Skip to content

MALI ŽENSKO-MUŠKI RAZGOVORI S KNJIŽEVNIKOM I PREDSJEDNIKOM OGRANKA DHK U SISKU, SINIŠOM MATASOVIĆEM

Živi i pusti druge živjeti

Putuje po cijelom svijetu, ali svoj dom u Sisku ne bi mijenjao niti za jednu drugu adresu. Književnik Siniša Matasović član je Društva hrvatskih književnika i predsjednik sisačkog ogranka DHK. Uvijek zaokupljen obavezama ovaj 41. godišnji pjesnik i spisatelj pravo je osvježenje na hrvatskoj književnoj sceni. U ovi kišni dan, kako bi naši Dalmatinci kazali, šalicu kave ili čaja uza se i prionite čitanju razgovora sa nesvakidašnjim pjesnikom, apsolventom na strojarstvu i tehničarom za elektroniku koji nema niti dana staža u svojoj struci, ali je zato ispekao onaj književni zanat koji je umijeće, talenat, samodisciplina, vječito obrazovanje i rad…

Gordana Igrec

Živite u Sisku, kako se nosite s posljedicama potresa?

Cijeli svoj život živim u Sisku. Dosta vremena provodim putujući vezano uz književnost, ali sisačku adresu nikada nisam mijenjao drugima. Potres je na sve nas neupitno ostavio traga, a prave posljedice vjerojatno nikada neće biti utvrđene obzirom da se poklopio i s ovim nesretnim razdobljem pandemije virusa COVID 19. Nastojimo sve probleme nadjačati i nastaviti s unaprijed započetim aktivnostima, ali nije jednostavno. Jedan od većih problema je naravno problem oštećene i uništene infrastrukture. U Sisku su zbog posljedica potresa trenutno izvan funkcije zgrade Siscia Jazz Cluba i zgrada Matice hrvatske. U obje smo održavali glavninu književnih okupljanja i zadnjih godinu dana smo gotovo završili na cesti.

Kada ste počeli pisati poeziju?

Poeziju sam počeo pisati relativno kasno, otprilike u 28. godini života. Prije toga nisam napisao ni stih, čak ni u osnovnoj ili srednjoj školi.

Gdje ste sve objavljivali?

Objavljivao sam doista u brojnim književnim časopisima i na internetskim portalim u Hrvatskoj i inozemstvu, bilo bi teško pobrojati: Vijenac, Most, Riječi, Bibliopis, Booke.hr, Književno pero, Strane.ba…. Osim toga sam uvršten u nekoliko antologija suvremenog hrvatskog pjesništva i haiku pjesništva tiskanih u Hrvatskoj, Ukrajini, Crnoj Gori.

Imate izdanih nekoliko zbirka pjesama, zar ne?

Od 2015. godine objavio sam dvije zbirke poezije: ‘Sisak se uspješno pretvara da spava’, ‘Tvoj novi dečko’ i jednu zbirku haiku poezije ‘Noću za šankom’. U pripremi mi je zbirka ‘O njoj, o njemu’, koja je nastala uz potporu književnom stvaralaštvu Ministarstva kulture i medija i bit će tiskana u 2022. godini.

Što je za Vas poezija?

Poezija je za mene opuštanje, relaksacija, emotivna i mentalna nadogradnja, razvijanje intelekta, istinski užitak i definitivno jedan od ponajvećih životnih pokretača i ljubavi.

Ima li onda poezija budućnost?

Čvrsto sam uvjeren da poezija ima budućnost. To se uostalom pokazalo već mnogo puta kroz povijest, neovisno o razvoju tehnologije, promjeni životnih navika i standarda ljudi.

Pišete i prozu…

Osim poetskih naslova, do sada sam objavio i jedan cjeloviti roman 2018. godine pod naslovom ‘Nećak’, a kratku prozu sam objavljivao u nekoliko književnih časopisa. Zadnjih nekoliko godina sam taj vid pisanja bio prisiljen zapostaviti zbog sve većeg obima raznih drugih uredničkih i organizacijskih obaveza. Naprosto nemam dovoljno vremena.

Što nam novoga pripremate u bližoj budućnosti?

Uvijek imam u pripremi podosta novoga poetskoga materijala. Uz već spomenutu zbirku ‘O njoj, o njemu’, koja je praktički dovršena i čeka uvjete za tisak, u svojim bilješkama i arhivi imam dovoljno pjesama barem za još jednu dodatnu ‘tipičnu’ zbirku poezije i jednu zbirku haiku poezije. Međutim, nikuda mi se ne žuri i one neće tako skoro ugledati svjetlo dana.

Koje pisce volite čitati?

Volim čitati većinom pisce po stilu slične sebi samome, dakle s dosta humora i satire u tekstovima, dozirano ali ne neumjesno provokativne, inovativne.

Imate li moguće i nekih uzora u poeziji?

U pjesništvu bih mogao istaknuti nekoliko imena, definitivno ne samo jedno. Koga god da navedem, neke ću sigurno i zaboraviti, ali evo ipak nekolicine: Marija Čudina, Boris Maruna, Robert Roklicer, Simo Mraović, Raymond Carver…

Kako provodite slobodno vrijeme?

Zbog sve većih obaveza u književnom okruženju, zadnje dvije godine slobodnog vremena gotovo da i nemam. Ipak kada i ako ga se malo nađe, volim ga iskoristiti igrajući rekreativno nogomet, otići prošetati u prirodu ili na vožnju čamcem, baviti se voćarstvom kao jednim od omiljenih hobija, doživjeti poneku zanimljivu ljubavnu zgodu i nezgodu u društvu zgodnih i inteligentnih dama, podrazumijeva se i pročitati koju dobru knjigu.

Kakva je književna scena u Sisku?

Književna scena u Sisku je po mom iskrenom uvjerenju trenutno najkvalitetnija u Hrvatskoj pa i mnogo šire. To se iz dana u dan dodatno dokazuje kroz brojne osvojene nagrade, priznanje i brojne nastupe naših autora.

Koje knjige biste ponijeli sa sobom na pusti otok?

Na ovo pitanje mi je teško odgovoriti. Ako se ipak moram odlučiti za jednu knjigu, onda bi to bila zbirka odabranih pjesama Raymonda Carvera, presjek njegovog poetskog stvaralaštva. Ne mogu se sada točno sjetiti naslova knjige, ali broji više stotina stranica i prevedena je na hrvatski jezik. Većina ljudi ga primarno doživljava kao vrsnog pisca kratke proze i s tim se apsolutno slažem, ali on je za mene još bolji pjesnik, barem koplje iznad svoga proznog umijeća.

Do kojih vrijednosti držite u životu?

Držim do poštenja i dobrote u općem smislu. Život je sam po sebi dovoljno kratak da bismo jedni drugima otežavali boravak na Zemlji i nanosili nepravdu, patnju i bol. 

Vaša životni moto…

 Živi i pusti druge živjeti. Ne učini drugome ono što ne bi želio da drugi učine tebi.