MALI ŽENSKO-MUŠKI RAZGOVORI S JEDNIM OD VODEĆIH HRVATSKIH KOMUNIKACIJSKIH STRUČNJAKA, PROF. BOŽOM SKOKOM

MALI ŽENSKO-MUŠKI RAZGOVORI S JEDNIM OD VODEĆIH HRVATSKIH KOMUNIKACIJSKIH STRUČNJAKA, PROFESOROM ODNOSA S JAVNOŠĆU, POVODOM NJEGOVE NAJNOVIJE KNJIGE „STRATEŠKO KOMUNICIRANJE DRŽAVE“, PROF.DR.SC. BOŽOM SKOKO

Ne činimo drugima, što ne bismo htjeli da drugi čine nama

Rođen u Ljubuškom u Bosni i Hercegovini prije 45 godina prof. dr. sc. Božo Skoko danas je u Hrvatskoj, ali i izvan njezinih granica poznat kao profesor odnosa s javnošću i jedan od vodećih hrvatskih komunikacijskih stručnjaka. Iza dr. sc. Bože Skoke je više od 10 respektabilnih nagrada za njegov doprinos novinarstvu i njegovu teoretiziranju novinarstva kao i za njegov rad komunikacijskog stručnjaka. Uvijek dobre volje, nasmiješen, pristupačan i otvoren za razgovor kako sa svojim studentima tako i sa svakim drugim koji čini njegovu svakidašnjicu, dr. sc. Božo Skoko za portal Akademija Art govorio je o svojoj najnovijoj knjizi „Strateško komuniciranje države“, o knjigama koje voli čitati, o slobodnom vremenu i još koječem drugom. Slobodno zavirite u svijet dr. Bože Skoke, osvježit će Vam dan ili uljepšati večer.

Gordana Igrec

Iza Vas je impresivan poslovni CV. I sad najnovija knjiga. Kako se zove?

Nova, osma po redu knjiga, zove se Strateško komuniciranje država. Nakon što sam se u prethodnima bavio razumijevanjem odnosa s javnošću, hrvatskim identitetom i imidžom, hrvatskim velikanima i specifičnostima, u ovoj knjizi pratim suvremene trendove javne diplomacije, nacionalnog brendiranja i međunarodnih odnosa s javnošću. 

Što Vas je potaknulo da baš o ovoj temi pišete?

Materijale za ovu knjigu prikupljao sam punih deset godina, zapravo otkako sam objavio knjigu Država kao brend (2009.) u nakladi Matice hrvatske. Nakon što sam u njoj predstavio važnost imidža država u suvremenim međunarodnim odnosima, želio sam detaljnije prikazati sve oblike strateškog komuniciranja država na međunarodnoj pozornici, a koji su se u međuvremenu razvili u prilično kompleksno područje te jednu od primarnih vještina suvremenih vlada. Zahvaljujući globalizaciji, koja je srušila granice i donijela međuovisnost država, sve većem utjecaju medija, promjenama na tržištu, politici i međunarodnim odnosima, te sve većoj konkurentnosti suvremenih država na sve različitijim područjima djelovanja, ugled je postao jedna od najdragocjenijih nacionalnih imovina. Zahvaljujući ugledu, države postižu poštovanje i povjerenje inozemnih javnosti, stvaraju vlastite obožavatelje, podupiratelje, kupce i posjetitelje diljem svijeta, a u konačnici sve to rezultira većom političkom i gospodarskom moći. 

Zapravo, o čemu govori ova Vaša najnovija knjiga?

Promatram državu kao komunikacijski, a ne samo politički, subjekt i donosim najnovije trendove vezane uz međunarodnu promociju i komunikaciju država, s mnoštvom primjera iz praske. Zapravo riječ je o suvremenim trendovima upravljanja nacionalnim identitetom i imidžom. Oni se više ne prepuštaju slučajnosti, već države u komunikaciju sa svijetom ulažu ozbiljna financijska sredstva, angažiraju ponajbolje stručnjake, kreiraju zasebne državne institucije, te koriste najsofisticiranije strategije i alate odnosa s javnošću i marketinga, komunikacijska i diplomatska umijeća, te doprinose kreativne industrije. Iako svaka država bira specifična područja po kojima želi postati prepoznatljiva te kreira vlastite komunikacijske i promotivne strategije, odnosno organizacijske pristupe, već se naziru najučinkovitiji modeli i prakse koje sam nastojao približiti čitateljima, kako kroz teoriju tako i kroz praktične primjere iz cijelog svijeta.  

Kome je namijenjena?

Prije svega studentima koji se bave ovim fenomenom na diplomskoj, ali i poslijediplomskoj i doktorskoj razini. Međutim, pisana je i za širu čitateljsku publiku koju zanima ova problematika. Sve njih želim upoznati s općeprisutnim, ali i kompleksnim područjima kao što su javna diplomacija, nacionalno brendiranje i međunarodni odnosi s javnošću te ih potaknuti da drukčijim očima počnu promatrati svijet oko sebe. Tada će shvatiti da suvremene strane države imaju svoje prste daleko dublje u našim životima, nego možemo i zamisliti. Čije filmove gledamo, kakvu glazbu slušamo, čiju modu kupujemo, a čiju gastronomiju kušamo, kamo putujemo, čiji dizajn želimo u svome stanu, kojim velikanima se divimo te na koncu kako percipiramo politička zbivanja oko sebe… – sve je to dobrim dijelom kreirano mudrim strateškim pristupom pojedinih država i milijunima potrošenim na komunikaciju, promociju i popularnu kulturu… Na koncu imat će priliku vidjeti gdje je Hrvatska u toj utakmici, što su naši potencijali, a što propuštene šanse.  

Što inače volite čitati u slobodno vrijeme? Koje pisce i koja djela?

Jako puno čitam u slobodno vrijeme, a to je obično kasno navečer. Zapravo to je najbolja smirujuća terapija prije spavanja. Obično paralelno čitam pet ili šest naslova – od publicistike, ozbiljne književnosti, pa do inspirativne poslovne literature i biografija, ovisno o raspoloženju. Nisam izbirljiv po pitanju pisaca i određenog tipa djela. Iz svega se ponešto može naučiti. 

Kako provodite slobodno vrijeme?

Najčešće ga provodim s klincima u igri ili šetnji. Volimo prirodu, ali pored čitanja rado uživam i u dobrim filmovima i glazbi. 

Uživate li u svome poslu još uvijek kao i prvog dana?

Svaki dan je novi izazov i donosi nove mogućnosti i inspirativne trenutke. Dobro je da sam paralelno na sveučilištu, odnosno znanosti u poslovnom svijetu, tako da mi nikad nije dosadno, a sve ono o čemu govorim studentima imam priliku provjeriti u praksi. S druge strane nove generacije mladih koji su sve upućeniji i znatiželjniji tjeraju me da stalno budem u toku, da se usavršavam i pratim trendove. 

Kako današnje generacije mladih doživljavaju novinarski poziv?

Promijenila se percepcija novinarskog poziva. Tako da se sve više mojih studenata odlučuje za odnose s javnošću, koji pružaju u ovom izazovnom trenutku daleko više perspektiva. Kod novinarstva se izgubio onaj ideal, kojim se vodila moja generacija kad smo studirali. Danas se svatko predstavlja za novinara, objavljuje se sve i svašta i nažalost gubi se dignitet profesije.

Hoćemo li ikada više imati pero poput Veselka Tenžere ili Tanje Torbarine ili Denisa Kuljiša?

Sigurno da imamo takvih talenata i danas, ali u tipu novinarstva koji prevladava više se ne njeguje stil koji ih može izroditi. Nažalost, cijene se neke druge kvalitete. 

Kako ocjenjujete stanje u današnjim medijima?

Posljednjih godina bilježimo trend jačanja kredibiliteta i ozbiljnosti pojedinih medija. Pojavilo se i nekoliko kvalitetnih specijaliziranih medija. Međutim, gledajući u globalu srozani su nažalost profesionalni kriteriji. 

Što je pak sa PR-ovcima? Posebno onima u politici?

Drago mi je da svoje bivše studente susrećem kako u vodećim hrvatskim korporacijama, tako i u multinacionalnim korporacijama, političkim institucijama, ne samo u Zagrebu ili našim županijama, već i na odgovornim dužnostima u Briselu. Uspjeli su unatoč globalnoj konkurenciji, što znači da su konkurentna znanja koja stječu ovdje. To me veseli. Odnosi s javnošću u Hrvatskoj po razini znanja, zahtjevnosti i učincima ravni su onim zapadnim iskustvima, koji su nam nekada bili uzor. Globalizacija i tržište su nas natjerali da ne zaostajemo. U našoj politici nažalost još susrećemo spina, koji vuče od odnosa s javnošću prema propagandi, ali takvi štosevi su kratkog daha. U budućnosti će prevladavati strateško komuniciranje. 

Što nam novoga spremate u bliskoj budućnosti?

Nakon ove opsežne knjige na kojoj sam intenzivno radi posljednjih godina, uzet ću predah, bavit ću se nekim kreativnim projektima u praksi odnosa s javnošću. 

Do kojih vrijednosti držite u životu?

Kod ljudi cijenim prije svega dobrotu, odnosno kakvi su ljudi, kako se odnose prema drugima, koliko su spremni žrtvovati se za druge i koliko su spremni dati zajednici u kojoj žive… 

Vaš životni moto je…

Nemam neki posebni moto, ali kad me mladi pitaju za savjet obično im kažem da sanjaju velike snove, da se ne zadovoljavaju prosječnošću, da vjeruju u sebe i budu uporni, ma šta im drugi govorili, a onda nema cilja kojeg ne mogu ostvariti. Pritom neka paze na ljude koje susreću na putu prema vrhu, jer kad jednom budu silazili, a svi u životu imamo uspone i padove, opet ćemo sresti iste ljude. Neka nam ljudi budu važni. Zato kako reče Isus – ne činimo drugima, što ne bismo htjeli da drugi čine nama.