Iskreni zapisi o važnosti žene u životu muškarca
Miroslav Pelikan
Nedavno je zagrebački nakladnik Fraktura, objavio prozu nevelikog obima ali gustu i teško prohodnu mlađeg hrvatskog književnika Darka Šeparovića, Pristanište, u vrlo lijepom tvrdo ukoričenom izdanju
U središtu zbivanja su on i ona, on na prvom katu u stanu, ona u prizemlju, u atelijeru, slika i najavljuje svoj odlazak.
On sve više proučava pod i drvo od koga je sačinjen, njegove karakteristike i razmišlja o preuređenju, ona odlazi.
On promatra svijet oko sebe, neposrednu okolinu, osobito zamjećuje putnike iz trajekta, promišljajući o obilju nevažnih stvari, no njemu logičnih i prirodno uvjetovanih.
Pristupa preuređenju, najprije atelijer, mijenjajući cjeloviti izgled.
Na kraju, tu je brodogradilište,u stanu.
I tada, deux ex machina, na njegovim se vratima pojavljuje tajanstvena neznanka, crnokosa žena, koja nakon razgledanja, odlučuje ostati s njim.
Doista sam se obradovao pojavi nepoznate žene, umorili su me rojevi misli glavnoga junaka, odahnuo sam, napokon će se riješiti svoje samoće.
Iskreni zapisi o važnosti žene u životu muškarca.
Zapravo zgodna proza, većinom ispisana pjesnički o često brutalnoj stvarnosti života i ovdje i tamo i na kopnu i na moru.
