige biste ponijeli sa sobom na pusti otok?

Ovisi u kojim okolnostima bi se na tom otoku našla, sama ili s nekim, kako bi došla na taj otok, kao Robinzon ili kao turistica. Ukoliko bi odgovor bio kao turistica na pješčanoj plaži čitala bi poeziju nekog od naših domaćih pisaca, a od romana “Gričku vješticu” Marije Jurić Zagorke.

Vaš moto u životu je…

Poštenje i ljubav, od čega počinje svako postignuće i to od početka, borbe i pobjede.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Pišući pjesme, šetajući po zagorskim brežuljcima i obrađujući svoj slatki mali vrt, sadeći povrće, a ponajviše obožavano cvijeće. Također volim slikati na platnu, uljanim pa i drugim bojama. Slike su moje vizije koje mi dolaze na um.

Što Vas može rastužiti, a što razveseliti?

Bolest i gubitak drage osobe, pa i nepravda koju često mogu vidjeti svuda, pa i u pjesništvu, a razveselit me može sreća mojih dragih iz obitelji, prijatelja, i pravda koja se ostvari u životu, a najviše radostan smijeh naše unučice.

Što je teže pisati poeziju ili prozu?

Kao pjesnikinja radije se upuštam i vidim u poetskim vodama, pa mogu reći da mi je lakše pisati pjesme od proznih radova. Nekoliko proznih radova mi je objavljeno u zbornicima.

Jeste li pokušali pisati za djecu?

Svojoj unučici koja je navršila 18 mjeseci pišem slatke pjesmice koje će kad poraste imati prilike pročitati, jer to njoj od srca želim objaviti.

Što je sa tzv. ženskim pismom? Postoji li još nešto takvo na našoj književnoj sceni?

Žensko pismo je sintagma koju su sročile feministice u borbi za ženska prava. U doba kad je taj pojam nastao vjerojatno je imao svoju posebnu težinu. Iako je bitno kako napisati pjesmu, mislim da žene imaju veću suosjećajnost i emocije od muških pjesnika, jer su stoljećima bile potlačene i zanemarivane, pa bih to nazvala ženskim pismom današnjice.
Zahvale, koristim priliku zahvaliti se poznanstvu sada već pokojnom pjesniku Vladimiru Poljancu, kog sam upoznala na Kumrovečkim plavim kmicama i koji mi je pročitavši nekoliko mojih radova od srca darovao svoj “Vodič za hodočasnike” i dao podstrek za pisanje, isto hvala i pokojnim Mirku Kovačeviću i Branki Pašagić.
Od živih pjesnika Božici Jelušić za iscrpnu poduku o pisanju književnih djela, Ani Horvat za velikodušnu pomoć u predstavljanju mojih pjesama, Mirku Ivanjeku na stručnom predstavljanju moje druge zbirke “Vu srcu mi kaj spi” u zaprešićkoj knjižnici, Ludwigu Baueru na korisnim savjetima o pjesništvu, Zdravku Odorčiću i njegovom projektu “Kultura snova” u kome sam i ja uključena kao i mnogim drugim voditeljima recitala na kojima sudjelujem, a najviše voditeljima i prosuditeljima Radovanu Novini i dr.sci. Ivi Kalinskom.
Od haiku pjesnika zahvaljujem Đurđi Vukelić Rožić na prepoznavanju moje haiku poezije i uvršenju u antologiju. Jednako tako zahvalna sam općini Dubravica koja mi dala podršku u mom stvaralaštvu.

Foto: Facebook