Dobra poezija kao kraljica književnosti je spremna promijeniti svijet na bolje
Što to ima ta Slavonija ravna i meka k’o duša, a posebno Osijek njezino središte kada je dala jednoga Kozarca, pa Zlatka Boureka te Branka Lustiga i još puno dične gospode, a jedan u nizu je i pjesnik, dramatičar, književnik, dipl. difovac (tjelesni odgoj) Zdravko Odorčić. Kako mi Zdravko reče: “Rođen sam u Osijeku u prošlom stoljeću, a sve zajedno s ovim stoljećem zaokružio tek 70 godina. Živim i radim već deset godina u Zagrebu i nekako mi je Zagreb postao moj drugi grad.” Zdravko Odorčić širem krugu javnosti poznat je kao kreator pjesničke scene Kultura snova, ali angažiran je još u brojnim projektima koji njeguju pjesničku riječ. Osim poetskim izrazom, Zdravko Odorčić poznat je i kao pisac drama koje su izvođene na daskama koje život znače. A o tome što sve njemu “život znači” doznajte u divanjenju s pravim Slavoncem na pravoj adresi, u – Zagrebu. Neka mali žensko-muški razgovori sa Zdravkom Odorčićem uljepšaju dan svima koji su ljubitelji poezije i umjetnosti općenito. Tom potonjem Zdravko Odorčić je dorastao u svakome pogledu. Pa, počnimo polako divanit…
Gordana Igrec
Od kada pišete poeziju?
Prvi pokušaji dogodili su se u osnovnoj školi kada sam napisao nekoliko ljubavnih pjesama mom zaljubljenom prijatelju koji je to slao svojoj ljubavi. Nastavnik likovnog odgoja ulovio nas je u primopredaji i pohvalio stihove te javno pročitao moju pjesmu. Kolegica je shvatila da ja pišem te pjesme, a ne moj prijatelja, okrenula se i odvalila mi šamar, tako da su moji prvi pokušaji bili „bolni“.
Kako sam u srednjoj školi iz radoznalosti odlazio na klub pjesnika, koji se događao svake nedjelje u 10 sati u bivšem Radničkom domu u Osijeku, napisao sam i nekoliko pjesama koje su i objavljene u jednoj zajedničkoj zbirci pod nazivom 19 imena. Kako sam bio skloniji prozi i drami, to su bili jedni pjesnički pokušaji u to vrijeme.
Prva knjiga bila je?
Moja knjiga prvijenac bila je roman Lega, ne kužiš!, u izdanju Matice hrvatske, a potom od istog izdavača i moje drame pod nazivom Pet drama.
A onda se natrag vraćate svojoj „prvoj ljubavi“ – poeziji…
Tek prije jedanaest – dvanaest godina sasvim slučajno ulazim u pjesnički svijet i ponovo pišem poeziju od koje su nastale i mnoge objavljene knjige.
Jeste li tematski vezani za zavičaj?
Za zavičaj tematski je vezan moj roman koji govori o Osijeku. Jedan drugi roman također govori Osijeku ali njega nisam nikada završio. Monodrama Kod Julke je vezana za Slavoniju gdje sam se koristio mnogim tekstovima slavonskih autora i od toga uz moj tekst napravio baš slavonsku dramu sa slavonskom ikavicom. I monodrama Čuvaj mi sina na Nebesima vezana je za Slavoniju i ratni Vukovar koju je fenomenalno igrala, na žalost pokojna Marija Kohn. Naravno da sam napisao i nekoliko pjesama nadahnut Slavonijom, a posebno se ponosim pjesmom Gladan sam matero.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiracija je svuda uokolo nas. Trenuci nekog događaja, sjećanja. S prozom i dramama je to drugačije… počinje od neke ideje… ali pjesma dođe nekako sama. Napisao u jednoj pjesmi kako ja nisam pjesnik već mi netko šapuće stihove u uho, a ja ih samo zapisujem. Znao sam se dizati i noću i zapisati jer sam znao da se ujutro neću ničega sjećati. Pjesma je trenutak i ako je ne zapišeš baš tada, ona ode.
Što je za Vas poezija?
Pjesma je oslobađanje emocije u hipu. Prasak emotivnog stanja te mili sekunde u svemiru
Ona me čini slobodnim jer sve skrivene emocije ispišem u pjesmi. Kada si razočaran društvom onda si ljutit i pišeš o socijalnim temama, kada si zaljubljen ili tužan, pišeš ljubavne pjesme. Nekada izravno, a nekada metaforama. Dobra poezija kao kraljica književnosti je spremna promijeniti svijet na bolje.
Kako je danas? Jako puno se piše poezija, zar ne?
Danas jako puno ljudi pišu poeziju, ali zbog neznanja i slabe edukacije zaobilaze pravila i sve i svašta zovu poezijom. Bojim se da se zbog toga ne dogodi devalvacija poezije pa zato pokušavam koliko mogu edukativno djelovati jer poezija je ipak odraz naše duše koju iskazujemo riječima i koja mora kod drugih probuditi emociju. Razlikujem pjesnike i one koji pišu pjesme. Pokušavam djelovati na one koji pišu pjesme da postanu jednoga dana pjesnici.
Koliko zbirka ste do sada izdali?
1. LEGA, NE KUŽIŠ, roman, Matica hrvatska 2007. g. / Studio moderna 2021. g.
2. PET DRAMA, drame, Matica hrvatska 2007. g.
3. KORAK DO RAJA PAKLU IZMIČEM, zbirka poezije, Auxilium Osijek 2012. g.
4. ĆUTIM TVOJE ŠAPUTANJE, zbirka poezije, Naklada Semafora Zagreb, 2013. g. (ista izlazi u srpskom i slovenskom izdanju)
5. LJUDI SE KIŠOM MIČU, zbirka poezije u prozi, Kultura snova Zagreb, 2013. g.
6. ČUVAM TE ISPOD KOŽE, zbirka poezije, Kultura snova, 2015. g.
7. AVANTURE MIŠA MIŠE, dječja slikovnica, Kultura snova, 2015. g.
8. POEMA O LJUBAVI i druge pjesme o ljubavi i bolu, Kultura snova, 2016. g.
9. SRCE U SVEMIRU, Kultura snova, 2017. g.
10. ČEKAM TE U SMIRAJU SVEMIRA, Kultura snova 2020.
11. BAJKA O KUŠAČICI HRANE, Naklada Semafora Zagreb 2020.
12. TEK TAKO, JUTROM O LJUBAVI, Naklada Studio moderna 2021.
IZVOĐENE DRAME I MONODRAME:
1. Čovjek, pas i mačka, monodrama, 1972. g.
2. SODOMA I GOMORA, drama, 1981. g.
3. ČERGE, drama, 1982. g.
4. PAUKOVA MREŽA, drama, 1983. g.
5. I MAJKA MARIJA JE MAJKA, monodrama, 1990. g. Ista je snimljena i kao TV predstava
6. Čuvaj mi sina na Nebesima, monodrama, 1993. g.
7. Muke jednog postolara, dječja komedija, 1995. g. Ista je snimljena i kao TV predstava
8. Na vrhu igle, drama, 2007. g.
9. Zatvorske cimerice, drama 2016. g (čitanje drame s glumcima) u KIC-u Zagreb
Vodite poetske večeri u Kulturi snova. Koliko dugo već?
Dolaskom u Zagreb pokrećem Kulturu snova, a u sklopu nje i Zagrebačke večeri poezije.
One traju već deset godina. Održali smo do sada oko 310 Zagrebačkih večeri poezije.
Poslije legendarnog Jutra poezije jedini imamo tako dug kontinuitet i neku stalnost kvalitete.
Koliko ste zbirka za to vrijeme izdali pojedinim autorima?
Teško je to sada izbrojati ali uskoro Kultura snova objavljuje 280 izdanje od čega vjerujem da na pojedinačne autore otpada barem 70%.
Gdje ste još angažirani oko prezentiranja poezije i pjesnika?
U sklopu Kulture snova postoje Festivali koje organiziramo u Zagrebu i izvan njega. Sve su to festivalske večeri poezije koje se održavaju od Zagreba, Pule, Rovinja, Splita sve do Sarajeva pod zajedničkim nazivom Na dlanu. Najstariji festival je More na dlanu u Puli i Rovinju gdje smo ove godine obilježili 10- obljetnicu. Osim ovih festivala po dugotrajnosti je i Valentinovo – Dan zaljubljenih. U ovoj pandemiji doskočili smo i našim online programima kao TV emisija Večernji online književni razgovori na kojima predstavljamo zanimljive pjesnike i po autorstvu i osobnosti.
Ima li poezija budućnost?
Naravno da ima. Ona postoji od prvih zapisa… Gilgameša… grčkih tragičara Euripida, Eshila i Sofokla… preko pastoralnih pjesama, Dantea i Šekspira. Kazalište je poezija.
Ona će se kao i do sada mijenjati, nadograđivati, ali će ostati pisana budući da je to intimna sinergija čovjeka i njegove emocije koju dragovoljno dijeli s drugima. Mladi nalaze svoje mjesto u poeziji i nastavit će poslije nas kao što smo mi to učinili. Ne može svaka generacija iznjedriti Tina Ujevića ili Jesenjina, ali poezija će ostati i netko će napraviti novi pomak i biti zapisan poput ovih legendi.
Koje književnike volite čitati?
Kao kazališni djelatnik i zaljubljenik pročitao sam puno toga ali u posljednjih nekoliko godina čitam i pratim pjesnike na FB i društvenim mrežama čekajući neko novo čudo. I dogodi se ali ta čuda će dobiti svoju verifikaciju odmakom vremena. Velike izdavačke kuće mogu eventima napraviti književnu zvijezdu, ali ima ih jako puno na društvenim mrežama koji su jači od njihovih pulena (čast iznimkama). Oni bi trebali pratiti društvene mreže i otkrivati talente, ali to kod nas na ovim prostorima nitko ne radi. Ja to radim ali nemam tu finacijsku moć pomoći tim talentima.
Što ste po zanimanju?
Ja nisam, na žalost, Šuvarova škola pa kako sam išao u školu čijim slijedom bi danas trebao biti pravnik, možda odvjetnik ili sudac. No, moja je želja bila upisati režiju ili književnost. Kako zbog neadekvatne srednje škole nisam mogao to upisati, upisao sam faks tek toliko da budem neki akademski građanin. No to me nije spriječilo da se bavim kulturom, kazalištem i da svoj san ostvarim bez obzira na struku. Upisao sam se na Pedagošku akademiju pod A književnost, a pod B tjelesna kultura. Primili su me pod B. Završio sam to i radio sam 15 godina s djecom s posebnim potrebama ali u isto vrijeme bio sam kazališni urednik Studentskog kazališta i Kazališta KAMO u Osijeku. Tijekom rata sam se morao opredijeliti pa sam ipak otišao u kulturu. Osnovao sam prvo privatno kazalište u RH. Kasnije sam bio ravnatelj nekih Kulturnih centara, a dolaskom u Zagreb osnivam Kulturu snova koju i danas vodim.
Po zanimanju sam eto DIF-ovac – Mens sana in corpore sano (zdrav duh u zdravome tijelu).
Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?
Ljubav… ljubav… ljubav… poštenje i iskrenost… prema sebi i drugima.
Vaš životni moto…
Život je kratak, tek djelić sekunde u Svemiru. Živi trenutak. Ne planiraj. Živi život, a ne da on živi tebe.
Ne piše li se više no što se čita?
To je istina. Danas postoje lajkovi (hahah) ali znam da mnogi lajkaju, a da i ne pročitaju.
Kod nas, na žalost, nema kulture čitanja. Veliki nakladnici dobivaju milijunske iznose i tiskaju knjige koje se slabo kupuju i čitaju. Dio toga bi država trebala dati školama i drugim edukativnim centrima da rade na kulturi čitanja. Onda bi i više čitali i kupovali knjige.
Što nam pak novoga Vi spremate u bližoj budućnosti?
Što se tiče Kulture snova, rade se zacrtani programi projekti snalazeći se u ovoj čudnoj pandemskoj situaciji, ali guramo, imamo kontinuitet i ide nam.
Što se mene osobno tiče, eh, počelo me opet svrbjeti kazalište. Imam tri napisane drame koje još nisu izvođene. Rado bi ih postavio na daske koje život znače.
Pišete i prozu…
Već sam djelomično na to odgovorio. Moja prva objavljena knjiga je roman. Drame nisu pjesme ni proza ali tu su negdje. Pišem i kratke priče. Jedna knjiga kratkih priča mi je i objavljena.
Pokušavam završiti jedan nedavno započet roman, a imam i ideju za jedan posve novi roman. Što će u konačnici i kada od toga išta biti pokazat će vrijeme.
Jeste li nagrađivani za svoj pjesnički izričaj?
Nisam nešto nagrađivan, a i što jesam to je izvan Hrvatske. To tako valjda mora biti ali i nisam od onih koji teže nagradama. Protivnik sam devalviranju nagrada, zahvalnica i raznih certifikata koje u zadnje vrijeme vrve FB. To nije dobro. Stvara lažnu sliku i privid. Bukvalno se izmišlja razlog za zahvalnice i priznanja, od naj pjesme na ovaj ili onaj način, pa za točku, zarez, upitnik. I onda se svi s tim hvale i lajkovi pršte na sve strane. To je zavaravanje, laž. Strašno!
Nagrada, povelja, zahvalnica mora imati svoju težinu.
